Baza je ažurirana 28.11.2024. 

zaključno sa NN 116/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Rev 699/12 Vrhovni sud Republike Hrvatske
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Rev 699/12

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga, člana vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. P. iz N. M., kojega zastupa punomoćnik N. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Dubrovnika, D., kojega zastupa punomoćnik M. K., dipl. pravnik, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-919/11-3 od 22. rujna 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-1315/09 od 22. listopada 2010., u sjednici održanoj 7. veljače 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-919/11-3 od 22. rujna 2011. te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 39.820,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom i troškom postupka. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 700,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio je reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude u skladu s navodima revizije.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Predmet spora  u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je dana 6. svibnja 2007., upravljajući mopedom ulicom …., naletio na konop koji je ispred H. L. bio rastegnut preko ceste na visini od 1,2 metra, da je za održavanje navedene prometnice odgovoran tuženik pa da je zbog propusta da cestu održava sigurnom za promet dužan mu naknaditi štetu koju je pretrpio ozljeđivanjem u štetnom događaju.

 

Prvostupanjski sud, postupajući po uputama drugostupanjskog suda iz ranijeg rješenja kojim je prvostupanjska presuda ukinuta i predmet vraćen na ponovni postupak, tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje

 

- da se prometna nezgoda zbila zbog prepreke na prometnici - konopa razapetog preko kolnika na visini 1,2 metra;

 

- da je do prometne nezgode došlo na području Grada Dubrovnika na prometnici za čije održavanje odgovara tuženik prema odredbi čl. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" 26/03- proč. tekst, 82/04, 110/04 i 178/04) i odredbi čl. 23. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" 180/04 i 138/06)

 

- da je konopac razapela treća osoba, a da tuženik nije mogao pravodobno uočiti razapeti konopac pa da njegovo neuklanjanje ne predstavlja njegov propust  kao skrivljeno postupanje.

 

Drugostupanjski sud ne očitujući se na žalbene tvrdnje tužitelja o nedokazanom (ne)skrivljenom postupanju tuženika vezano na mogućnost uočavanja i uklanjanja prepreke, žalbu je ocijenio neosnovanom uz obrazloženje da do štete nije došlo zbog stanja kolnika (oštećenja kolnika, odrona kamena, ulja na kolnika) već zbog konopa, postavljenog po trećoj osobi, razapetog preko kolnika.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima ne može reviziju podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Revident, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u reviziji naznačuje pitanja

 

1."Da li razapeti konopac, odnosno bilo koja druga prepreka na cesti, predstavlja propust tuženika jednako kao i ulje na cesti, odron kamenja, rupa na cesti, a za koje se odgovara po principu presumiranje krivnje, imajući u vidu činjenicu kako je praksa već zauzela stav da se u pogledu odrona kamenja rupe na cesti, i nadasve ulja na cesti radi o propustu za kojeg tuženik odgovara po principu presumiranje krivnje, imajući u vidu činjenicu kako je ulje na cesti, odron kamenja, rupu na cesti isti kao i konopac na cesti kao prepreku mogla uvijek postaviti ili ostvariti upravo neka treća osoba čiji identitet nije poznat,  a sud se u slučajevima ulja na cesti, odrona, rupa i sl. ne bavi navedenim pitanjem kao eskuplacijskim razlogom već direktno primjenjuje princip presumiranje krivnje tuženika odnosno osobe koja je dužna brinuti se za održavanje kolnika-prometnice?

 

2. Da li se s obzirom na činjenicu da zakon nije eksplicitno naveo kada se i u kojem slučajevima radi o opasnoj djelatnosti za koju osoba koja je obavlja odgovora po principu uzročnosti-objektivne odgovornosti za štetu, djelatnost održavanja kolnika, cesta prometnica može predstavljati opasnu djelatnost nadasve imajući u vidu činjenicu kako obzirom na brzi razvoj tehnike, automobilske industrije, velikog broja vozila i sudionika u prometu, unapređenja tehnike, sredstava za rad, te uopće dinamičnog i brzog načina života kojem među ostalim pridonosi i brzi razvoj automobilske industrije?"

 

Obrazlažući važnost naznačenih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj ukazuje na odluku ovog suda broj Rev-845/93 i odluku Županijskog suda u Puli broj Gž-473/00  uz tvrdnju da shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi nije podudarno sa shvaćanjima izraženim u navedenim odlukama.

 

Prema odredbi čl. 23.  st. 1. Zakona o javnim  cestama H. a. d.o.o., H. c. d.o.o., …, Upravno tijelo G. Z. odnosno korisnik koncesije dužni su na temelju toga Zakona i drugih propisa osigurati:

 

- neometan i siguran promet na javnim cestama za koji su te ceste građene,

 

- uklanjanje oštećenih i napuštenih vozila te drugih stvari s javne ceste,

 

- obavješćivanje javnosti o stanju i prohodnosti javnih cesta te o izvanrednim događajima i meteorološkim uvjetima značajnim za odvijanje prometa na njima,

 

- očuvanje i zaštitu okoliša.

 

              Obveza jedinice lokalne samouprave za održavanje sigurnim za promet nerazvrstanih cesta propisana je Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04 i 178/04) koji u čl. 3. st. 1. održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina definira i normira  kao komunalnu djelatnost.

 

              Cesta nije opasna stvar i nema mjesta primjeni odredaba o objektivnoj odgovornosti, već, kako to pravilno smatraju nižestupanjski sudovi, pravna osoba koja je odgovorna za održavanje ceste sigurnom za promet odgovara po načelu presumirane krivnje (čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05).

 

Međutim, osnovana je tvrdnja tužitelja da je drugostupanjski sud, izrazivši shvaćanje da konopac razapet preko kolnika nije izjednačen s oštećenjem kolnika, odronom kamena i s uljem na kolniku, za koji osobe odgovorne za stanje ceste odgovaraju, pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Prema ocjeni ovog suda i razapeti konopac preko kolnika utječe na sigurnost prometa te je pravna osoba koja je dužna održavati prometnicu sigurnom za promet odgovorna i za neuklanjanje takve zapreke ako ne dokaže da objektivno nije imala vremena i mogućnosti ukloniti prepreku prije nastanka štetnog događaja.

 

Zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije ocijenio žalbene navode tužitelja o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u pogledu odlučne okolnosti - objektivne mogućnosti uklanjanja zapreke. Budući da slijedom navedenog nema mjesta preinaci presude valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 7. veljače 2017.

Copyright © Ante Borić