Broj: Kž 319/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Ranka Marijana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. M., zbog kaznenih djela iz čl. 250. st. 2. i drugih Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 26. travnja 2018. broj Kv-I-24/2018 te po službenoj dužnosti u smislu čl. 55. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine", broj 178/04 – u daljnjem tekstu: ZOMP), u sjednici održanoj 7. lipnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

I.              Odbija se žalba izručenika M. M. u odnosu na toč. I. i III. izreke pobijanog rješenja kao neosnovana.

 

II.              Potvrđuje se prvostupanjsko rješenje u odluci pod toč. II. izreke kojom je odbijena zamolba Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine za izručenje M. M. radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela "pranja novca vezano uz organizirani kriminalitet i tešku pljačku dana 30. kolovoza 2005. u H. P., Bosna i Hercegovina" te "pranja novca vezano uz kriminalitet i tešku pljačku dana 9. studenog 2005. u S., Bosna i Hercegovina" te zbog provođenja istrage za kazneno djelo "organiziranog kriminaliteta i ubojstva dana 27. lipnja 2007. u S., Bosna i Hercegovina".

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem, pod toč. I. izreke, prvostupanjski je sud utvrdio da je djelomično udovoljeno zakonskim pretpostavkama za daljnje izručenje stranca M. M. sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenih djela iz čl. 250. st. 2. i drugih Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine povodom potvrđene optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine T20 0 KT 000 2564 12 od 28. ožujka 2013. i to za ona kaznena djela za koja je Kraljevina Švedska dala dopuštenje za daljnje izručenje pa tako:

 

1. organizirani kriminalitet i ubojstvo dana 6. listopada 2006. u S., Bosna i Hercegovina,

 

2. organizirani kriminalitet i urota radi počinjenja ubojstva tijekom kasnijeg dijela 2006. godine u T., Bosna i Hercegovina,

 

3. organizirani kriminalitet i ubojstvo dana 24. kolovozu 2007. u S., Bosna i Hercegovina,

 

4. organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 29. lipnja 2009. u S., Bosna i Hercegovina te pranja novca u Bosni i Hercegovini i Srbiji,

 

5. organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 30. kolovoza 2005. u H. P., Bosna i Hercegovina,

 

6. organizirani kriminalitet i teška pljačka dana 9. studenog 2005. u S., Bosna i Hercegovina.

 

Pod toč. III. izreke navedeni su uvjeti izručenja u smislu čl. 37. st. 1. ZOMP-a.

 

Nasuprot tome, pod toč. II. izreke odlučeno je da se u preostalom dijelu odbija zamolba Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine te se odbija izručenje stranca M. M. sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine zbog vođenja kaznenog postupka u predmetima zbog "pranja novca vezano uz organizirani kriminalitet i tešku pljačku dana 30. kolovoza 2005. u H. P., Bosna i Hercegovina" i "pranja novca vezano uz kriminalitet i tešku pljačku dana 9. studenog 2005. u Sarajevu, Bosna i Hercegovina" te zbog provođenja istrage za kazneno djelo "organiziranog kriminaliteta i ubojstva dana 27. lipnja 2007. u S., Bosna i Hercegovina".

 

Protiv odluke pod toč. I. izreke pobijanog rješenja (a smisleno i u odnosu na odluku pod toč. III. izreke) žali se izručenik po svojim braniteljima F. R., odvjetniku iz Z., te S. G., odvjetniku iz S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i utvrdi da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za daljnje izručenje stranca (žalba po branitelju F. R.), odnosno da se pobijano rješenje preinači, a podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje (žalba po branitelju S. G.). Oba podneska izručenika razmatrana su kao jedinstvena žalba.

 

Odluka pod toč. II. izreke prvostupanjskog rješenja ispitana je po službenoj dužnosti u smislu čl. 55. st. 1. ZOMP-a.

 

              Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Uvodno treba reći da je prethodna odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrđeno postojanje zakonskih pretpostavki za daljnje izručenje stranca M. M. ukinuta po službenoj dužnosti rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-119/2018 od 8. ožujka 2018. zbog ostvarene apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

 

Pri ponovljenom odlučivanju prvostupanjski je sud otklonio nedostatke na koje mu je prethodno ukazano te je osnovano utvrdio da je u odnosu na neka kaznena djela udovoljeno zakonskim pretpostavkama za daljnje izručenje M. M. (toč. I. i III. izreke pobijanog rješenja) dok je u preostalom dijelu zamolbu Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine trebalo odbiti (toč. II. izreke pobijanog rješenja).

 

Ad I. izreke drugostupanjskog rješenja

 

Žalba izručenika M. M. nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da nema zapreka za daljnje izručenje M. M. sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine upravo za ona kaznena djela za koja je Vlada Kraljevine Švedske, sukladno čl. 41. st. 1. toč. c. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine", broj 91/10, 81/13, 124/13 i 26/15 – u daljnjem tekstu: ZPSKS) dala suglasnost kojom je, u smislu čl. 38. st. 2. toč. 6. ZPSKS-a dopušta daljnje izručenje M. M. za kaznena djela koja su počinjena prije predaje tražene osobe Republici Hrvatskoj temeljem europskog uhidbenog naloga.

 

Nije sporno da je Kraljevina Švedska, temeljem izdanog europskog uhidbenog naloga, prethodno izručila M. M. R. H. radi izdržavanja kazne zatvora u trajanju od devet godina, na koju je bio osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u  Splitu broj Kus-25/08 od 3. veljače 2010. (u obnovljenom postupku osuđen presudom toga suda broj Kus-15/15 na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i šest mjeseci), te da se on u tom postupku predaje kao tražena osoba nije odrekao načela specijalnosti.

