Broj: Rev 1869/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. d.o.o. B., Republika Bosna i Hercegovina, kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženice Republike Hrvatske (za Ministarstvo financija, Carinsku upravu), koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko - upravni odjel, radi povrata stvari, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2320/10-2 od 7. travnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1179/09-4 od 12. svibnja 2010., u sjednici održanoj 3. siječnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženica preda i stavi na slobodno raspolaganje 11 458 kg cigareta radi stavljanja istih u jedan od carinsko dopuštenih postupaka, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 83.025,00 kn (toč. I. izreke). Ujedno je tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 45.000,00 kn (toč. II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje u smislu odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 57/11) u svezi s čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 25/13), ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a.

U postupku koji je prethodio reviziji nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, na koju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Suprotno navodima revizije pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, koji imaju podlogu u prikupljenoj procesnoj građi, a pritom je drugostupanjski sud u obrazloženju presude odgovorio i na sve relevantne žalbene navode (čl. 375. st. 1. ZPP-a), pa slijedom toga nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

Slijedom rečenog, nije se ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Dio revizijskih prigovora u okviru tog revizijskog razloga zapravo su činjenični prigovori. Međutim, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, pa prigovori u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat stvari, konkretno 14 458 kg cigareta oduzetih mu od strane Carinarnice Osijek, a koji zahtjev tužitelj opravdava tvrdnjom da je riječ o nepravilnom i nezakonitom radu tijela državne uprave.

Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova, u bitnome, proizlazi:

- da je rješenjem Carinarnice Osijek od 21. kolovoza 2001. tužitelju oduzeta roba koju čini 14.458 kg cigareta u vrijednosti 200.000 DEM, temeljem odredbe čl. 87. Carinskog zakona („Narodne novine“, broj 78/99, 94/99,117/99, 73/00), a uz obrazloženje da se radilo o nezakonitoj fakturi i nezakonitom prometu robe,

- da je navedeno rješenje poništeno rješenjem Ministarstva financija Carinske uprave, Središnjeg ureda od 5. prosinca 2001.,

- da je kaznenom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj K-398/07-15 od 4. prosinca 2007., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-67/08-4 od 29. veljače 2008. M. R. proglašen krivim što je 27. listopada 2000. kao direktor tužitelja organizirao provoz kroz RH tri kontejnera cigareta a ukupne težine 27.258 kg, iako svjestan da su cigarete pribavljene na nezakonit način jer nije posjedovao valjanu dokumentaciju o porijeklu, te je još i naknadno utvrđeno da ima više cigareta od deklarirane količine, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - izbjegavanjem carinskog nadzora opisano čl. 298. st. 1. i 3. Kaznenog zakona (dalje: KZ), a kažnjivo po čl. 293. st. 3. KZ-a, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine na rok kušnje od tri godine, a ujedno mu je temeljem čl. 298. st. 4. KZ-a izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta - tri kontejnera raznih cigareta ukupne težine 27.258 kg, a koje se u smislu odredbe čl. 159. st. 3. Zakona o kaznenom postupku imaju uništiti.

- da su predmet ovog parničnog postupka iste one cigarete koje su bile predmetom carinskog i kaznenog postupka.

Na temelju tih utvrđenja, tj. poglavito polazeći od citirane pravomoćne kaznene presude (kojom je parnični sud vezan - čl. 12. st. 3. ZPP-a) nižestupanjski sudovi nalaze da u konkretnom slučaju nije riječ o nezakonitom radu tuženice (u smislu odredbe čl. 43. Zakona o sustavu državne uprave - „Narodne novine“, broj 75/93, 48/99, 15/00, 59/01 i 190/03 - pročišćeni tekst - dalje: ZSDU), te stoga zahtjev tužitelja za povrat tih cigareta u smislu odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugom stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96 i dr. - dalje: ZVDSP) ocjenjuju neosnovanim.

Ovaj sud u cijelosti je suglasan s takvom ocjenom nižestupanjskih sudova.

Naime, obzirom na navedenu pravomoćnu presudu kaznenog suda (kojom je utvrđeno kazneno djelo i naloženo oduzimanje i uništenje cigareta), razumljivo da se u tom kontekstu ne može smatrati da je riječ o nezakonitom postupanju nadležnog upravnog tijela tuženice Republike Hrvatske (Carinarnice Osijek), slijedom čega tužitelj nema pravo na povrat oduzetih cigareta (utužene količine) u smislu odredbe čl. 161. ZVDSP-a, a kako to pravilno zaključuju nižestupanjski sudovi.

Kod toga uopće nije od značaja je li kaznenom presudom M. R. osuđen osobno - kao fizička osoba (kako to tvrdi tužitelj) ili kao zakonski zastupnik tužitelja - pravne osobe, već je odlučno samo to da su predmet ove parnice iste cigarete koje su bile predmetom carinskog i kaznenog postupka.

Slijedom rečenog, nije se ostvario niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Naposljetku, u svezi revizijskog prigovora kojim se opravdano ukazuje na pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda da odlučivanje o vraćanju robe u jedan od carinski dopuštenih postupaka ne bi spadalo u sudsku nadležnost (naime, ovdje je riječ o vlasničkoj tužbi na povrat stvari), treba reći da taj prigovor konkretnom slučaju (kada ionako zbog toga nije došlo do ukidanja prvostupanjske presude i odbacivanja tužbe), nije od relevantnog značaja niti od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

Kako, dakle, nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 3. siječnja 2017.