Broj: Rev 600/12
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. P. iz Z., koju zastupa punomoćnica I. L. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika Zavičajno društvo M., Z., kojeg zastupa punomoćnica Z. Z. B., odvjetnica u Z., radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2809/09-2 od 26. listopada 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 971/03 od 16. travnja 2008., u sjednici održanoj 20. travnja 2016.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 2809/09-2 od 26. listopada 2010. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 971/03 od 16. travnja 2008. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužiteljice na predaju u posjed slobodne od svih osoba i stvari poslovne prostorije u trećem katu u potkrovlju zgrade u Z., koja je sagrađena na z.k. čest. 66/1 kuća pog. Br. …. i dvorište u ... površine 370,9 hv. ili 1344. m2, upisano u z.u. 242. k.o. Grad Z. poduložak br. 6., a koji se sastoji od 6. prostorija površine 64,68 m2, te hodnika i stubišta, te se tuženiku nalaže da tužiteljici omogući slobodan pristup u navedene prostorije preko vrata koja se nalaze na stubištu između II. i III. kata dvorišnog dijela zgrade. Odlukom o troškovima postupka tužiteljica je obvezana naknaditi tuženiku iznos od 9.150,00 kuna.
Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP, a kojeg je u ovom postupku primijeniti temeljem odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" broj 57/11) je podnijela tužiteljica uz prijedlog da se ista preinači shodno navodima iznesenim u reviziji, odnosno da se drugostupanjska i prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Pozivom na različitu praksu drugostupanjskih sudova (Županijski sud u Koprivnici Gž – 17/05 od 4. 3. 2005.) tužiteljica postavlja pitanje; „jesu li temeljem čl. 70. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnici posebnog dijela nekretnine solidarni vjerovnici u pogledu tražbina prema trećima koje se odnose na taj posebni dio nekretnine, pa time i tražbine na predaju u posjed tog posebnog dijela nekretnine?“
Odgovor na ovo materijalnopravno pitanje ovaj sud smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a čime je revizija tužiteljice dopuštena. Isto tako, revizija je osnovana.
U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su odbili vlasnički zahtjev tužiteljice temeljem odredbe čl. 46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 – dalje: ZVDSP) cijeneći da tužiteljica kao suvlasnica nije ovlaštena od drugih suvlasnika na podnošenje zahtjeva za predaju stvari isključivo u svoj posjed, a kakav zahtjev je postavila. Naime, prema navedenoj odredbi, suvlasnik je zahtjev za predaju cijele stvari u posjed (reivindikaciju) od trećega ovlašten staviti samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama (čl. 64. Zakona o obveznim odnosima /"Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO/). Dakle, zahtjev može usmjeriti na način da se stvar preda u suposjed njemu i ostalim suvlasnicima, ili da se stvar preda njemu i ostalim suvlasnicima tako da se za sve njih položi na sud. Zahtijevati predaju stvari isključivo u svoj posjed može samo onaj suvlasnik koji je na to ovlašten od ostalih suvlasnika.
Međutim, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, u konkretnom slučaju su suvlasnici predmetne nekretnine koja se sastoji od zemljišta sa zgradom, a sadrži samostalne uporabne prostorije, uspostavili etažno vlasništvo na toj nekretnini, tako da su sa svojim suvlasničkim dijelom povezali vlasništvo određenog posebnog dijela te nekretnine (čl. 43., čl. 66. – 99. ZVDSP-a). Posebno, da postoji više ovlaštenika kao suvlasnika (tužiteljice i treće osobe) nad istim posebnim dijelom s kojim je povezano suvlasništvo tužiteljice.
Bez obzira na okolnost što je temelj vlasništva posebnog dijela nekretnine (etažnog vlasništva) suvlasništvo, u većem broju pravila ovog instituta odstupaju od onih koji vrijede za suvlasništvo. Opća pravila o suvlasništvu kod uspostavljenog etažnog vlasništva primjenjuju tek supsidijarno (čl. 43. st. 3., čl. 66. st. 4. ZVDSP-a). Tako su odredbom čl. 70. st. 1. ZVDSP-a posebno regulirane okolnosti kada su na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici. U ovim okolnostima sva prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnog dijela nekretnine oni mogu izvršavati samo solidarno, pa se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzima da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza po osnovu etažnog vlasništva.
Prema odredbi čl. 55. st. 1. ZOO-a, svaki solidarni vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika ispunjenje cijele obveze, ali kad jedan od njih bude namiren, obveza prestaje i prema ostalim vjerovnicima. S druge strane, svaki dužnik solidarne obveze, shodno odredbi čl. 43. st. 1. ZOO-a, odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. To znači da bilo koju tražbinu u svezi s obvezama koje proistječu iz vlasništva ovog posebnog dijela nekretnine vjerovnici mogu usmjeriti prema bilo kojem od suvlasnika toga posebnog dijela, ali i da se više ovlaštenika (konkretno suvlasnika) glede istoga posebnoga dijela javlja u ulozi solidarnih vjerovnika tako da bilo koji od njih može od dužnika zahtijevati ispunjenje.
Tako prava tužiteljice u odnosu prema trećim osobama valja sagledavati prema odredbi čl. 70. st. 1. ZVDSP-a, koja upućuje na odgovarajuću primjenu općih pravila obveznog prava o solidarnim obvezama (konkretno citiranu odredbu čl. 55. st. 1. ZOO-a).
Zbog pogrešnog pravnog stajališta u primjeni naprijed navedenih zakonskih odredaba ostale su nepotpuno utvrđene činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti postavljenog zahtjeva tužiteljice na predaju stvari u posjed u smislu odredbi čl. 161. – 165. ZVDSP-a, pa nema uvjeta za preinaku odluke.
Slijedom iznijetog valjalo je temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci.
U ponovnom postupku potrebno je utvrditi činjenice relevantne za primjenu prethodno citiranih odredbi, te shodno naprijed izloženom shvaćanju ovog suda ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice.
Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Zagreb, 20. travnja 2016.
