Broj: Gž Ovr-133/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: 1. H. G., kao vlasnika obrta „F. i. s.“ iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. G. i Š. N. iz Z. i 2. R. H., M. f., P. u., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko - upravni odjel, protiv ovršenika K. d.o.o. u stečaju iz P., Poslovna zona „G.“, OIB: …, zastupan po stečajnom upravitelju M. B. O. iz Sv. N., a on po punomoćniku N. A., odvjetniku u Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru od 1. veljače 2018. poslovni broj Ovr-613/16, dana 23. ožujka 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se djelomično žalba ovršenika K. d.o.o. u stečaju te se djelomično preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru od 1. veljače 2018. poslovni broj Ovr-613/16 tako da se: a) u točki II. njegove izreke dodaje drugi stavak koji glasi „Nalaže se kupcu C. b. d.d. da na ime troškova utvrđenja tražbine u korist stečajne mase dužnika uplati iznos 1.072.785,00 kuna, dok se preko tog iznosa, a do zatraženih 2.182.565,85 kuna, zahtjev ovršenika odbija kao neosnovan“, te u točki III. drugi stavak koji glasi „Uknjižba će se dopustiti uz dokaz da je plaćen iznos iz točke II. st. 2. rješenja“, dok se u prostalom dijelu žalba odbija kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjsko rješenje, s time da se odbija zahtjev ovršenika za naknadom troška sastava žalbe.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem odlučeno je:

 

„I. Založnom vjerovniku C. b. d.d., Z., OIB:… kao ponuditeljici, dosuđuju se nekretnina i  to: čest.zem. 481/22, u naravi poslovna zgrada površine 5375 m² i dvor površine 26432 m², ukupne površine 31807 m², upisana u zk. ul, 668 k.o. Poličnik kao vlasništvo ovršenika za cijelo, za iznos od  21.455.700,00 kuna.

II. Kupac-založni vjerovnik C. b. d.d., Z., OIB: …, oslobađa se polaganja kupovnine, sukladno odredbama čl.107. Ovršnog zakona (Narodne Novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - u nastavku OZ).

 

III. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja o dosudi, u zemljišnoj knjizi će se upisati pravo vlasništva kupca na dosuđenoj nekretnini, te će se brisati sva prava i tereti na nekretnini koja prestaju njihovom prodajom.

IV. Kupcu će se nekretnina iz toč. I. predati nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno.

V. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda, da izvrši zabilježbu dosude.“

Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio ovršenik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene odredaba Ovršnog i Stečajnog zakona, s prijedlogom da se rješenje ukine.

U odgovoru na žalbu kupac, inače založni vjerovnik, C. B. d.d. je, u bitnome, osporio žalbene navode i preložio odbijanje žalbe.

Žalba je djelomično osnovana.

