Broj: Gž Ovr-1783/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja B. d.o.o., V., OIB:… po punomoćniku odvjetniku I. K. iz V., protiv ovršenika M. V. iz O., OIB:…, uz sudjelovanje ovršenikovog dužnika A.N., V. d.o.o. O., OIB:…, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Ovr-1117/16-8 od 12. rujna 2017., 26. ožujka 2018.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima broj Ovr-1117/16-8 od 12. rujna 2017.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog ovrhovoditelja za donošenjem rješenja kojim bi se ovršenikovu poslodavcu, A. N. V. d.o.o., O., naložila isplata svih obroka koje je propustio obustaviti i isplatiti temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V., broj Ovrv-909/12 od 17. prosinca 2012..
Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih razloga koje predviđa odredba iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP ), a koji se primjenjuje sukladno članka 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14, 5/16). Predlaže da se isto preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da se ukine i vrati na ponovni postupak.
Ovršenikov dužnik u odgovoru na žalbu istu je predložio odbiti kao neosnovanu.
Žalba nije osnovana.
Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio razvidno je:
- da je sud prvog stupnja zaprimio ovrhovoditeljev prijedlog kojim predlaže da se ovršenikovom dužniku A.N. V. d.o.o., O. naloži isplata svih obroka što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika A. V. iz V., broj Ovrv-909/12 od 17. prosinca 2012., a koje rješenje je ovrhovoditelj dostavio ovršenikovom dužniku u postupku izvansudske naplate. Uz prijedlog, ovrhovoditelj je priložio naprijed citirano rješenje o ovrsi u originalu, na kojem je iskazana klauzula pravomoćnosti i ovršnosti, kao i dopis i povratnicu ovršenikovom dužniku, potvrdu o zaposlenju dužnika kod A.N. V. d.o.o.,
- da je ovršenikov dužni u očitovanju istakao kako 2/3 plaće (koja ne podliježe prisilnoj pljenidbi ) uplaćuje na zaštićeni račun ovršenika, a preostali dio plaće na redovni račun s kojeg se namiruju ranija rješenja o ovrsi te je isti u blokadi. Stoga da nije u mogućnosti obustaviti predmetnu tražbinu s plaće.
Prema takvom stanju u spisu prvostupanjski je sud donio pobijano rješenje s obrazloženjem da je ovršenikov dužnik dokazao da, od momenta kada mu je dostavljeno rješenje o ovrsi, nije mogao postupati po istom jer je plaća ovršenika bila do te mjere opterećena da su pljenidba i isplata bile nemoguće.
Ovrhovoditelj u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud zauzeo pogrešan stav jer poslodavac nije dostavio niti jedan dokaz da je plaća ovršenika preopterećena drugim ovrhama. Navodi da je potrebno razlikovati ovrhu na plaći od ovrhe na računu ovršenika (koji je u navodnoj blokadi ).
Žalba nije dovela u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.
Odredbom članka 201. stavka 1. OZ-a propisano je da ovrhovoditelj može predložiti da sud u ovršnom postupku rješenjem naloži poslodavcu da mu isplati sve obroke što ih je propustio obustaviti i isplatiti prema rješenju o ovrsi, a koje je pravni temelj zahtjeva ovrhovoditelja. Navedena odredba nalazi se u Ovršnom zakonu u dijelu kojim je propisan sudski postupak provedbe ovrhe na novčanoj tražbini ovršenika.
Konkretno, ovrhovoditelj je ovršenikovom dužniku uputio pravomoćno rješenje o ovrsi u izvansudskom postupku, u kojem sud ne kontrolira jesu li ispunjene sve druge pretpostavke tražene odredbom članka 201. OZ-a. Žalitelj propušta iz vida da Ovršni zakon ne pruža mogućnost ovrhovoditelju da u postupku izvansudske ovrhe štiti svoja prava pred sudom.
Prema mišljenju ovog žalbenog suda, odredbe kojima je propisan postupak izvansudske ovrhe ne upućuju na primjenu odredbi kojima je propisana sudska ovrha, preciznije na odredbu članka 201. OZ-a, slijedom čega u konkretnom slučaju nema pravne osnove za donošenje pobijanog rješenja.
Zbog navedenog, pozivom na odredbu iz članka 380. točke 2. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, riješeno je kao u izreci.
U Splitu 26. ožujka 2018.
