Baza je ažurirana 07.10.2024. 

zaključno sa NN 89/24

EU 2024/2656

Pristupanje sadržaju

Gž-850/15 Županijski sud u Splitu
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž-850/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja L. N. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. J., odvjetniku u Z., protiv tužene J. S., iz L., OIB: ..., zastupane po Odvjetničkom društvu V. i M., iz R., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Psp-130/15 od 08. travnja 2015., dana 12. siječnja 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji broj Psp-130/15 od 08. travnja 2015.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je prvostupanjskim rješenjem odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio utvrđenje da je tužena neutvrđenog dana a što da je tužitelj saznao 20. srpnja 2012., smetala tužitelja u njegovom posljednjem mirnom i faktičnom posjedu nekretnine upisane u Z.U. 2043, k.č.br. 998/1, K.O. L., u naravi pašnjak, površine 3123 m2, na način da je u vodovodni šaht koji se nalazi na opisanoj nekretnini postavila vodomjer i izgradila priključak vodovodu do svoje nekretnine, te i na način da je dana 18. srpnja 2012. spriječila ovlaštene djelatnike K. M. d.o.o. u vršenju radova na polaganju vodovoda za potrebe redovnog korištenja nekretnine tužitelja upisane u Z.U. 442, k.č.br. 3145/1, K.O. L., pa da joj se zabrani svako takvo ili slično smetanje posjeda i naloži da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da ukloni izgrađeni priključak vodovodu do svoje nekretnine i ukloni vodomjer iz vodovodnog šahta uz naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 3.784,20 kn (točka II. izreke).

 

Protiv ove odluke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači podredno, ukine.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja usmjeren na zaštitu zbog smetanja posjeda nekretnine upisane u Z.U. 2043, k.č.br. 998/1, K.O. L., u naravi pašnjak, površine 3123 m2, koje da je neutvrđenog dana a što da je tužitelj saznao 20. srpnja 2012., počinila tužena na način da je u vodovodni šaht koji se nalazi na opisanoj nekretnini postavila vodomjer i izgradila priključak vodovodu do svoje nekretnine. Nadalje predmet spora predstavlja i zahtjev tužitelja usmjeren na zaštitu zbog smetanja posjeda koje da je dana 18. srpnja 2012. počinila tužena na način da je spriječila ovlaštene djelatnike K. M. d.o.o. u vršenju radova na polaganju vodovoda za potrebe redovnog korištenja nekretnine tužitelja upisane u Z.U. 442, k.č.br. 3145/1, K.O. L. Glede prvog događaja tužitelj traži da se uspostavi ranije posjedovno stanje tj. ukloni izgrađeni priključak vodovodu i vodomjer iz vodovodnog šahta a glede oba da se tužena ubuduće uzdrži takvih ili sličnih radnji.

 

Sud je prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev nakon što je smatrao da tužitelj nije dokazao ni posljednje mirno stanje posjeda ni sam čin smetanja posjeda, ali i da je u dijelu traženja prekludiran, sve pozivom na odredbe članka 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine”, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV).

 

Ispitujući pobijano rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

 

Nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP-a te je na iste pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz procesne građe proizlazi:

 

- da je tužitelj uknjižen kao vlasnik čest. zem. 998/1, pašnjak, površine 3123 m2, Z.U. 2043, uz zabilježen spor po tužbi J. S. radi sklapanja ugovora o osnivanju stvarne služnosti; kao i čest. zem. 3145/1, Z.U. 442; dok je tužena upisana kao vlasnica čest. zem. 3140, kuća i dvorište, površine 445 m2, Z.U. 1729, sve K.O. L.;

 

- da je iz rješenja suda prvog stupnja broj R-I-103/09-42, Zaključka RH, PGŽ, Upravnog odjela za graditeljstvo i dr. od 25. listopada 2011., Ugovora o kupoprodaji sklopljenog između Općine L. i tužitelja 21. prosinca 2009., Ugovora o diobi suvlasničke zajednice zaključenog između Općine L. i tužitelja 18. travnja 2011. razvidno da je tužitelj kupio najprije dio, a kasnije i cijelu č.z. 998/1 sa teretom za korist nekretnine u vlasništvu tužene (pa i uz prvotno obvezu tužitelja da sa tuženom zaključi Ugovor o služnosti puta, prava staze i kolnika u korist z.č. 3140 k.o. L. vlasništvo tužene);

 

- da je izvorna čest. zem. 998/1 površine 3808 m2 cijepana Ugovorom o diobi suvlasničke zajednice sklopljenim dana 18. travnja 2011. između tužitelja i Općine L. te je tužitelju pripala čest. zem. 998/1, površine 3123 m2, a Općini čest. zem. 998/9 ovršine 631 m2 i čest. zem. 998/10 površine 46 m2;

 

