Broj: Kv-I-24/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Spomenke Tonković, kao predsjednice vijeća te Marice Šćepanović i Nevena Cambia, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Sonje Čule, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. M., zbog kaznenih djela iz članka 250. stavka 2. i dr. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, odlučujući o izručenju stranca M. M., B. i H., u sjednici vijeća održanoj 26. travnja 2018., 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Utvrđuje se da je djelomično udovoljeno zakonskim pretpostavkama za daljnje izručenje stranca M. M., sina B., rođen ... u V., R. S., državljanin R. S., JMB: ..., zbog vođenja kaznenog postupka u Bosni i Hercegovini povodom potvrđene optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine br. T20 0 KT 000 2564 12 od 28. ožujka 2013. zbog kaznenih djela iz članka 250. stavka 2. i dr. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine te se dopušta daljnje izručenje M. M. sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine za ona kaznena djela za koja je Kraljevina Švedska dala dopuštenje za daljnje izručenje u Bosnu i Hercegovinu i to 1. Organizirani kriminalitet i ubojstvo dana 6. listopada 2006. u S., Bosna i Hercegovina; 2. Organizirani kriminalitet i urota radi počinjenja ubojstva tijekom kasnijeg djela 2006. u T., Bosna i Hercegovina; 3. Organizirani kriminalitet i ubojstvo dana 24. kolovoza 2007. u S. B. i Hercegovina; 4. Organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 29. lipnja 2009. u S., Bosna i Hercegovina te pranje novca u Bosni i Hercegovini i Srbiji; 5. Organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 30. kolovoza 2005. u H. P., Bosna i Hercegovina i 6. Organizirani kriminalitet i teška pljačka, dana 9. studenog 2005. u S., Bosna i Hercegovina.

 

II. U preostalom dijelu odbija se zamolba Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine i odbija se izručenje stranca M. M., sina B., rođen ... u V., R. S., državljanin R. S., JMB: ..., sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine zbog vođenja kaznenog postupka u predmetnima zbog "pranja novca vezano uz organizirani kriminalitet i tešku pljačku dana 30. kolovoza 2005. u H. P., Bosna i Hercegovina" i ''pranja novca vezano uz kriminalitet i tešku pljačku dana 9. studenog 2005. u S., Bosna i Hercegovina te zbog provođenja istrage za kaznenog djela "organiziranog kriminaliteta i ubojstva dana 27. lipnja 2007. u S., Bosna i Hercegovina".

 

III. Temeljem članka 37. stavka 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (NN 178/04- dalje u tekstu ZOMPO) izručenje pod točkom I. se dopušta pod uvjetom da država moliteljica izručenika ne progoni ili ne kazni ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje.

 

Obrazloženje

 

Zamolnicom Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, zaprimljenom u Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske dana 25. rujna 2015. zatraženo je izručenje M. M. zbog kaznenih djela navedenih u potvrđenoj optužnici Tužilaštva Bosne i Hercegovine br. T20 0 KT 000 2564 12 od 28. kolovoza 2013. i to, zbog kaznenog djela organizirani kriminal iz članka 250. Krivičnog zakona BiH (dalje u tekstu: KZ BiH), kaznenog djela organizirani kriminal iz članka 383a. stavka 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (dalje u tekstu: KZ RS) u vezi sa kaznenim djelima teško ubojstvo iz članka 149. stavka 1. točke 1. KZ RS-a, kaznenog djela ubojstva iz članka 148. KZ RS-a, kaznenog djela dogovor za izvršenje kaznenog djela iz članka 384. u vezi sa kaznenim djelom teško ubojstvo iz članka 149. stavka 1. točke 1. KZ RS-a, kaznenog djela pranje novca iz članka 209. KZ BiH-a, u stjecaju sa kaznenim djelom zločinačka organizacija iz članka 342. stavka 2. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (dalje u tekstu: KZ FBiH) u vezi sa kaznenim djelom razbojništva iz članka 289. KZ BIH-a i kaznenim djelom zločinačka organizacija iz članka 383a. stavka 2. KZ RS-a u vezi sa kaznenim djelom razbojništva iz članka 233. stavka 2. KZ RS-a. Također, izručenje se traži i radi provođenja istrage zbog kaznenog djela organiziranog kriminala iz članka 250. KZ BiH-a u vezi sa kaznenim djelom ubojstva iz članka 166. KZ FBiH-a.

