Broj: Gž Ovr-574/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu predlagateljice osiguranja R. H., OIB: …, koju zastupa O. d. o. u O., protiv protivnice osiguranja R. F. iz J., OIB: …, radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava, odlučujući o žalbi predlagateljice osiguranja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 1. prosinca 2017. poslovni broj Ovr-3461/17, dana 9. siječnja 2018.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagateljice osiguranja R. H., kao neosnovana i potvrđuje rješenje o osiguranju Općinskog suda u Osijeku od 1. prosinca 2017. poslovni broj Ovr-3461/17, s time da se ujedno odbija i zahtjev za naknadom troška sastava žalbe.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja uz obrazloženje da je predlagateljica osiguranja dana 27. studenog 2017. dostavila prijedlog u smislu čl. 297. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje - OZ) predlažući da se na temelju ovršne isprave - poreznog rješenja kojom je utvrđena novčana tražbina - porezna obveza u iznosu od 5.856,17 kn zasnuje založno pravo na nekretnini protivnika osiguranja, koji prijedlog nije osnovan jer je utvrđeno da se predlaže uknjižba založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 5.856,17 kn i da prijedlog nije podnesen radi prisilnog osiguranja tražbine radi zakonskog uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom što je protivno odredbi čl.15. u svezi čl. 44. i čl. 47. zadnje novele OZ-a, jer tražbina manja od iznosa od 20.000,00 kn i da je postupak osiguranja pokrenut nakon 3. kolovoza 2017. tj. nakon stupanja na snagu novele.
Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavila predlagateljica osiguranja zbog pogrešne primjene odredbi OZ-a, s prijedlogom da se rješenje preinači.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba nije osnovana.
Iz spisa predmeta proizlazi da je predlagateljica osiguranja zatražila osiguranje svoje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na predmetnoj nekretnini u vlasništvu protivnice osiguranja.
Prema odredbi čl. 296. OZ-a da bi predlagatelj osiguranja imao pravo tražiti ovakvo osiguranje svoje novčane tražbine potrebno je da je ovršnom ispravom utvrđena novčana tražbina predlagatelja osiguranja. U konkretnom slučaju ispunjena je ta pretpostavka jer predlagateljica osiguranja ima valjanu ovršnu ispravu koju ovdje po čl. 23. točka 3. OZ predstavlja ovršno rješenje poreznog tijela Klasa: UP/I-410-20/2011-02/0293, Ur. broj: 513-07-05-03/12-11 od 23. ožujka 2017.
Međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda temeljem takve ovršne isprave nije se moglo donijeti pozitivno rješenje o osiguranju. Naime, polazeći od odredbe čl. 290. OZ-a prema kojoj se na osiguranje tražbine na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o ovrsi radi ostvarenja tražbine, to se ima primijeniti i materijalnopravna odredba čl. 80.b st.1. OZ-a kojom je u zadnjoj noveli OZ-a propisano novo pravilo o posebnim uvjetima za određivanje ovrhe na nekretnini, koje je implementacija konvencijskog testa razmjernosti. Prema njemu će sud odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom, koji izuzeci ovdje ne postoje, pa je opravdano prijedlog odbijen jer je neosnovano upiranje na 2. i 3. stavak istog članka koji reguliraju situaciju kada potraživanje prelazi iznos od 20.000,00 kuna, te da bi Opći porezni zakon ("Narodne novine“ broj 116/16) bio lex spcialis u odnosu na odredbe OZ-a. Dakle, po pravnom motrištu ovog suda ako nekretnina ne može biti predmet ovrhe onda mutatis mutandis ne bi mogla biti niti predmet sudskog prisilnog založnog prava na nekretnini.
Kraj navedenog stanja stvari valjalo je temeljem čl. 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje - ZPP) u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a odbiti žalbu predlagateljice osiguranja i potvrditi prvostupanjsko rješenje budući nisu ostvareni žalbeni razlozi pogrešne primjene materijalnog ovršnog prava ni procesne povrede iz čl.354.st.2.točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi čl. 381. ZPP-a na što sve ovaj sud pazi i po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok se odluka o trošku temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a.
U Zadru, 9. siječnja 2018.
