Broj: Gž-1565/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu pojedincu Mihi Mratoviću, u pravnoj stvari predlagatelja J. M. iz C., OIB: …, zastupanoga po punomoćniku V. R., odvjetnici u Z., protiv predloženice I. M. iz C., OIB: …, zastupane po punomoćniku J. M., odvjetniku u G., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o predloženičinoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Pločama od 29. ožujka 2018. pod poslovnim brojem R1-139/16, 9. srpnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, od 29. ožujka 2018. pod poslovnim brojem R1-139/16, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem razvrgnuta je suvlasnička zajednica na nekretnini i to posebnom dijelu nekretnine stana u prizemlju objekta, površine 57,95 m2 koji je neodvojivo povezan sa 575/45315 dijela vlasništva cijele nekretnine koja je sagrađena na kat. čest. 882/30 upisane u zk. ul. 1120 k.o. C. na adresi, u suvlasništvu stranaka svakog za ½ dijela, civilnom diobom-sudskom prodajom, nakon čega će se novčani iznos dobiven sudskom prodajom podijeliti strankama razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima.

 

Ujedno je sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali predloženica osporavajući rješenje u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-"Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 dalje: ZPP) a koja odredba se primjenjuje na temelju pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku od 24. srpnja 1934., a koje pravno pravilo se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91).

 

Predloženica predlaže da se osporeno rješenje preinači te izvanparnični postupak obustavi ili podredno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Žalba je osnovana.

 

Prvostupanjski sud je razvrgnuo je suvlasničku zajednicu jer je zaključio kako predmetna nekretnina predstavlja u naravi stan u prizemlju objekta izgrađenog na kat. čest. broj 882/30, površine 57,95 m2 u suvlasništvu stranaka i to svake za ½ dijela čija geometrijska dioba po mišljenju suda nije moguća s obzirom da je riječ o dvosobnom stanu, a predloženik se u tom smislu nije posebno ni protivio prijedlogu. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 50. stavak 4. Zakona o  vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje ZV- "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14) i odlučio razvrgnuti suvlasničku zajednicu.

 

Paragrafom 267. stavak 2. Zakona o sudskom vanparničnom postupku propisano je kako će na zahtjev na kojeg suvlasnika sud po izvanparničnom postupku odlučiti hoće li se i kako se ima provesti dioba jedne zajedničke stvari ili zajedničke imovine ako među suvlasnicima nema spora: 1. o predmetu diobe i o opsegu zajedničke stvari ili imovine glede aktive i pasive, i 2. o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela.

 

Kako prvostupanjski sud, bez obzira na zaista jedno određeno pasivno ponašanje predloženice, koja isključivo podnescima komunicirala sa sudom nije uopće utvrdio je li postoji između suvlasnika spor glede predmeta diobe s obzirom da je predloženica tvrdila kako je aktiva veća (stan bi povezan s većim suvlasničkim dijelom cijele zgrade), to je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, je u obrazloženju odluke nedostaje razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno nedostaju razlozi je li moguće provesti izvanparnični postupak, s obzirom da bi po paragrafu 268. Zakona o sudskom vanparničnom postupku ako se ospori bio koje od pitanja predviđenih paragrafom 267. sudskog vanparničnog postupka, a ne može se o tome postići sporazum će sud stranku s njenim zahtjevom radi raskidanja zajednice (diobe) uputiti na parnicu.

 

S obzirom na načelo otvorenog pravosuđenja ovaj sud međutim osjeća obvezu ukazati predloženici kako prema Zakonu o sudskom vanparničnom postupku stranke snose troškove sukladno svom suvlasničkom udjelu, time da se načelno ne priznaju troškovi zastupanja stranaka po kvalificiranom punomoćniku ( odvjetniku), dok u parničnom postupku izrjekom i to baš odredbom članka 151. stavak 2. ZPP-a propisano kako parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima Zakon priznaje pravo na nagradu, a odvjetnička nagrada inače ovisi o vrijednosti predmeta spora, koja s obzirom da se radi o nekretnini u naravi stanu u C. može biti vrlo visoka.