 

Kako su kaznena djela koja su predmetom zamolbe Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine počinjena prije predaje tražene osobe Republici Hrvatskoj temeljem europskog uhidbenog naloga, to je prvostupanjski sud osnovano zatražio i dobio suglasnost Vlade Kraljevine Švedske od 20. srpnja 2017. kojom se, u smislu čl. 38. st. 2. toč. 6. ZPSKS-a dopušta djelomična reekstradicija sudbenim vlastima Bosne i Hercegovine za pojedina kaznena djela za koja prvostupanjski sud pod toč. I. izreke svog rješenja utvrđuje ispunjenje zakonskih pretpostavki za daljnje izručenje. Stoga je u cijelosti postupljeno sukladno čl. 41. st. 1. toč. c) ZPSKS-a pa je tvrdnja žalbe o "bespredmetnosti odobrenja Kraljevine Švedske" potpuno promašena.

 

Također, nije osnovana žalba izručenika kojom se paušalno ističe prigovor zastare kaznenog progona, kao zapreke za izručenje u smislu čl. 35. ZOMP-a. Naime, žalitelj ne navodi o kojem bi se konkretno kaznenom djelu radilo i kada bi navodna zastara progona nastupila. Nasuprot tome, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da su sva kaznena djela navedena u toč. I. izreke pobijanog rješenja kažnjiva i po domaćem zakonu te ih je pravilno pravno kvalificirao, a potom i utvrdio izostanak zastare kaznenog progona. Naime, radi se o teškim kaznenim djelima ubojstva, razbojništva i pranja novca počinjenih u sastavu zločinačkog udruženja za koja su u čl. 329. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11) zapriječene visoke kazne zatvora (pa i dugotrajni zatvor), zbog čega nikakve dvojbe nema da rokovi iz čl. 81. st. 1. KZ/11 do sada nisu protekli.

 

Također, nije u pravu žalitelj kada smatra da činjenica što je Republika Srbija istovremeno zatražila njegovo izručenje zbog drugih kaznenih djela, predstavlja zapreku za donošenje pobijanog rješenja. Naime, tvrdi se da već postoji pravomoćno rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-II-816/17 od 13. srpnja 2017. kojim su utvrđene zakonske pretpostavke za njegovo izručenje Republici Srbiji čiji je on državljanin te je pristao na pojednostavljeno izručenje, zbog čega dolazi u obzir primjena čl. 39. st. 2. ZOMP-a.

 

Prije svega, rješenje Županijskog suda u Zagrebu na koje se žalitelj poziva ukinuto je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kzz-5/2018 od 22. veljače 2018. te vraćeno na ponovno odlučivanje pa pravomoćna odluka o izručenju M. M. R. S. ne egzistira.

 

Međutim, neovisno o tome, pogrešno je shvaćanje žalitelja da u situaciji kada više država traži izručenje iste osobe zbog istih ili različitih kaznenih djela, sud donosi odluku o tome čija će se molba za izručenje prihvatiti. Naime, prema čl. 56. ZOMP-a, sudovi su isključivo nadležni utvrditi da li su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje prema svakoj od zaprimljenih zamolbi, dok konačnu odluku o tome koja će se od konkurirajućih zamolbi za izručenje prihvatiti donosi ministar pravosuđa, vodeći računa o kriterijima iz čl. 59. st. 1. i 2. ZOMP-a.

 

Zaključno nije u pravu žalitelj niti kada paušalno osporava postojanje osnovane sumnje o učinu terećenih kaznenih djela. Nasuprot tome, dostatan stupanj osnovane sumnje proizlazi iz dokumentacije koja prileži zamolbi za izručenje i to iz potvrđene optužnice Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 28. ožujka 2013. broj T20 0 KT 000 2564 12.

 

Kako time navodi žalbe izručenika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/80., pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao ad I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Ad II. izreke drugostupanjskog rješenja

 

Postupajući sukladno čl. 55. st. 1. ZOMP-a, Vrhovni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti preispitao odluku pod toč. II. izreke pobijanog rješenja kojom je djelomično odbijena zamolba Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine za izručenje M. M..

 

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je u podnesku od 28. svibnja 2018. br. KŽ-DO-654/2018 predložio da se ovaj dio izreke pobijanog rješenja potvrdi.

 

Nakon razmatranja spisa, Vrhovni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud osnovano odbio izručenje M. M. sudbenim tijelima Bosne i Hercegovine za pojedina kaznena djela koja su počinjena prije predaje tada tražene osobe M. M. R. H. temeljem europskog uhidbenog naloga za koja Vlada Kraljevine Švedske, u postupku prema čl. 41. st. 1. toč. c. ZPSKS-a, nije dala naknadu suglasnost.

 

Time je, zbog očuvanja načela specijalnosti, ostvarena zapreka za ponovno izručenje trećoj državi, ovdje Bosni i Hercegovini, sukladno čl. 15. Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957. (potvrđene Zakonom o potvrđivanju Europske konvencije o izručenju od 13. prosinca 1957., dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 15. listopada 1975. i drugog dopunskog protokola Europske konvencije o izručenju od 17. ožujka 1978. - "Narodne novine" - međunarodni ugovori - broj 14/94).

 

Stoga je, sukladno čl. 55. st. 1. ZOMP-a, trebalo potvrditi prvostupanjsko rješenje i odlučiti kao ad. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Zagreb, 7. lipnja 2018.