Po ocjeni ovog suda pobijano rješenje nije opterećeno niti jednom bitnom povredom odredaba procesnog zakona iz čl. 354. st. 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. u svezi čl.381. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Svoju odluku sud obrazlaže time da C. b. d.d. kao kupac nije jedini razlučni vjerovnik, već su to i ovrhovoditelji H. G. i R. H. koji su svoj razlučno-pravni status stekli zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, kao i založni vjerovnik H. L. K. društvo za financiranje d.o.o., ali je unatoč tome oslobodio polaganja kupovnine založnog vjerovnika C. b. d.d. kao kupca, jer je svoje razlučno pravo stekao prije stjecanja razlučnih prava ovrhovoditelja kao navedenog založnog vjerovnika H. L. K. društvo za financiranje d.o.o, što je vidljivo iz uvjerenja Komisije za obnovu zemljišne knjige za k.o. P., koje je sud pribavio za potrebe ovog postupka, budući je u tijeku obnova zemljišne knjige za navedenu katastarsku općinu, dok je raniji založni vjerovnik H. b. za obnovu i razvitak, Z., obavijestila ovaj sud da više nema potraživanja naspram ovršenika. Kako se C. b. d.d. kao kupac u smislu članka 114. st. 1. OZ-a namiruje prije svih ostalih stjecatelja založnih prava i ovrhovoditelja koji imaju prava na namirenje, sud je istoga sukladno odredbi članka 107. st. 3. OZ-a oslobodio polaganja kupovnine budući je prema izvatku iz poslovnih knjiga dostavljenih sudu vidljivo da i samo glavnica potraživanja kupca premašuje iznos kupovnine ostvarene temeljem provedene javne dražbe, da uz oslobađanje od plaćanja kupovnine sud nije obvezao kupca na uplatu odgovarajućeg iznosa koji bi otpadao na troškove ovršnog postupka koji se namiruju prvenstveno, a kako to propisuje članak 113. OZ-a (prvenstveno namirenje), konkretno troškova ovršnog postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji (čl. 113. st. 1. točka 1. OZ-a) budući 1. ovrhovoditelj do dana donošenja rješenja nije uplatio sudsku pristojbu pa mu taj trošak u smislu citirane zakonske odredbe nije ni nastao, a niti je imao drugih troškova u vidu predujmova, jednako kao ni 2. ovrhovoditelj koji, budući se radi o državi nije ni dužan plaćati sudske pristojbe. Kako je založni vjerovnik C. b. d.d. kao kupac oslobođen od plaćanja kupovnine sud je odredio da će se nekretnina predati kupcu nakon što rješenje o dosudi postane pravomoćno, glede prigovorada je ovršni sud trebao odrediti visinu troškova ovršnog postupka, pozvati kupca na uplatu istih, te potom predmet proslijediti u nadležnost stečajnom sucu budući je nad ovršenikom otvoren stečaj, da o troškovima ovršnog postupka, izuzev onih koji se namiruju prvenstveno, sud odlučuje u nastavku postupka nakon pravomoćnosti rješenja o dosudi, pa sud nije u mogućnosti kupca kojeg je oslobodio obveze polaganja kupovnine rješenjem o dosudi pozvati da izvrši uplatu dijela kupovnine radi namirivanja troškova ovršnog postupka koji se ne namiruju prvenstveno (čl. 113. u svezi čl. 107. st. 3. OZ-a).

Žalitelju valja ponoviti da iz spisa predmeta proizlazi da je ovršni postupak pokrenut i rješenje o ovrsi doneseno još 2012. godine, tj. daleko prije nego je stečajni postupak protiv ovršenika pokrenut 24. lipnja 2014. rješenjem nadležnog trgovačkog suda broj St-41/11 pa ta činjenica ne utječe na vođenje ovog ovršnog postupka, naime, pokrenuti postupci ovrhe koje su razlučni vjerovnici pokrenuli prije otvaranja stečajnog postupka nastaviti će i provesti ovršni sud po pravilima ovršnog postupka sukladno čl. 98 st. 5. tada važećeg Stečajnog ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 125/12, 133/12, 5/13 i 71/15, dalje - SZ).

Glede razlučnog prava ovrhovoditelja prema ustaljenoj sudskoj praksi za prosudbu činjenice da li je i u konkretnom slučaju stečeno pravo odvojenog namirenja isto se trebalo utvrditi prema trenutku kada je stečeno. Odredbom iz čl. 84. st. 1. OZ-a propisano je da će sud po službenoj dužnosti čim donese rješenje o ovrsi, zatražiti da se u zemljišnoj knjizi upiše zabilježba ovrhe i da (st. 2.) tom zabilježbom ovrhovoditelj stječe pravo da svoju tražbinu namiri iz nekretnine (pravo na namirenje) i u slučaju da treća osoba kasnije stekne vlasništvo te nekretnine. Stavak 6. propisuje da ovrhovoditelj koji je predložio ovrhu, a nije prije stekao založno pravo, stječe zabilježbom ovrhe pravo da se iz nekretnine namiri prije osobe koja na toj nekretnini kasnije stekne založno pravo ili pravo na namirenje.