 

Nadalje, s obzirom da je valjalo ukinuti prvostupanjsko rješenje, a kako bi se uopće raspravilo postoji li spor između stranaka glede predmeta diobe, odnosno aktive, valja ukazati kako prvostupanjskom sudu, a tako i predloženici, koja zaista nije dala nikakvu suglasnost na civilnu diobu, kako su odredbom članka 50. i članka 51. ZV-a predviđeni načini sudskog razvrgnuća, te je sud vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka, a i pravom na razvrgnuće na isplatom koji bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona, no ako sud nije vezan sud prije svega treba nekretnine dijeliti geometrijski, tek zatim ako dioba nije moguća a da se znatno ne umanji vrijednost sud će odlučiti da stvar proda na javnoj draži ili drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

 

Zaista stoga okolnost da se radi o dvosobnom stanu ne bi za sada značila sama po sebi da geometrijska dioba nije moguća, no prema ustaljenoj sudskoj praksi, da bi geometrijska dioba određenog stana bila moguća, nije dostatno da se eventualno mogu izvesti dva otvora (vrata), te fizički odjeliti pojedine prostorije, već je potrebno i da tako fizički odijeljeni prostori od nadležnog upravnog tijela buduću proglašeni samostalnom uporabnom cjelinom, a o čemu će sud voditi računa ako utvrdi da između stranaka nema spora o predmetu diobe, te nastavi voditi ovaj izvanparnični postupak.

 

Zatim, ako sud utvrdi da su ostvarene pretpostavke za vođenje izvanparničnog postupka s obzirom na predloženičin prigovor povrede prava doma istoj valja ukazati kako je pravo na dom u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice na nekretnini (domu) bilo predmetom razmatranja Europskog suda za ljudska prava, i to posebno u predmetu broj 46724/11 (Zrilić protiv Hrvatske), gdje se navedeni sud očitovao kako je važna tvrdnja je li novcem dodijeljenim sudskom prodajom osoba koja je inače ostvarila pravo na dom koji se prodaje može kupiti drugi prikladan stan, a što bi moglo imati važnu ulogu u uravnoteženju interesa, i glede mjerodavnog domaćeg prava, a sve ovo sukladno odredbi članka 47. stavak 2. ZV-a, a kojom odredbom je inače propisano kako suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kada bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tada izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. O prigovoru da se ne može zahtijevati razvrgnuće odlučuje sud nadležan za vođenje postupka razvrgnuća, a što znači i ovaj izvanparnični sud ako utvrdi da između stranaka nema spora glede predmeta diobe.

 

Međutim, odredbu članka 47. stavak 2. ZV-a valja tumačiti smisleno, a Europski sud za ljudska prava u svojoj odluci pod brojem 46726/11 nije dao tumačenje ove odredbe, jer uostalom za to nije ni nadležan, jer su jedino domaći sudovi nadležni tumačiti domaće pravo.

 

Smisleno tumačenje odredbe članka 47. stavak 2. ZV-a znači kako u slučaju poremećaja cijena na tržištu, te razvrgnuća u vrijeme kada su cijene nekretnina značajno smanjene, a razumno je očekivati kako će se cijene nekretnina značajnije povećati u doglednom razdoblju bi značilo da osoba koja ostvaruje pravo na dom, a i drugi suvlasnik koji bi praktično takvim razvrgnućem civilnom diobom u vrijeme smanjenih cijena nekretnina bio oštećen može tražiti od suda da odbije prijedloga za razvrgnuće, a sve kao je to predvidjela odredba članka 47. stavak 2. ZV-a.

 

Ovom sudu nije poznato, a niti to tvrdi predloženica da bi cijena nekretnina na području Grada C. odnosno na području k.o. C. u ovom trenutku bile značajno smanjenje, odnosno da se očekuje u bliskoj budućnosti povećanje cijena. Ako bi se drukčije tumačilo odredbu članka 47. stavak 2. ZV-a u svezi prava na dom onda bi se praktično dovelo do toga da se nekretnina koja nekome služi kao dom i ne može geometrijski podijeli u cijelosti proglasi nedjeljivom, a što bi bilo u suprotnosti i s Ustavom Republike Hrvatske i s Međunarodnim konvencijama TZV-om.

 

Posebno valja ukazati predloženici, s obzirom na njen prigovor povrede prava na dom, kako ista u postupku i mora dokazati da iznos dobiven prodajom predmetne nekretnine nije adekvatan da predloženici podmiri troškove stanovanja, odnosno da ista eventualno kupi drugu odgovarajuću nekretninu koja joj može služiti kao dom.

 

Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a u svezi odredbe članka 381. ZPP-a, sve na temelju pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku ukinuti rješenje prvostupanjskog suda, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U Splitu 9. srpnja 2018.