Broj: Gž Ovr-147/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, po sucu Luki Grgatu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Z., Vodnogospodarski odjel za vodno područje sliva S. V. B. V., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., ..., protiv ovršenika Ž. V. iz Š., ..., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-3176/2016 od 4. studenog 2016., 16. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Ovr-3176/2016 od 4. studenog 2016.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog za ovrhu zaprimljen kod prvostupanjskog suda 1. kolovoza 2016. pod brojem Ovr-3176/2016.

 

Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP-a, koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, dalje u tekstu: OZ), te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da odredi ovrhu protiv ovršenika, a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

 

Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje koje bitne povrede postupovnih odredaba od onih na koje pazi po službenoj dužnosti, niti ostvarenje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Iz stanja spisa proizlazi kako je 1. kolovoza 2016. ovrhovoditelj podnio sudu prvog stupnja prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave u kojem nije naveo osobni identifikacijski broj (dalje u tekstu: OIB) ovršenika. Potom je sud prvog stupnja pokušao sam pribaviti OIB ovršenika pozvavši Ministarstvo financija – Poreznu upravu na dostavu tog podatka, međutim, Porezna uprava je dopisom od 29. rujna 2016. obavijestila sud kako nema podatak o OIB-u ovršenika. Zaključkom od 30. rujna 2016. sud prvog stupnja je pozvao ovrhovoditelja da u roku od 8 dana dopuni osobne podatke o ovršeniku, i to podatak o rođenju, matični broj građanina, posljednje prebivalište i adresu stanovanja, te ga je upozorio da će u suprotnom sud odbaciti prijedlog za ovrhu. Ovrhovoditelj je zaprimio navedeni zaključak 10. listopada 2016., te je podneskom od 12. listopada 2016. zatražio produljenje ostavljenog roka, no, sud prvog stupnja nije odlučio o tom zahtjevu, već je donio pobijano rješenje s obrazloženjem kako se radi o zakonskom roku koji se ne može produljivati.

 

Odredbom članka 39. stavka 1. OZ-a propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojemu će biti naznačena ovršna ili vjerodostojna isprava na temelju koje se traži ovrha, ovrhovoditelj i ovršenik, osobni identifikacijski brojevi ovrhovoditelja i ovršenika, tražbina čije se ostvarenje traži te sredstvo kojim ovrhu treba provesti i, po potrebi, predmet u odnosu na koji ga treba provesti. Prijedlog mora sadržavati i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.

 

Stavkom 4. i 5. istog članka propisano je da ako prijedlog za ovrhu ne sadrži OIB ovršenika, nadležni sud ili javni bilježnik će ga pribaviti po službenoj dužnosti od Ministarstva financija, Porezne uprave, a ako Ministarstvo financija, Porezna uprava, obavijesti sud ili javnog bilježnika o nemogućnosti dostave podatka o OIB-u ovršenika, sud ili javni bilježnik je dužan u roku od osam dana od dana primitka obavijesti uputiti poziv ovrhovoditelju da dopuni podatke o ovršeniku (podaci o rođenju, matični broj građana, posljednje poznato prebivalište i adresa stanovanja za fizičku osobu, odnosno matični broj ili matični broj subjekta za pravnu osobu) u roku od osam dana od dana primitka poziva.

 

Nadalje, stavkom 6. istog članka određeno je da ako ovrhovoditelj u roku iz stavka 5. ne dostavi tražene podatke ili ako sud ili javni bilježnik na temelju dopunjenih podataka ne uspiju pribaviti OIB ovršenika, sud će odbaciti prijedlog za ovrhu, osim ako je ovršenik strana fizička ili pravna osoba kada će sud ili javni bilježnik donijeti rješenje o ovrsi bez OIB-a ovršenika.

 

Ovrhovoditelj u žalbi navodi kako je rok propisan odredbom članka 39. stavka 5. OZ-a sudski, a ne zakonski rok, kako isti može biti tumačen jedino kao rok u kojem je ovrhovoditelj dužan početi postupak pribavljanja dodatnih podataka o ovršeniku jer nije realno da ovrhovoditelj pribavi tražene podatke u tako kratkom roku. Ističe kako pribavljanje traženih podataka ne ovisi samo o ovrhovoditelju, već i o drugim službama u Republici Hrvatskoj. Smatra i kako sud prvog stupnja nije mogao donijeti pobijano rješenje bez da je odlučio o zahtjevu za produljenje roka.

 

U procesnoj situaciji kada je sud koji odlučuje o prijedlogu za određivanje ovrhe zatražio od ovrhovoditelja da dostavi podatke o ovršeniku i u tu svrhu mu ostavio zakonom određeni rok od osam dana za postupanje po istom, ne može se zauzeti pravni stav da se radi o sudskom roku čije trajanje sud može određivati po vlastitoj ocjeni, prema okolnostima slučaja. Naime, predmetna (kogentna) odredba OZ-a ne ovlašćuje sud da produžava ili skraćuje trajanje navedenog roka, niti se ista može tumačiti na način da je u tom roku ovrhovoditelj dužan početi prikupljati podatke o ovršeniku obzirom je istom na jasan i nedvojben način propisana obveza dostave podataka o ovršeniku u roku od osam dana. Dakle, kako se radi o zakonskom roku, sud prvog stupnja nije bio u obvezi odlučivati o zahtjevu za njegovo produljenje jer se isti niti ne može produljiti.

 

Slijedom navedenog, a budući da ovrhovoditelj u ostavljenom roku nije postupio po zaključku suda od 30. rujna 2016., prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je pozivom na gore citirane odredbe OZ-a pobijanim rješenjem odbacio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu od 1. kolovoza 2016., dok žalbenim navodima ovrhovoditelja nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Stoga, na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

 

U Splitu 16. veljače 2018.