Prema tome, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama stječe se mogućnost odvojenog namirenja ovrhovoditelja u ovršnom, a ne stečajnom postupku za slučaj naknadnog otvaranja stečajnog postupka nad ovršenikom (v. primjerice odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gzz-54/2001).

Iz podataka u spisu proizlazi da su ovrhovoditelju upisali zabilježbu ovrhe dana 16. studenog 2012. pa je i zabilježba ovrhe upisana davno prije pokretanja stečajnog postupka zbog čega na temelju zakona (ex lege) slijedi namirenje ovrhovoditelja kao razlučnih vjerovnika u ovršnom postupku u smislu čl. 164. st. 1. i 2. SZ-a, kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

Međutim, prema odredbi čl. 164.a SZ-a nakon što unovči stvar ili pravo na kojem postoji razlučno pravo upisano u javnoj knjizi ovršni će sud pošto namiri troškove do tada provedenog ovršnog postupka preostali novac predati stečajnom sudu koji će iz novca dobivenog od ovršnog suda najprije namiriti tražbine razlučnih vjerovnika prema redoslijedu predviđenom pravilima ovršnog prava a preostali će iznos predati stečajnom upravitelju. Navedena odredba primjenjuje se u slučaju kada je pravo razlučnog vjerovnika ostvareno unovčenjem nekretnine u samom stečajnom postupku ili ovršnom postupku (v. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt 100/2012).

Po pravnom motrištu ovog suda iako je kupac oslobođen plaćanja kupovnine riječ je samo o jednoj od varijanti prodaje i unovčenja založene nekretnine kao sredstva prisilnog namirenja jer je predmet ovrhe promijenio vlasnika za određenu cijenu (arg. iz čl. 167. st. 3. SZ-a) što ima za posljedicu da su razlučni vjerovnici dužni participirati u troškovima stečajnog postupka, kako se to opravdano navodi u žalbi, pa je sud prvog stupnja trebao donijeti odluku o troškovima obračunatim i zatraženim u podnesku od 28. veljače 2018. (list spisa 144) jer je stečajni sud ovlašten izdvojiti u stečajnu masu odgovarajući iznos prema pravilima iz čl. 170. SZ-a koja odredba propisuje troškove utvrđenja tražbine paušalno u iznosu od 5% od utrška, a čine ih troškovi utvrđivanja istovjetnosti predmeta i prava na tom predmetu, dakle, ima pravo tražiti da se i u ovršnom postupku izdvoji paušalni iznos od 5% koji se odnosi na troškove utvrđivanja istovjetnosti predmeta i prava na tom predmetu (tako i Županijski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Požegi broj Gž-69/2015, Županijski sud u Zagrebu broj Gž Ovr-7286/2013, Visoki trgovački sud u pravnom shvaćanju Odjela za trgovačke i ostale sporove od 19. lipnja 2008. te D. M. - GODIŠNJAK 20 ). S obzirom da je kupac ponudio kupovninu u iznosu od 21.455.700,00 kuna dužan je izdvojiti u stečajnu masu ovršenika po tom osnovu iznos od 1.072.785,00 kuna.

Treba reći da je ovakva nepotrebna procesna situacija paralelnog vođenja ovršnog i stečajnog postupka, koja je često bila apsurdna u situaciji kada je cjelokupna imovina stečajnog dužnika bila opterećena razlučnim pravom, otklonjena tek 1. rujna 2105. stupanjem na snagu čl. 247. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15) jer se nekretnina na kojoj postoji razlučno pravo sada prodaje u stečajnom postupku.

Kraj navedenog stanja stvari valjalo je djelomično uvažiti i odbiti žalbu ovršenika te djelomično preinačiti i potvrditi prvostupanjsko rješenje o dosudi, temeljem čl. 380. točka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) u svezi čl. 20. st. 1. OZ-a, dok je odluka o trošku žalbenog postupka za ovršenika donesena u smislu čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 2. ZPP-a s obzirom na polovičan uspjeh žalbe.

 

U Zadru, 23. ožujka 2018.