Broj: Kž-eu 21/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. O. K. zbog kaznenog djela iz čl. 28a st. 1. peti slučaj i st. 4. cifra 3 Zakona o opojnim drogama Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 28. ožujka 2018. broj Kv-eu-13/2018, u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba os. O. K. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu odlukom pod toč. I. izreke utvrdio je da je os. O. K., državljanin Republike Hrvatske, presudom Zemaljskog suda za kaznene stvari Beč, broj 63 Hv 20/17x od 15. studenog 2017., pravomoćna istog dana, zbog kaznenog djela trgovine opojnim drogama iz članka 28a st.1. peti slučaj i st. 4 cifra 3 Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci (1275 dana), jer je:

 

- dana 16. kolovoza 2016. u B., zajedno sa R. R., svjesnim i namjernim zajedničkim djelovanjem, nezakonito opojno sredstvo u svezi s opojnim sredstvom u količini koja prelazi graničnu količinu 25 puta (čl. 28b) i to 4.973,20 grama kokaina od čega je 4.216 grama čistog kokaina (pretpostavljenog prosječnog udjela čistog kokaina od 84%, 281-struke granične količine) prepustili prikrivenom istražitelju Saveznog ureda za suzbijanje kriminaliteta

 

Odlukom pod toč. II. izreke pobijane presude je utvrđeno da kazneno djelo opisano u stavku I. sadrži bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa opojnim drogama iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - u daljnjem tekstu: KZ/11), za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od 1 do 12 godina.

 

Odlukom pod toč. III, na temelju odredbe članka 89. u vezi članka 91. stavak 1. točka 1. ZPSKS-EU, priznata je presuda Zemaljskog suda za kaznene stvari Beč, broj 63 Hv 20/17x od 15. studenog 2017., pravomoćna istog dana, te je nad os. O. K. određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci, zbog kaznenog djela trgovine opojnim drogama iz članka 28a st. 1. peti slučaj i dr. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije.

 

Odlukom pod toč. IV. je na temelju članka 98. stavka 2. ZPSKS-EU, os. O. K. u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 16. kolovoza 2016. do 20. veljače 2017.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio osuđenik osobno i putem braniteljice D. M. L., odvjetnice iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presude ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja je potpuno pravilno utvrdio da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke čl. 91. ZPSKS-EU za priznanje i izvršenje strane sudske presude i da ne postoje osnove za odbijanje priznanja i izvršenja iz čl. 94. ZPKS-EU, zbog čega je osnovano priznao naprijed citiranu presudu Republike Austrije te nad osuđenikom odredio izvršenje kazne zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

 

Sud prvog stupnja je za sva svoja utvrđenja o odlučnim činjenicama navedenim u izreci presude u obrazloženju dao posve jasne i neproturječne razloge, tako da je promašen prigovor žalitelja da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da su u pobijanoj presudi iznijeti nejasni i u znatnoj mjeri proturječni razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Suština žalbenih prigovora se svodi na to da u izreci i u obrazloženju pobijane presude nisu jasno navedena bitna obilježja iz zakonskog opisa kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 za koje sud prvog stupnja u toč. II. izreke utvrdio da odgovara kaznenom djelu trgovine opojnim drogama iz članka 28a st. 1. peti slučaj i st. 4 cifra 3 Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije. Osuđenik ističe da su u činjeničnom opisu izreke presude zemlje izdavanja navedeni izrazi „...opojno sredstvo u svezi s opojnim sredstvom u količini koja prelazi graničnu količinu 25 puta...“ne navodeći da je postojala namjera prodaje „...prepustili prikrivenom istražitelju...“, iz čega ne proizlazi na nedvojben i jasan način da se radilo o količini droge koje bi bila namijenjena za daljnju prodaju, niti da bi on na bilo koji način stavio drogu u promet, u kontekstu nekog od modaliteta izvršenja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11.

 

Međutim, iako je točno da se u činjeničnom opisu presude stranog suda ne koriste normativna i deskriptivna obilježja koja su navedena u odredbi čl. 190. st. 2. KZ/11 (ne koriste se izrazi neovlaštena prodaja, nudi na prodaju, proda i sl.) nema nikakve dvojbe da cjelina bića kaznenog djela iz strane presude suštinski odgovaraju smislu i sadržaju kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 (taj se postupak ocjene sukladnosti u pravnoj teoriji naziva analogna transpozicija činjenica) jer bi opisano postupanje osuđenika, koji gotovo pet kilograma kokaina u B. predaje prikrivenom istražitelju, i u Republici Hrvatskoj izvjesno bilo kvalificirano kao prodaja, odnosno stavljanje droge u promet.

 

Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio navedenu postupovnu povredu na koju žalba ukazuje jer se presuda da ispitati budući je izreka razumljiva, a u obrazloženju su izneseni jasni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama, a nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Optuženik sve naprijed istaknute prigovore koje obrazlaže u okviru žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka istovremeno, bez ikakvog dodatnog obrazloženja, podvodi i pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što je također neosnovano jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio. Žalba osuđenika, koju je podnio osobno svodi se na njegovu želju da predmetnu kaznu zatvora izdržava u A..., što je s aspekta ovog kaznenog postupka potpuno irelevantno.

 

Kraj takvog stanja stvari, kako žalba osuđenika nije osnovana i kako sud prvog stupnja nije u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 na njegovu štetu povrijedio kazneni zakon, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 30. svibnja 2018.