- da je tužena sklopila Ugovor o priključenju na opskrbu pitkom vodom sa K. d.o.o. 03. srpnja 2012. gdje je, među ostalim, člankom 3. ugovoreno da se tužena obvezuje pripremiti izvoditelju prostor na kojem će se izvoditi radovi u svezi izgradnje vodovodnog priključka ako se priključak dijelom izvodi na terenu koji se nalazi u njegovom vlasništvu s tim da se izgradnja okna vodomjera predvidi na javnoj površini uz rub zemljišta koje služi redovnoj uporabi građevine; dok je račun za navedenu uslugu izdan 30. lipnja 2012.;

 

- da je tužitelj sklopio Ugovor o priključenju na opskrbu pitkom vodom sa K. d.o.o. dana 13. siječnja 2012. istog sadržaja;

 

- da iz dopisa tvrtke K. d.o.o. O. tuženoj od 16. kolovoza 2012. (list 27 spisa) proizlazi da su priključno okno za nekretninu tužene za vodovodni priključak i za sanitarni priključak odvodnje izgrađeni u toku izgradnje sustava sanitarne kanalizacije i vodoopskrbe krajem 2010., a zbog loših hidrauličkih uvjeta vodomjer vodovodnog priključka da je postavljen u svibnju 2012. nakon što je dovršena izgradnja cijelog sustava;

 

- da je iz dokumentacije razvidno da se na dijelu č.z. 998/1 nalazi i pristupni put do kuće u vlasništvu tužene; da je Općina L. dana 12. lipnja 1998. dala suglasnost za izgradnju prilaznog puta po općinskoj parceli č.z. 998/1 K.O. L. na način da ista obuhvaća i pravo služnosti istim prilazom za koji je ishođena suglasnost;

 

- da je u vrijeme gradnje spornog šahta (krajem 2010.) tužitelj bio suvlasnik nekretnine z.č. 998/1 k.o. L., a obzirom da je samovlasnik nekretnine bio tek nakon zaključenja Ugovora o diobi suvlasničke zajednice u travnju 2011. tj. po isplati kupoprodajne cijene;

 

- da iz iskaza saslušanih svjedoka D. D., djelatnika tvrtke K. d.o.o. O., rukovoditelja RJ ..., i E. M., zakonskog zastupnika K. d.o.o. proizlazi da potrošači vode nisu ovlašteni koristiti se svojevoljno šahtama sa vodomjerima, već da za isto moraju imati odobrenje tvrtke K. d.o.o. O. koja distribuira vodu, održava vodomjere, kontrolira ih; da svjedok M. izričito navodi da prema njegovom saznanju tvrtka K. M. d.o.o. ili tužitelj nisu tražili da im se postavi bilo kakav priključak za vodu u šahti koju je prethodno napravio izvođač radova po nalogu tvrtke K. d.o.o. i da to što je postavljen vodomjer u šahti ne znači i da je sklopljen ugovor sa korisnikom o isporuci vode za određenog potrošača, a isto tako da je K. d.o.o. taj koji pušta vodu;

 

- da je rješenjem suda prvog stupnja broj Ovr-746/12 od 18. listopada 2012. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-5294/12 od 23. srpnja 2013. odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere zabranom tuženoj da sprječava tužitelja i ovlaštene pravne osobe u obavljanju radova na vodovodnom šahtu te postavljanju priključka vodovoda i vodomjera uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao vjerojatnost svoje tražbine odnosno posljednje mirno stanje posjeda i jer da ne postoji suglasnost tvrtke K. d.o.o. za obavljanje tih radova, a sukladno odredbi članka 9. stavak 1. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga komunalnog društva K. d.o.o. objavljenim u Službenim novinama broj 30/2010 zabranjuje samovlasno priključivanje nekretnine na vodoopskrbnu mrežu bez znanja i odobrenja isporučitelja usluge.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud smatra u odnosu na prvi dio tužbenog zahtjeva odnosno, u odnosu na čin smetanja posjeda za koji da je tužitelj saznao 20. srpnja 2012., na način da je tužena u vodovodni šaht koji se nalazi na njegovoj nekretnini postavila vodomjer i izgradila priključak vodovodu do svoje nekretnine, tužitelj prekludiran jer da je tužbu podnio nakon proteka objektivnog roka od godine dana (rok iz odredbe članka 21. ZV-a).

 

Navedeno utvrđenje i zaključak u dijelu koji se odnosi na izgradnju vodovodnog priključka prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je nedvojbeno utvrđeno da su svi građevinski radovi na izgradnji vodovodnog priključka izvršeni krajem 2010. (iskaz tužene, te svjedoka D. D. i E. M.) najkasnije u prvoj polovici 2011. (prema iskazu samog zz. tužitelja D. Š.) pa je podnošenjem tužbe dana 30. kolovoza 2012., tužitelj prekludiran sa svojim zahtjevom u navedenom dijelu.

