Broj: Kr 26/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Melanije Grgić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika M. V. zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11) odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presude Općinskog suda u Varaždinu od 19. veljače 2016. broj K-25/16 i Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću od 18. ožujka 2016. broj Kž-45/16, u sjednici održanoj dana 13. travnja 2017.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se zahtjev osuđenika M. V. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Varaždinu od 19. veljače 2016. broj K-25/16 koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću od 18. ožujka 2016. broj Kž-45/16, M. V. osuđen je zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnje, iz članka 139. stavak 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju ..., u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od ... pa nadalje.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude po braniteljima I. P. i M. H., odvjetnicima iz V. zbog povrede kaznenog zakona navodeći da djelo za koje je osuđen ne predstavlja kazneno djelo te da je primijenjen zakon koji se ne može primijeniti kao i da postoje okolnosti koje isključuju krivnju osuđenika. U zahtjevu je predloženo da Vrhovni sud Republike Hrvatske usvoji zahtjev, ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje pred drugo vijeće.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske se, u skladu s odredbom članka 428. stavak 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03 i 115/06 - u daljnjem tekstu: ZKP/97), odgovarajući na zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, očitovao da zahtjev smatra neosnovanim predloživši njegovo odbijanje. Navedeni odgovor dostavljen je osuđeniku na znanje.

Zahtjev nije osnovan.

Nije u prvu osuđenik kada u zahtjevu navodi da djelo za koje je osuđen ne predstavlja kazneno djelo jer ne sadrži prijetnju ubojstvom ili teškim tjelesnim ozljeđivanjem, zatim zbog izostanka namjere jer prijetnja niti nije upućena oštećeniku te izostanka vlasti nad djelom. Protivno navodima osuđenika u činjeničnom opisu pobijane presude sadržana su sva bitna obilježja inkriminiranog djela kaznenog djela, ozbiljna prijetnja tragičnim ishodom, osoba kojoj je upućena – oštećenik i posljedica odnosno izazivanje uznemirenosti. Osuđenik nadalje osporava činjenična utvrđenja prepisujući u dijelu zahtjeva u cijelosti navode iz svoje žalbe protiv prvostupanjske presude kojima je osporavao pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i na njemu zasnovane zaključke suda prvog stupnja, polemizirajući sa zaključcima i razlozima iz prvostupanjske presude, nastojeći dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i osporiti ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud. Osuđenik iznosi svoje viđenje i tumačenje činjenica koje je sud na temelju provedenih dokaza trebao utvrditi kao i zaključke koji bi, po njegovom mišljenju, proizlazili iz tih dokaza, dakle u svom zahtjevu osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Postojanje namjere na strani osuđenika kao i vlasti nad djelom te okolnosti koje isključuju njegovu krivnju (izostanak svijesti o protupravnosti) pitanja su činjenične a ne pravne naravi. Međutim, prigovor na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi ne predstavlja osnovu zbog koje je moguće podnositi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pa slijedom toga niti zbog posredne povrede kaznenog zakona utemeljene na tako utvrđenom činjeničnom stanju.

Prigovorom kako je prvostupanjski sud bio dužan s jednakom pažnjom ispitati i utvrditi činjenice koje terete osuđenika kao i one koje mu idu u korist, osuđenik ustvari osporava činjenična utvrđenja sud a to nije osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka niti preispitivanje pravomoćne presude, kako je već istaknuto. Osim toga prvostupanjski sud nije odbio niti jedan dokazni prijedlog stranka pa se dakle istaknuti prigovor ne može shvatiti niti kao bitna povreda odredaba kaznenog postupka odnosno povreda prava na obranu uslijed izostanka jednakosti oružja. Osuđenik neosnovano u zahtjevu tvrdi kako prvostupanjski sud nije naveo razloge zbog čega iskaz svjedoka P. K. u jednom dijelu smatra uvjerljivim i životnim a u drugom dijelu neuvjerljivim jer su u pobijanoj prvostupanjskoj presudi na strani devet, sedmi odlomak dani razlozi o ocjeni iskaza ovog svjedoka te nastavno i ostalih dokaza odnosno iskaza, ali ih osuđenik ne prihvaća. Potrebno je ujedno naglasiti da prigovor izostanka razloga o odlučnim činjenicama u prvostupanjskoj presudi, što inače predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, ne predstavlja osnovu za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jer ta osnova nije propisana člankom 517. ZKP/11.

Slijedom navedenog, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je na temelju članka 429. u vezi članka 421. ZKP/97 odbijen kao neosnovan.

Zagreb, 13. travnja 2017.