Broj: Kž-eun 6/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu izvršenja europskog uhidbenog naloga protiv tražene osobe A. H. zbog kaznenog djela iz članka 205. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Slovenije i drugih, odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 23. veljače 2018. broj Kv-eun-55/2017, u sjednici održanoj 14. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tražene osobe A. H. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem je, na temelju članka 29. stavka 4. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13., 26/15. i 102/17.; dalje: ZPSKS-EU), odobrena predaja tražene osobe A. H. Republici Sloveniji zatražena europskim uhidbenim nalogom kojega je izdao Okružni sud u Celju 9. listopada 2017. pod brojem I K-62124/2010, dopunjenim 20. prosinca 2017., a radi kaznenog progona tražene osobe A. H. zbog kaznenih djela iz članka 205. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 204. stavkom 1. i člankom 20. te članka 307. stavka 1. Kaznenog zakona Republike Slovenije (dalje KZRS), koja kaznena djela su i činjenično opisana u tom rješenju.

 

Na temelju članka 29. stavka 5. te članka 22. stavka 3. ZPSKS-EU predaja tražene osobe A. H. odobrena je pod uvjetima:

 

– da bez dopuštenja Republike Hrvatske, za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije:

 

a) biti kažnjeno gonjena niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja,

b) biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora,

c) biti izručena trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora;

 

– da se tražena osoba ima vratiti u Republiku Hrvatsku u slučaju pravomoćnog izricanja sankcije u državi izdavanja, jer je tražena osoba pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj.

 

Na temelju članka 98. stavka 6. u vezi s člankom 98. stavkom 1. i stavkom 2. točkama 3. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) produljene su mjere opreza izrečene traženoj osobi A. H., i to privremenog oduzimanja osobne iskaznice i putovnice Republike Hrvatske te obveznog javljanja PUZ PP P. te je određeno da će te mjere opreza trajati do izvršenja rješenja o predaji tražene osobe A. H., Republici Sloveniji (točka II. izreke).

 

Na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU određeno je da će predaju tražene osobe A. H. nadležnim tijelima Republike Slovenije izvršiti Ured .... Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba A. H. po branitelju, odvjetniku N. P., s prijedlogom da se „pobijano rješenje preinači na način da se odbije predaja tražene osobe Republici Sloveniji (…) odnosno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak“.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 132. ZPSKS-EU, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Tražena osoba A. H. u žalbi tvrdi da je „izreka pobijanog rješenja pobijanog rješenja u suprotnosti sa navodima iz obrazloženja rješenja, kao i s izvedenim dokazima“, međutim, ne navodi u čemu bi se sastojala ta proturječja, pa na tu žalbenu tvrdnju treba odgovoriti da nije počinjen ovaj oblik bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Tražena osoba A. H. u žalbi također tvrdi da je „za predmetna kaznena djela nastupila zastara kaznenog progona po važećem Kaznenom zakonu Republike Hrvatske i to obzirom na protek vremena od počinjenja tih djela“.

 

Suprotno ovim tvrdnjama, ispravno je prvostupanjski sud, nakon što je utvrdio dvostruku kažnjivost u smislu članka 20. stavka 1. ZPSKS-EU, utvrdio da nije nastupila zastara kaznenog progona za predmetna kaznena djela niti po pravu Republike Slovenije, a niti po važećem domaćem Kaznenom zakonu („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.).

 

Naime, za kazneno djelo teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. KZ/11. koje odgovara kaznenom djelu iz članka 205. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 204. stavkom 1. KZRS, kao i za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 3. KZ/11. koje odgovara kaznenom djelu iz članka 307. stavka 1. KZRS, propisana je kazna zatvora do pet godina pa zastara kaznenog progona prema domaćem pravu, odnosno prema članku 81. stavku 1. alineji 4. KZ/11., nastupa protekom 15 godina od vremena počinjenja tih kaznenih djela navedenog kao „razdoblje od 30.11.2008. do 2.12.2008.“, dakle, ne prije 30. studenog 2023.

 

Nije u pravu tražena osoba A. H. niti kada tvrdi da je kazneno djelo nedozvoljenog prometa oružjem „djelomično počinjeno na području Republike Hrvatske“, jer da to proizlazi iz obrazloženja. Naime, za određenje mjesta počinjenja kaznenog djela odlučan je činjenični opis njegovih radnji iz optužnice, a ne njeno obrazloženje, pa navod iz tog obrazloženja da je tražena osoba „oružje koje je uzeo na štetu J. S. po pretpostavci podao u Republici Hrvatskoj“ nije od utjecaja na odobravanje predaje tražene osobe.

 

Osim toga, niti navod da je tražena osoba A. H. „pravomoćno proglašen krivim presudom Prekršajnog suda u P. (…) za počinjenje prekršaja iz članka 30. st. 1. Zakona o oružju obzirom da je kod istog pronađen 1 komad streljiva koji se odnosi na kazneno djelo nedozvoljenog prometa oružjem iz europskog uhidbenog naloga“ ne dovodi u pitanje zakonitost pobijane odluke. Naime, tražena osoba tvrdi da iz iznesenog proizlazi da „domaća pravosudna tijela nisu pokrenula kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog“, ali iz odredbe članka 20. stavka 2. točke 6. ZPSKS-EU proizlazi da je razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga odluka domaćeg pravosudnog tijela „da neće pokrenuti kazneni postupak za djelo za koje je izdan europski uhidbeni nalog jer je osumnjičenik ispunio obveze koje su mu naložene kao uvjet za nepokretanje postupka“, a tražena osoba niti ne tvrdi, a tako ne što ne proizlazi niti iz podataka u spisu niti iz presude Prekršajnog suda u P., da je državni odvjetnik donio odluku o uvjetnoj odgodi ili odustanku od kaznenog progona u smislu članka 206.d ZKP/08.

 

Nije u pravu tražena osoba A. H. niti kada tvrdi da bi njegovom „predajom došlo do povrede članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“ jer da njegova „oba roditelja (…) zbog teškog zdravstvenog stanja nisu sposobna brinuti se o sebi niti putovati sami na redovne kontrole i terapije“, odnosno jer je „tražena osoba dugi niz godina stalno zaposlena te ostvaruje primanja kojima uzdržava maloljetno dijete“.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju medicinske dokumentacije koju je tražena osoba predala u spis, utvrdio da je njegova majka, nakon bolničke obrade u Kliničkom bolničkom centru ..., 26. svibnja 2017. „dobrog općeg stanja, kardiopulmonalno kompenzirana, hemodinamski stabilna, afebrilna otpuštena kući“ uz preporučenu terapiju i kontrolu endokrinologa za godinu dana, iz čega proizlazi da njene zdravstvene smetnje nisu takvog karaktera da ne bi mogla brinuti i teško bolesnom suprugu, a o maloljetnom djetetu tražene osobe skrbit će majka tog djeteta.

 

Konačno, mjere opreza koje je prvostupanjski sud odredio prema traženoj osobi potrebne su radi osiguranja njegove predaje u smislu članka 26. stavaka 1. i 2. ZPSKS-EU.

 

Slijedom iznesenog, žalbenim tvrdnjama tražene osobe A. H. nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu tražene osobe nije povrijeđen kazneni zakon.

 

Slijedom iznesenog je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, odbijena žalba tražene osobe A. H. kao neosnovana, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 14. ožujka 2018.