 

Ovaj sud je rješenjem br. Kv-I-119/2017 od 26. siječnja 2018. utvrdio da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za daljnje izručenje stranca M. M., sina B., rođen ... u V., R. S., državljanin R. S., JMB: ..., zbog vođenja kaznenog postupka u Bosni i Hercegovini povodom potvrđene optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine br. T20 0 KT 000 2564 12 od 28. ožujka 2013. zbog kaznenih djela iz članka 250. stavka 2. i dr. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, za ona kaznena djela za koja je Kraljevina Švedska dala dopuštenje za daljnje izručenje u Bosnu i Hercegovinu i to 1. Organizirani kriminalitet i ubojstvo dana 6. listopada 2006. u S., Bosna i Hercegovina; 2. Organizirani kriminalitet i urota radi počinjenja ubojstva tijekom kasnijeg djela 2006. u T., Bosna i Hercegovina; 3. Organizirani kriminalitet i ubojstvo dana 24. kolovoza 2007. u S. B. i Hercegovina; 4. Organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 29. lipnja 2009. u S., Bosna i Hercegovina te pranje novca u Bosni i Hercegovini i Srbiji; 5. Organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 30. kolovoza 2005. u H. P., Bosna i Hercegovina i 6. Organizirani kriminalitet i teška pljačka, dana 9. studenog 2005. u S., Bosna i Hercegovina.

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-119/2018-4 od 8. ožujka 2018. točkom I. rješenja je povodom žalbe izručenika M. M., a po službenoj dužnosti, ukinuto rješenje Županijskog suda u Splitu br. Kv-I-119/2017 od 26. siječnja 2018. te je predmet upućen sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, dok je točkom II. rješenja, uslijed odluke pod I. žalba izručenika bespredmetna.

 

Izručenik M. M. je temeljem europskog uhidbenog naloga izdanog od Županijskog suda u Splitu br. I KI-491/10 od 27. svibnja 2015. predan Republici Hrvatskoj iz Kraljevine Švedske u svrhu izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) godina koja mu je izrečena presudom ovog suda br. K-Us-25/08 od 3. veljače 2010., zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona Republike Hrvatske (KZ/97). Nakon izručenja Republici Hrvatskoj, a s obzirom da je okrivljeniku po gore navedenoj presudi suđeno u odsutnosti, dopuštena mu je obnova kaznenog postupka, te je pravomoćnom presudom ovog suda br. K- Us-15/15 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci. Okrivljenik je predmetnu kaznu zatvora izdržao danom 30. lipnja 2017.

 

Prema dopisu Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora u Zagrebu, od 11. travnja 2018. izručenik M. M. se u vrijeme donošenja ovog rješenja nalazi u Zatvoru u Zagrebu.

 

Budući da se izručenik tijekom postupka predaje po europskom uhidbenom nalogu nije odrekao načela specijalnosti, Kraljevina Švedska je M. M. predala uz uvjet da se isti ne smije bez suglasnosti Švedske izručiti drugoj državi.

 

S obzirom da je Kraljevina Švedska, temeljem izdanog europskog uhidbenog naloga, prethodno izručila M. M. Republici Hrvatskoj zbog izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 9 godina, na koju je bio osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu broj K-us-25/08 od 3. veljače 2010. (u obnovljenom postupku osuđen presudom toga suda broj K-us-15/15 na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci), pri čemu se tražena osoba M. M. nije odrekao načela specijalnosti, to je, sukladno članku 41. stavku 1. točki c) Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarnima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15, dalje u tekstu: ZPSKS), putem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske zatražena je i dobivena suglasnost Vlade Kraljevine Švedske kojom se, u smislu članka 38. stavka 2. točke 6. ZPSKS-a dopušta djelomična reekstradicija M. M. sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine za pojedina kaznena djela počinjena prije predaje tražene osobe Republici Hrvatskoj temeljem europskog uhidbenog naloga.

 

Iz prevedenog dopisa Švedskog Ministarstva pravosuđa od 20. srpnja 2017., koji je dostavljen sucu istrage ovog suda 23. listopada 2017., Kraljevina Švedska je dopustila da se M. M. izruči Bosni i Hercegovini za daljnje sudsko postupanje za kaznena djela "1. Organizirani kriminalitet i ubojstvo dana 6. listopada 2006. u S., Bosna i Hercegovina; 2. Organizirani kriminalitet i urota radi počinjenja ubojstva tijekom kasnijeg djela 2006. u T., Bosna i Hercegovina; 3. Organizirani kriminalitet i ubojstvo dana 24. kolovoza 2007. u S. B. i Hercegovina; 4. Organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 29. lipnja 2009. u S., Bosna i Hercegovina te pranje novca u Bosni i Hercegovini i Srbiji; 5. Organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 30. kolovoza 2005. u H. P., Bosna I Hercegovina i 6. Organizirani kriminalitet i teška pljačka, dana 9. studenog 2005. u S., Bosna i Hercegovina."

 

Sukladno navedenom po izvršenom uvidu u spis i priloženu dokumentaciju, izvanraspravno vijeće je utvrdilo, temeljem suglasnosti Kraljevine Švedske, kako je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za daljnje izručenje stranca M. M., Bosni i Hercegovini i to za  točno ona kaznena djela za koja je Kraljevina Švedska dala dopuštenje za daljnje izručenje u Bosnu i Hercegovinu.

