Broj: Gž Ovr-1800/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I..HR d.o.o., O., … kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O., …, protiv ovršenice M. M. iz H. K., …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, broj Ovrv-336/15-2 od 8. studenog 2017., 24. kolovoza 2018.,

r i j e š i o   j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja pa se ukida rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, broj Ovrv-336/15-2 od 8. studenog 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem ukinuto je rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. M. iz K., broj Ovrv-244/13 od 18. ožujka 2013. i sve provedene radnje u postupku (točka I. izreke) pa je odbačen prijedlog za ovrhu od 18. ožujka 2013. (točka II. izreke).

Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), u svezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14. i 55/16. – u daljnjem tekstu: OZ), predlažući drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud donio je pobijano rješenje nakon što je utvrdio da je javni bilježnik 18. ožujka 2013. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod brojem Ovrv-244/2013 protiv ovršenice M. M. iz H. K., …, da je dopisom od 18. lipnja 2015. javni bilježnik dostavio spis sudu na daljnje postupanje jer je utvrdio da ovršenica nema prijavljeno prebivalište u Republici Hrvatskoj, da je uvidom u podatke iz Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) sud utvrdio da ovršenica nema prijavljeno prebivalište niti boravište u Republici Hrvatskoj od 9. ožujka 2013., kao i da od 25. studenog 2012. njezino prezime glasi M. P..

S obzirom na navedena utvrđenja prvostupanjski sud smatrao je da ovršenica, na način kako je naznačena u prijedlogu za ovrhu, ne može biti stranka u postupku jer joj je pogrešno naznačeno prezime pa je na temelju članka 83. stavka 1. i 5. ZPP-a donio pobijano rješenje.

Osnovano ovrhovoditelj žalbom pobija pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

Naime, donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud je zanemario činjenicu kako rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave nikada nije pobijano od strane ovršenice, jer iz stanja spisa proizlazi da joj rješenje o ovrsi nije nikada niti dostavljeno.

Budući da ovršenica nije ni primila, a kamoli pobijala rješenje o ovrsi u ovoj pravnoj stvari, to nije bilo mjesta samoinicijativnom donošenju pobijanog rješenja primjenom članka 83. stavka 1. i 5. ZPP-a.

              Naime, sud je odredbama ZPP-a ograničen u postupanju po službenoj dužnosti. Tako mu je primjerice dozvoljeno po službenoj dužnosti se proglasiti nenadležnim, utvrditi vrijednost predmeta spora te ne priznati raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s propisima i pravilima javnog morala. Također niti odredbe OZ-a, koji je u konkretnom predmetu „lex specialis“ ne dozvoljavaju sudu da po službenoj dužnosti ukida rješenje o ovrsi i odbacuje prijedloga za ovrhu, već je navedeno moguće jedino u povodu žalbe ovršenika. 

Zbog navedenih razloga, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu odredaba ovršnog postupka kada je bez postojanja prigovora na javnobilježničko rješenje o ovrsi donio rješenje kojim ukida to rješenje i odbacuje prijedlog za ovrhu.

Stoga, valjalo je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu 24. kolovoza 2018.