Broj: Usž-176/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vukičević predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja C. A. d.d. Z., kojeg zastupa odvjetnik V. R., Z., protiv rješenja tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Z., klasa: UP/II-350-05/15-08/170, urbroj: 531-05-2-2-15-2 od 8. rujna 2015., radi utvrđivanja građevne čestice, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-717/16-9 od 25. studenoga 2016., na sjednici vijeća održanoj 12. travnja 2017.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-717/16-9 od 25. studenoga 2016.
Obrazloženje
Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-717/16-9 od 25. studenoga 2016. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, klasa: UP/II-350-05/15-08/170, urbroj: 531-05-2-2-15-2 od 8. rujna 2015. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Z. županije, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, klasa: UP/I-350-05/15-05/000087, urbroj: 2198/1-11/8-15-0005 od 28. svibnja 2015. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja, po zahtjevu L. H., utvrđena je građevna čestica odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine koju čine dijelovi kč. br. 481/3 i 472/1 k.o. S. sve prikazano na kopiji katastarskog plana koja je sastavni dio tog rješenja.
Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu u kojoj navodi da je predmetna kč. br. 481/3 u suvlasništvu pet suvlasnika, a zainteresirana osoba L. H. je predmetnu građevinu izgradila bez suglasnosti ostalih suvlasnika te je predmetnu nekretninu i ozakonila a što joj je bio preduvjet za izdavanje rješenja o utvrđivanju građevne čestice. Smatra da je prethodno trebalo podnijeti zahtjev za razvrgnućem suvlasničke zajednice jer je ovakav način odvajanja posebne čestice u cijelosti proizvoljan i suprotan odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Upućuje na odredbu članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa smatra da je utvrđenje građevne čestice posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja za koji je potrebna suglasnost svih suvlasnika. U prilog takvom shvaćanju upućuje i na presudu Upravnog suda u Rijeci. Smatra da se ovakvim načinom rješavanja ove upravne stvari zadire u imovinsko pravne odnose i de facto se isti prejudiciraju čime isključivo tužitelj trpi štetu. Predlaže da se presuda poništi.
Tuženik i zainteresirana osoba L. H., iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
Žalba nije osnovana.
Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu proizlazi da je postupak za utvrđivanje zemljišta nužnog za redovitu uporabu građevine pokrenut po zahtjevu L. H., suvlasnice u 402/3068 odnosno u 98/1403 suvlasničkog dijela nekretnina kč. br. 481/3 i 472/1 k.o. S., iz čega proizlazi da je ista dokazala postojanje svog pravnog interesa za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice.
Nadalje, proizlazi i da u konkretnom slučaju za postojeću građevinu nije bila utvrđena građevna čestica odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine budući je izgrađena na dvije ili više katastarskih čestica te da se radi o zgradi ozakonjenoj sukladno posebnom zakonu, a što predstavlja zakonom propisanu pretpostavku za donošenje rješenja o utvrđivanju građevne čestice sukladno odredbi članka 157. stavka 2. točka 2. i 5. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" 153/13.).
Tužitelj svojim žalbenim navodima ne dovodi u sumnju utvrđenje upravnih tijela da je predmetna građevna čestica odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine određena u skladu s odredbama Prostornog plana uređenja Općine S. – II izmjene i dopune („Službeni glasnik Zadarske županije“ 11/02., 22/08., 23/08., 10/12.) prema kojem se predmetna nekretnina nalazi unutar građevinskog područja naselja – neizgrađen uređen dio za koji je propisana minimalna veličina građevne čestice od 300 m2 te sukladno odredbi članka 26. navedenog Plana, a glede udaljenosti građevine od susjedne međe. Naime, prema odredbi članka 159. stavka 1. naprijed navedenog Zakona, građevna čestica određuje se u skladu s prostornim planom, ako to nije moguće tada u skladu s pravilima struke, vodeći računa da se građevna čestica utvrdi tako da oblikom i veličinom omogućava redovitu uporabu građevine.
Tužitelj smatra da nije bilo mjesta donošenju rješenja tijela prvog stupnja bez da je prethodno podnesen zahtjev za razvrgnućem suvlasničke zajednice odnosno smatra da se ovdje radi o poduzimanju poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja za što je potrebna suglasnost svih suvlasnika pri čemu se poziva na odredbu članka 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.)
Međutim, o eventualnim povredama vlasničkih prava odlučuje redovni sud a pitanje utvrđivanja zemljišta koje je nužno za redovitu uporabu građevine ne spada u poslove redovitoga niti izvanrednoga upravljanja pa se stoga prisustvo suvlasnika u ovom postupku ne prosuđuje prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o izvanrednom upravljanju. Konačno, prema mišljenju ovog Suda, valjalo bi primjenom naprijed navedenih odredaba Zakona o prostornom uređenju vlasnicima objekata omogućiti da ishođenjem rješenja o utvrđivanju građevne čestice razvrgnu svoju suvlasničku zajednicu na zemljištu na kojem su iste izgrađene.
Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 12. travnja 2017.