 

Cilj posjedovne zaštite koje se pruža prema odredbi članka 22. ZV-a jest u održanju kontinuiteta postojećeg stanja pa pružena posjedovna zaštita vodi k cilju uspostave stanja kakvo je bilo prije pružanja posjedovne zaštite. Povredom posjeda nastaje za posjednika specifično subjektivno pravo da osobu koja smeta njegov posjed prisili na prestanak tog smetanja i uspostavljanje njegove faktične vlasti u punom sadržaju i opsegu kakav je bio u času smetanja.

 

Također, za istaći je da meritorna odluka suda podrazumijeva takav zaključak suda u kojemu postoji podudarnost uvjerenja suda između činjeničnog stanja na temelju kojega odlučuje o zahtjevima stranaka i stvarnog činjeničnog stanja, pri čemu sud provodi samo one dokaze koje su stranke predložile i iste ocjenjuje na temelju svog slobodnog sudačkog uvjerenja.

 

Glede zahtjeva tužitelja u odnosu na daljnji dio tužbenog zahtjeva odnosno, u odnosu na čin smetanja posjeda postavljanja vodomjera u već izgrađeni vodovodni šaht, za navesti je da iz naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da se suposjed (vodovodne šahte) tužene umirio pa sam čin postavljanja vodomjera u šaht nema obilježje čina smetanja posjeda jer je tužena dakle, postala suposjednica vodovodnog šahta predviđenog za potrebe njene i tužiteljeve nekretnine najkasnije početkom 2011., a tužitelju nije onemogućeno u prostornom smislu da postavi vodomjer za potrebe svoje nekretnine. Konkludira, tužiteljev suposjed postavljanjem vodomjera za potrebe nekretnine tužene nije smetan.

 

Konačno, glede zahtjeva usmjerenog na zaštitu zbog smetanja posjeda koje da je dana 18. srpnja 2012. počinila tužena na način da je spriječila ovlaštene djelatnike K. M. d.o.o. u vršenju radova na polaganju vodovoda za potrebe redovnog korištenja nekretnine tužitelja prvostupanjski sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi tužena sprječavala radnike K. M. u postavljanju vodomjera za potrebe tužitelja dodatno navodeći da K. M. za to nije ni ovlašten već isključivo tvrtka K. d.o.o. koja obavlja komunalnu uslugu isporuke vode, a također i da tužitelj nije dokazao ni da je ispunio potrebne uvjete za postavljanje vodomjera (uplata potrebnih troškova i dr.).

 

Međutim, sama radnja "sprječavanja ovlaštenih djelatnika K. M. u vršenju radova na polaganju vodovoda za potrebe redovnog korištenja nekretnine tužitelja" kako je to postavio tužitelj u svom tužbenom zahtjevu, predstavlja neprecizno i neovršivo postavljen tužbeni zahtjev (nije razvidno je li se radi o verbalnom smetanju, fizičkom sprječavanju ili dr.) te nije jasno koje radnje bi podrazumijevale da se tuženoj "zabrani svako takvo ili slično smetanje".

 

Iz skice lica mjesta (list 109 spisa) proizlazi da je sporna šahta postavljena na rubu prilaznog puta dok se šaht tužitelja nalazi na suprotnoj strani čest. zem. 998/1 odnosno na čest. zem. 3145/1 gdje se nalazi kuća tužitelja. Pored navedenog, svjedok M. Ž. djelatnik K. M., tvrdi da je on sam otišao do tužene te istu upoznao s namjerom da počne izvoditi radove prekopavanjem izbetoniranog dijela u šahtu na što da je ista odgovorila da to ne radi jer da je to njen posjed, isto je iskazao i svjedok M. V.

 

Kako navedena tvrtka uopće nije ni ovlaštena na postavljanje vodomjera, to u eventualnom postupanju tužene kritične prigode nema protupravnosti (a napose kada se ima u vidu da isti nisu imali namjeru samo ugraditi vodomjer već su željeli vršiti opsežnije radove prekopavanja i dr.) pa je i iz tog razloga odbiti ovaj dio tužbenog traženja.

 

U odnosu na ostale žalbene navode pa tako da nije zatražena suglasnost stranaka u ponovljenom postupku da se ponovno ne izvedu svi izvedeni dokazi što da je dovelo do povrede načela neposrednosti jer da je došlo do izmjene u osobi raspravnog suca, za navesti je da odredba članka 4. ZPP-a određuje da sud u pravilu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave što znači da se “u pravilu” dokazi izvode neposredno pred sucem a ne obvezno. Naročito proizlazi da nije povrijeđeno načelo neposrednosti jer su upravo parnične stranke nazočile provođenju svih dokaza i sukladno odredbi članka 5. stavak 1. ZPP-a pružena im je mogućnost izjašnjavanja. Također, upravo je punomoćnik tužitelja izjavio na ročištu od 03. ožujka 2015. da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložio zaključenje raspravljanja.

 

Slijedom navedenog, sud je prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a i jer je isti pravilno obračunat.

 

Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja i potvrditi rješenje u cijelosti temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

 

U Splitu 12. siječnja 2016.