Broj: Kž 353/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Davorke Simunić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Ž. V. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama okrivljenika B. K., D. Š. i J. M. podnesenih protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 8. kolovoza 2018. broj Kov-Iz-20/18 (Kov-42/18), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 10. rujna 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbijaju se žalbe okrivljenika B. K., D. Š. i J. M. kao neosnovane.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenika Ž. V., D. Š., R. T., J. M. i B. K. zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavaka 1. i 2. KZ/11. i kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavaka 1. i 3. KZ/11., a protiv okrivljenika Ž. V., B. K., D. Š. i R. T. i zbog kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 1. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika Ž. V., D. Š. i J. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., - dalje u tekstu: ZKP/08.), a protiv okrivljenog B. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. Okrivljenicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 18. prosinca 2017. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni B. K. po branitelju R. K., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka jer pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje ili da se isto preinači, a podredno da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.

 

Protiv rješenja žalbu je podnio i okrivljeni D. Š. po branitelju S. M., odvjetniku iz Z., bez posebnog navođenja žalbenih razloga. Predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje i okrivljenika pustiti na slobodu.

 

Žalbu je podnio i okrivljeni J. M. po branitelju F. R., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijano rješenje ukinuti, a podredno preinačiti na način da se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da protiv okrivljenika B. K., D. Š. i J. M. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a protiv okrivljenog B. K. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te potom s pravom isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza odnosno jamstvom. Budući da je za svoju odluku, kako u odnosu na postojanje opće i posebne pretpostavke, tako i u odnosu na nemogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama dao jasne, valjane i dostatne razloge, neosnovani su žalbeni prigovori okrivljenika D. Š. i J. M. da pobijano rješenje nije dostatno obrazloženo, upirući time na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Protivno žalbenim navodima okrivljenog J. M., prvostupanjski je sud valjano obrazložio postojanje osnovane sumnje kao osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, kako u odnosu na sve okrivljenike, tako i posebno u odnosu na okrivljenog J. M. koji negira da bi bio povezan s predmetnim kaznenim djelima te takvo obrazloženje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

 

Uporište za zaključak da na strani svih okrivljenika postoji opasnost od ponavljanja djela prvostupanjski sud s pravom nalazi u njihovoj dosadašnjoj osuđivanosti. Naime, okrivljeni D. Š. je u ... bio osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede, a u ... na kaznu zatvora u trajanju od 13 godina zbog kaznenog djela ubojstva. Također je uvidom u izvod iz prekršajne evidencije vidljivo da je okrivljenik kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

 

Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenog J. M. proizlazi da je isti specijalni povratnik, osuđivan na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i četiri mjeseca zbog kaznenog djela razbojništva, kao i da je u tri navrata bio osuđivan zbog kaznenog djela zloporabe opojnih droga. Okrivljeni B. K. je pak, prema vlastitom kazivanju, u ... bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine zbog kaznenog djela razbojništva i napada na službeno lice.

 

Iz navedenih je podataka razvidan je određeni obrazac ponašanja okrivljenika u vidu neusklađenosti njihovog prijašnjeg života sa zakonom, kao i to da dosadašnje osude nisu na njih utjecale na način da se klone protupravnog postupanja i usklade svoje ponašanje sa zakonskim normama.

 

Nadalje, prvostupanjski je sud, kao razlog za postojanje iteracijske opasnosti, okrivljenicima osnovao cijenio način počinjenja terećenih im kaznenih djela, koji je uključivao brojne pripremne radnje u vidu nabave oružja i vozila, postavljanja nepripadajućih registarskih pločica, praćenje dostavnog vozila banke te pokušaj bijega od policije, tijekom kojeg su, kako im se to stavlja na teret, počinili kazneno djelo prisile prema službenoj osobi. Sve navedeno ukazuje na znatnu količinu energije koju su okrivljenici utrošili kako bi postigli svoj cilj – otuđenje veće količine novca, njihovu međusobnu organiziranost i podjelu uloga, a time i na iznimno visok stupanj njihove kriminalne volje.

 

Slijedom navedenog, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da iznesene okolnosti u svom zbiru predstavljaju upravo one osobite okolnosti koje ukazuju da na strani okrivljenog B. K., okrivljenog D. Š. i okrivljenog J. M. postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo te jasno upućuju na zaključak da je protiv tih okrivljenika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao za sada jedine prikladne mjere u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, kako to ispravno zaključuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud.

 

Pri tome su u cijelosti promašeni žalbeni navodi okrivljenog J. M. da ga boravak u istražnom zatvoru "onemogućava u zarađivanju na legalan način" kako bi mogao skrbiti o maloljetnoj kćeri jer je očito sam okrivljenik izabrao nezakonit način zarade, a time i sve moguće posljedice takvog načina života.

 

U odnosu na ponovljene žalbene navode okrivljenog B. K. o "paušalnim navodima suda" o ranijoj okrivljenikovoj osuđivanosti, ponovno se ističe kako je sam okrivljenik prilikom davanja osobnih podataka spomenuo vlastitu osuđivanost u ..., no opasnost od ponavljanja djela utemeljena je i na načinu počinjenja terećenih kaznenih djela kako je ranije već obrazloženo.

 

              Nadalje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od bijega na strani okrivljenog B. K. Naime, taj je okrivljenik državljanin ... i ... s prijavljenim prebivalištem u ... te, prema vlastitim navodima, s neprijavljenim boravištem u ... u H. Kako iz navedenog proizlazi da okrivljenik ničime nije trajno vezan za ..., u koju je ušao s tuđom putnom ispravom jer je na snazi rješenje o protjerivanju okrivljenog B. K. iz R. H., to je realna i opravdana bojazan da će okrivljenik boravkom na slobodi napustiti teritorij Republike Hrvatske i tako osujetiti vođenje ovog kaznenog postupka. Stoga je osnovano produljen istražni zatvor protiv tog okrivljenika i po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

              Protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenog D. Š. i okrivljenog B. K., prvostupanjski je sud uzeo u obzir moguću zamjenu mjere istražnog zatvora blažim mjerama te dostatno obrazložio zašto u konkretnom slučaju nije prikladno istražni zatvor okrivljenicima zamijeniti mjerama opreza, a u odnosu na okrivljenog B. K. i mjerom jamstva.

 

Slijedom navedenog, budući da žalbeni navodi okrivljenika nisu s uspjehom doveli u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti je ispitivanjem tog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 10. rujna 2018.