 

Također, predmetna kaznena djela za koje je dana suglasnost za daljnje izručenje odgovaraju i kaznenim djelima koja su kažnjiva i po domaćem zakonu. Tako kazneno djelo "organizirani kriminalitet" odgovara počinjenju kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje u tekstu KZ/11), kazneno djelo ubojstvo je kažnjivo po članku 110. KZ/11, "kazneno djelo urote radi počinjenja ubojstva", odnosno "dogovor za izvršenje kaznenog djela" kako je navedeno u zamolnici, bi odgovaralo kaznenom djelu zločinačkog udruženja iz članka 328. KZ/11. Nadalje, kazneno djelo "pljačke" odnosno "razbojništva" odgovara kaznenom djelu iz domaćeg zakona pod člankom 230. stavkom 2. KZ/11, dok kazneno djelo "pranja novca" odgovara istoimenom kaznenom djelu iz članka 265. stavka 2. KZ/11.

 

Nadalje, temeljem članka 35. ZOMPO-a utvrđeno je da izručenik nije državljanin Republike Hrvatske već državljanin Republike Srbije, kaznena djela za koje se traži izručenje nisu počinjena na području Republike Hrvatske, već na području Bosne i Hercegovine, niti  protiv nje ili njezina državljanina. Za navedena kaznena djela za koja je udovoljeno zakonskim uvjetima za izručenje nije nastupila zastara kaznenog progona, izručenik za isto kazneno djelo nije osuđen od strane domaćeg suda, pri čemu je nesporno utvrđen njegov identitet i postojanje osnovane sumnje da bi počinio kaznena djela za koja se izručenje traži. 

 

Osnovana sumnja da bi izručenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret proizlazi iz potvrđene optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine br. T20 0 KT 000 2564 12 od 28. kolovoza 2013. zbog kaznenih djela iz članka 250. stavka 2. i dr. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine ( list spisa 4-24) i dokaza na kojima se temelji ta optužnica. Identitet izručenika je nesporno utvrđen iz identifikacijskog materijala izručenika koji je dostavljen putem Interpola ovom sudu, dopisom od 26. studenog 2015.

 

No, Kraljevina Švedska nije dala suglasnost da se M. M. izruči za provođenje istrage u postupku zbog kaznenih djela organiziranog kriminaliteta iz članka 250. KZ BiH-a u vezi sa kaznenim djelom ubojstva iz članka 166. KZ FBiH-a od 27. lipnja 2007., te zbog kaznenih djela pranja novca vezano uz organizirani kriminalitet i tešku pljačku dana 30. kolovoza 2005. u H. P., Bosna i Hercegovina te pranja novca vezano uz organizirani kriminalitet i tešku pljačku dana 9. studenog 2005. u S., Bosna i Hercegovina. Naime, iz dopisa Kraljevine Švedske proizlazi kako je kazneno djelo pranja novca od 30. kolovoza 2005. prema švedskom zakonu ušlo u zastaru, dok da kazneno djelo pranje novca vezano uz organizirani kriminalitet i tešku pljačku od 9. studenog 2005. ne odgovara kaznenom djelu prema švedskom pravu. Također, kao razlog za odbijanje suglasnosti za predmet u kojem je potrebno provođenje istrage, a u vezi organiziranog kriminala i ubojstva od 27. lipnja 2007., navedeno je kako "odluka o lišavanju slobode od 30. kolovoza 2016. ne obuhvaća počinjenje djela koje se navodi u tvrdnji".

 

Stoga, ovo vijeće ne nalazi da su za gore navedena kaznena djela za koja nije dana suglasnost Kraljevine Švedske, udovoljene zakonske pretpostavke za daljnje izručenje M. M. Bosni i Hercegovini, s obzirom da isti ne pristaje na izručenje toj državi a povodom postupka predaje M. M. Republici Hrvatskoj po europskom uhidbenom nalogu, isti se nije odrekao načela specijalnosti, a Kraljevina Švedska je M. M. predala uz uvjet da se isti ne smije bez suglasnosti Švedske izručiti drugoj državi, a što je sve sukladno članku 37. stavku 1. ZOMPO-a.

 

Kako iz naprijed navedenog proizlazi da nema zapreka za izručenje koje su predviđene u članku 35. ZOMPO-a valjalo je utvrditi da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje M. M. Bosni i Hercegovini i to točno za ona kaznena djela za koja je Kraljevina Švedska dala dopuštenje za daljnje izručenje u Bosnu i Hercegovinu.

 

Također, temeljem članka 37. stavka 1. ZOMPO-a izručenje pod točkom I. se dopušta pod uvjetom da država moliteljica izručenika ne progoni ili ne kazni ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje djelo nije odobreno izručenje.

 

Zbog svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu 26. travnja 2018.