Broj: Kž 367/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. F., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 14. rujna 2017. broj Kv I-70/17 (K-23/16), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. listopada 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog V. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. F., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. F. po branitelju, odvjetniku J. T., „iz svih žalbenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Naime, optuženi V. F., ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, opetovano ističući da „potvrđena optužnica (...) nije dovoljan dokaz za utvrđenje postojanja osnovane sumnje u smislu da bi se zbog toga oduzela sloboda“ optuženiku. Navodi da se optužnica temelji na međusobno suprotnim iskazima svjedoka te na njegovom iskazu koji je posljedica nerazumijevanja hrvatskog jezika i stresne situacije u kojoj se našao.

No, nasuprot takvim žalbenim navodima, a kako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno utvrdio i dostatno obrazložio, osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice i prikupljenih dokaza na kojima se ona temelji. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. protiv optuženika. Stoga je neosnovan žalbeni navod optuženika kojim on, osporavajući vjerodostojnost pojedinih dokaza, nastoji osporiti postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke istražnog zatvora. Pri tome, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti ponovnim isticanjem optuženikovog nerazumijevanja hrvatskog jezika, s obzirom na to da je prema podacima u spisu predmeta vidljivo da je, kako prilikom prvog ispitivanja, tako i tijekom postupka, optuženiku bilo osigurano prevođenje po ovlaštenom sudskom tumaču. Ujedno se napominje optuženiku da je za odlučivanje o postojanju opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se inkriminira potvrđenom optužnicom, a odluku o mogućoj kaznenoj odgovornosti optuženika donosi raspravno vijeće nakon provedene rasprave i izvedenih dokaza.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od njegovog bijega, u cilju izbjegavanja kaznenog progona, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Naime, optuženi V. F. je državljanin Rumunjske s privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj. Prema njegovom iskazivanju proizlazi da je prijavljen na adresi u V., na kojoj adresi u vrijeme počinjenja kaznenih djela za koja se u ovom kaznenom postupku tereti nije boravio, već na farmi u B. D.. Osim toga, iz osobnih podataka koje je optuženik dao u tijeku postupka proizlazi da je otac četvero djece, koja se trenutno nalaze u Rumunjskoj, kao i da nije vlasnik nikakve vrjednije imovine. Pri tome je vidljivo da je optuženik nakon dolaska u Republiku Hrvatsku, ovisno o poslu, često mijenjao boravišta i često se vraćao u Rumunjsku i zatim ponovno dolazio u Republiku Hrvatsku, pa sve te okolnosti upućuju na neizvjesnost njegove stambene i životne situacije, a kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud. Imajući na umu navedene okolnosti, pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan od bijega optuženika, u slučaju njegovog puštanja na slobodu, uz ovako utvrđeno činjenično stanje, a pritom vodeći računa i o težini kaznenih djela za koja je optuženik osnovano sumnjiv, nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodom da namjerava ostati u Republici Hrvatskoj i tražiti posao gdje god stigne.

Nadalje, niti opetovano istaknutim žalbenim navodom optuženika da su Republika Hrvatska i Rumunjska države članice Europske unije, pa se opasnost od bijega u svakom trenutku može uspješno otkloniti primjenom europskog uhidbenog naloga, a dovodeći istu u vezu s okolnostima koje upućuju na opasnost od bijega, nije okolnost koja bi dovela u sumnju pravilnost produljenja mjere istražnog zatvora protiv optuženika. To iz razloga jer optuženik u slučaju puštanja na slobodu može otići i u neku od država koje nisu članice Europske unije, a ne isključivo u Rumunjsku, kako to u žalbi navodi optuženik.

Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio da se svrha istražnog zatvora produljenog protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. u ovom stadiju postupka ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. ili jamstvom.

Budući da pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 11. listopada 2017.