Broj: Kž-eu 19/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 253. st. 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke, odlučujući o žalbi osuđenog Z. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 11. travnja 2018. broj Kv-eu-2/2018-5, u sjednici vijeća održanoj 22. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba osuđenog Z. M., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 11. travnja 2018. pod točkom I. utvrđeno je da se osuđeni Z. M., državljanin RH, s posljednjim prebivalištem ..., A., Republika Njemačka, trenutno nalazi na izdržavanju kazne zatvora u Republici Njemačkoj u Kaznenom zavodu L. a. L., da je osuđen presudom Pokrajinskog suda Augsburg, Republika Njemačka, poslovni broj 3 KLs 210 Js 118077 od 12. rujna 2016., koja je postala pravomoćna 26. siječnja 2017. zbog kaznenog djela kvalificiranog oblika iznude iz čl. 253. st. 1. i 2., čl. 255. i čl. 250. st. 2. Kaznenog zakona Republike Njemačke na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 3 (tri) mjeseca. Točkom II. utvrđeno je da kazneno djelo opisano u točki I. presude sadrži bitna obilježja kaznenog djela protiv imovine, razbojništvo iz čl. 230. st. 1. i 2. Kaznenog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje: KZ/11), za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina. Točkom III. se na temelju čl. 89. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“, broj 91/10, 81/13, 124/13, 26/15 i 102/17 - dalje: ZPSKS) priznaje presuda Pokrajinskog suda Augsburg,Republika Njemačka, poslovni broj 3 KLs 210 Js 118077 od 12. rujna 2016., koja je postala pravomoćna 26. siječnja 2017. te je određeno izvršenje kazne zatvora nad osuđenim Z. M. u trajanju od 5 (pet) godina i 3 (tri) mjeseca zbog kaznenog djela iz čl. 253. st. 1. i 2., čl. 255. i čl. 250. st. 2. Kaznenog zakona Republike Njemačke u Republici Hrvatskoj. Točkom IV. se osuđeniku Z. M. na temelju čl. 101. st. 3. ZPSKS u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, te vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i izdržana kazna zatvora u Republici Njemačkoj.

Protiv te presude žali se osuđenik Z. M. osobno, bez navođenja žalbenih osnova, te po braniteljici J. Š., odvjetnici iz S. B., iz svih zakonskih razloga. Žalbom braniteljice se predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Obzirom na podudarnost sadržaja žalbi, iste su razmatrane kao jedinstvena žalba osuđenika.

Sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08) predmet je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

Naime, osuđenik u žalbi, s pravom, upire kako je iz izreke pobijane presude, i to iz točke IV. koja se odnosi na uračunavanje oduzimanja slobode, te vremena provedenog u istražnom zatvoru i izdržana kazna u Republici Njemačkoj, nejasno koliko još dugo treba provesti u zatvoru, odnosno nije vidljivo kada mu je oduzeta sloboda te koliko je vremena do donošenja pobijane presude proveo na izdržavanju kazne, koju izvršava upravo aktualno u vrijeme donošenja pobijane presude. Tumačenjem izreke pobijane presude, tvrdi osuđenik, nema zapreke da on u Republici Hrvatskoj izvrši cijelu kaznu od pet godina i tri mjeseca.

Iako je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno, formalno, primijenio čl. 101. st. 3. ZPSKS, te naveo kako se osuđeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i izdržana kazna zatvora u Republici Njemačkoj, on propušta navesti stvarno vrijeme koje je osuđenik do donošenja pobijane presude proveo u istražnom zatvoru odnosno na izdržavanju  kazne, pa se utvrđeno stanje, za sada, čini nepotpuno utvrđenim. U prvostupanjskoj presudi se, osim toga, navodi kako je iz pravomoćne presude i ostalih dokumenata te podataka dostavljenih od strane nadležnih tijela Republike Njemačke bilo nemoguće utvrditi kada je osuđenik povodom kaznenog djela lišen slobode, te od kada je bio u istražnom zatvoru i kada je započeo izdržavati kaznu zatvora.

Navedenu je okolnost, suprotno tvrdnji prvostupanjskog suda, međutim, moguće provjeriti, prvenstveno pomnijim pregledom dokumentacije dostavljene od strane države izdavanja. Naime, iz Potvrde izdane sukladno čl. 4. Okvirne odluke 2008/909 JI Vijeća od 27. studenog 2008. o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji, a koja je sastavni dio prvostupanjskog spisa (L 74 do 93), navedeno je ukupno trajanje kazne (u danima), kao i ukupno trajanje oduzimanja slobode koje je već odsluženo u vezi s kaznom za koju je presuda izrečena (u danima) do 4. veljače 2018.

Ukoliko iz tih podataka ipak ne bi mogle potpuno utvrditi činjenice vezane uz uračunavanje dosadašnjeg lišenja slobode u povodu kaznenog djela, radi preuzimanja izvršenja preostalog dijela kazne zatvora, u ponovljenom će postupku prvostupanjski sud kontaktirati s nadležnim tijelom države izdavanja, kako bi provjerio kada je osuđenik povodom ovog kaznenog djela bio lišen slobode, koliko dugo se nalazio u istražnom zatvoru te kada je započeo izdržavati kaznu zatvora. Nakon toga, ovisno o ishodu tih provjera, donijet će novu na zakonu zasnovanu odluku, koju će pravilno i obrazložiti.

Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti žalbu osuđenika i pobijanu presudu ukinuti, te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Iz svih citiranih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 22. svibnja 2018.