Broj: Gž Ovr-757/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja C.- G. d.o.o. O., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O., protiv ovršenika J. M. iz O., OIB:…, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4060/13-35 od 26. ožujka 2018., 3. rujna 2018.

 

r i j e š i o   j e

 

1.Prihvaća se žalba ovrhovoditelja i preinačava rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-4060/13-35 od 26. ožujka 2018. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova ovršnog postupka u preostalom dijelu te se u tom dijelu sudi:

 

Nalaže se ovršeniku, u roku od 8 dana, naknaditi ovrhovoditelju daljnji trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna

 

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku da naknadi ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 858,40 kuna, dok je u preostalom dijelu  zahtjev ovrhovoditelja odbijen kao neosnovan.

 

Navedeno rješenje pravovremeno žalbom pobija ovrhovoditelj u dijelu u kojem je odbijen njegov zahtjev za naknadom troška, i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a koji su žalbeni razlozi propisani odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" , broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; dalje: ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP-a, a koji zakon se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe članak 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16; dalje: OZ), predlažući drugostupanjskom sudu da preinači pobijani dio citiranog rješenja.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Naime, odredbom članka 14. stavak 1. OZ-a propisano je da troškove postupka u svezi s određivanjem i provedbom ovrhe i osiguranja prethodno snosi ovrhovoditelj, odnosno predlagatelj osiguranja, dok je odredbom stavka 4. istog članka propisano da su ovršenik, odnosno protivnik osiguranja dužni ovrhovoditelju, odnosno predlagatelju osiguranja naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu ili osiguranje.

 

U postupku koji je prethodio donošenju pobijanog rješenja održana su uredovanja od 5. veljače 2014., 6. lipnja 2014., 1. rujna 2015. i 14. listopada 2015. na kojem je utvrđeno kako ovršenik nema stvari za popis. Predmetni postupak obustavljen je rješenjem od 16. studenog 2015., a ovrhovoditelj je pravovremeno popisao trošak u sveukupnom iznosu od 4.919,90 kuna.

 

U konkretnom slučaju, ovrhovoditelju prvostupanjski sud je obistinio trošak zastupanja po punomoćniku i trošak izlaska sudskog ovršitelja, a nije mu priznao trošak javnog komisionara za naprijed pobrojana uredovanja, a prema ispostavljenom računu u iznosu od 2.187,50 kuna niti zatraženi trošak u iznosu od 312,50 kuna koji predstavlja trošak ovrhe određen rješenjem o ovrsi.

 

Prvostupanjski je sud mišljenja da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova po osnovi troška javnog komisionara, sukladno članku 4. stavak 5. i članku 6. stavak 5. Pravilnika o tarifi za naknadu troškova i nagradu za obavljanje javne komisione djelatnosti ("Narodne novine", broj 115/12. –u nastavku teksta: Pravilnik) jer komisionaru pokretnine nisu povjerene radi prodaje niti je izvršena prodaja pokretnina u ovom postupku.

 

Također, tužitelju nije priznat ni zatraženi iznos od 312,50 kuna koji predstavlja trošak ovrhe određen rješenjem o ovrsi broj Ovr-4060/2013-2 od 15. studenog 2013. jer je o naknadi tih troškova već odlučeno. 

 

U žalbi ovrhovoditelj pobija prvostupanjsko rješenje u pogledu manje dosuđenih troškova postupka, za iznos od 2.187,50 kuna, a koji troškovi se odnose na troškove javnog komisionara i iznos od 312,50 kuna koji iznos predstavlja trošak određen rješenjem o ovrsi.

 

Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud pogrešno smatra da ovrhovoditelju ne pripada pravo na trošak javnog komisionara pozivajući se na odredbe Pravilnika o tarifi za naknadu troškova i nagradu za obavljanje javne komisione djelatnosti ("Narodne novine", broj 115/12; dalje: Pravilnik). Naime, odredbe članka 4. stavak 5. i članka 6. stavak 5. Pravilnika reguliraju pravo javnog komisionara na troškove pohrane i prodaje povjerenih pokretnina, odnosno gubitak prava na nagradu javnog komisionara u slučaju obustave ovršnog postupka ili ako povjerena pokretnina nije prodana, kada ni ovrhovoditelju ne pripada trošak javnog komisionara.

 

Međutim, u konkretnom slučaju ovrhovoditelj niti ne potražuje trošak iz članka 4. stavak 5. niti nagradu iz članka 6. stavak 1. Pravilnika, već potražuje trošak kojeg je imao radi osiguranja prisustva javnog komisionara, a čije je prisustvo ovrhovoditelj morao osigurati radi uredne otpreme pokretnina u skladu s odredbom članka 141. stavak 1. OZ-a, s obzirom da bi se u suprotnom ovršni postupak obustavio u skladu s odredbom članka 141 stavak 5. OZ-a.

 

Dakle, kako iz priloženog računa broj … proizlazi da je ovrhovoditelj platio iznos od 2.187,50 kuna na ime troška javnog komisionara za navedena ročišta, a radi se o trošku koji je bio potreban za provedbu ovrhe, ovršenik je temeljem odredbe članka 14 stavak 4. OZ-a i odredbe članka 155. ZPP-a dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koje je isti imao na tim ročištima.

 

Prema mišljenju ovog žalbenog suda, ovrhovoditelj opravdano zahtijeva naplatu i troška u iznosu od 312,50 kuna u ovom postupku. Taj trošak određen je rješenjem o ovrsi broj Ovr-4060/13 od 15. studenog 2013. koje samo po sebi nije ovršna isprava i ne može biti osnova za plaćanje jer  ne sadrži nalog za plaćanje ( nema kondemnatorni učinak ) i nije ovršivo.

 

Zbog navedenog , na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a, riješeno je kao pod točkom 1. ovog drugostupanjskog rješenja.

 

Ovrhovoditelju potražuje i naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 kuna, ali ista mu ne pripada budući da Tarifom sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13, 110/15) nije propisana obveza plaćanja pristojbe za žalbu protiv rješenja o troškovima postupka, zbog čega je zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troškova sudske pristojbe u iznosu od 200,00 kuna valjalo odbiti kao pod točkom 2. ovog rješenja.

 

Split, 3. rujna 2018.