Broj: Kž-eu 13/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. T. V., zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 263. st. 1. i dr. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi os. T. V. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 1. ožujka 2018. br. Kv-eu-1/2018, u sjednici održanoj 17. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba os. T. V. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskog presudom Županijskog suda u Splitu od 1. ožujka 2018. br. Kv-eu-1/2018, utvrđeno je da je os. T. V. sa osobnim podacima kao u presudi, državljanin Republike Hrvatske, pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Stuttgartu br. 103 Ls 101 Js 96510/03 od 3. kolovoza 2015., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, zbog kaznenih djela prijevare iz čl. 263. st. 1. te kaznenih djela utaje iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke.

 

Utvrđeno je, također, da kaznena djela označena u toč. 1. presude sadrže bitna obilježja kaznenih djela prijevare iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11) za koja je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, te kaznenih djela utaje iz čl. 232. st. 1. KZ/11 za koja je propisana kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina.

 

Na temelju odredbe čl. 91. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, br. 91/10., 81/13., 124/13., 26/15. i 102/17. - dalje u tekstu: ZPSKS-EU) priznata je presuda Općinskog suda u Stuttgartu br. 103 Ls 101 Js 96510/03 od 3. kolovoza 2015., te je određeno izvršenje izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci, zbog kaznenih djela prijevare iz čl. 263. st. 1. te kaznenih djela utaje iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke.

 

Na temelju čl. 98. st. 2. ZPSKS-EU os. T. V. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 48 dana, te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 12. kolovoza 2009. do 24. ožujka 2010., te je os. T. V. preostalo izvršiti kaznu zatvora u trajanju od 276 dana.

 

Protiv navedene presude žalbu je podnio os. T. V., po branitelju V. Lj., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede postupka iz odredbe čl. 468. st. 1. toč. 8., toč. 11. te st. 2. i st. 3. ZKP/08, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Spis je, u skladu s čl. 132. ZPSKS-EU u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br.  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osuđenik svojom žalbom upire kako mu nije bilo omogućeno sudjelovanje u postupku u kojem je donesena pobijana presuda, te mu nije dana prilika da se izjasni o okolnostima koje su od utjecaja na odmjeravanje kazne.

 

Žalitelj u ovom dijelu nije u pravu. Na sjednicu izvanraspravnog vijeća na kojoj se odlučuje o priznanju i izvršenju strane sudske odluke, kao što je ovdje slučaj, stranke se ne pozivaju, ne provodi se kontradiktorno raspravljanje, nego se ocjenjuje ispunjenje uvjeta za priznavanje i izvršenje strane sudske odluke, prema odredbama ZPSKS-EU. Osim toga, o vođenju postupka osuđenik je imao saznanja i bio obaviješten, imao je priliku iznijeti svoj stav, što je i učinio po svom branitelju podneskom od 1. ožujka 2018. Stoga, osuđeniku nije povrijeđeno pravo na obranu, a tijekom postupka je bio u mogućnosti iznijeti svoj stav.

 

Nadalje, osuđenik svojom žalbom upire na bitnu povredu ZKP/08, jer je nejasno po čemu to prvostupanjski sud zaključuje da predmetna kaznena djela za koja je osuđen u Njemačkoj, sadrže obilježja kaznenih djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11 te čl. 232. st. 1. KZ/11.

 

Prvostupanjski sud je, međutim, i u tom dijelu dao jasno i određeno obrazloženje. Naime, uz zamolnicu Ureda državnog tužitelja u Stuttgartu, Njemačka, radi izvršenja europskog uhidbenog naloga zbog izvršenja kazne, odnosno odsluženja preostalog dijela kazne zatvora, dostavljena je i dokumentacija, između ostaloga i presuda Općinskog suda u Stuttgartu br. 103 Ls 101 Js 96510/03 od 3. kolovoza 2015. Iz činjeničnog opisa kaznenih djela za koje je optuženi oglašen krivim, proizlazi da ti opisi sadrže sva bitna obilježja kaznenih djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ te kaznenih djela utaje iz čl. 232. st. 1. KZ/11. U tom je dijelu prvostupanjski sud pravilno zaključio da se kriminalna aktivnost osuđenika može izjednačiti i po stranom i po domaćem pravu.

 

Ne stoji niti žalbeni razlog koji je istaknuo osuđenik u žalbi da bi nastupila zastara jer, prema njegovom stavu, trebalo je procijeniti nastup zastare prema vremenu počinjenja kaznenih djela, a ne vremenu donošenja „strane sudske odluke“. Niti u tom dijelu žalitelj nije u pravu. Naime, iz dostavljene dokumentacije proizlazi kako zastara izvršenja kazne za kaznu zatvora u trajanju od jedne (1) godine i šest (6) mjeseci iz presude čije se priznanje i izvršenje traži, nastupa 2. lipnja 2020.

 

Budući da osuđenik svojom žalbom nije doveo u pitanje prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude u povodu žalbe osuđenika nisu nađene niti povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 132. ZPSKS-EU u vezi s čl. 482. ZKP/08, žalba os. T. V. odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Zagreb, 17. travnja 2018.