Broj Gž-330/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, po sucu Miri Čavajda, u pravnoj stvari tužiteljice F. O.-B. iz R…, OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima u O. u. B. G., D. C. i K. B. iz R., protiv tuženice R. H., OIB: …, zastupane po zastupniku na temelju zakona Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2322/2016-11 od 1. prosinca 2017., 8. svibnja 2018.,
p r e s u d i o j e
Uvažava se žalba tuženice R. H. i preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2322/16-11 od 1. prosinca 2017. i sudi:
Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"I - Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 18.370,23 kuna (slovima: osamnaest tisuća tristo sedamdeset kuna dvadeset tri lipe) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, a od 1. siječnja 2017. godine do isplate po stopi od 7,68% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II - Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.213,60 kuna (slovima: pet tisuća dvjesto trinaest kuna šezdeset lipa) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2017. godine do isplate po stopi od 7,68% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
Tužiteljica je dužna tuženoj naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.250,00 kn u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
"I - Nalaže se tuženoj da tužiteljici isplati iznos od 18.370,23 kuna (slovima: osamnaest tisuća tristo sedamdeset kuna dvadeset tri lipe) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 30. kolovoza 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88 % godišnje, a od 1. siječnja 2017. godine do isplate po stopi od 7,68% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
II - Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.213,60 kuna (slovima: pet tisuća dvjesto trinaest kuna šezdeset lipa) zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2017. godine do isplate po stopi od 7,68% godišnje, odnosno po stopi koja se određuje povećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
Protiv te presude žalbu je podnijela tuženica zastupana po O. d. o. u R. zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud ne nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP-a.
Tijekom postupka nesporno je utvrđeno da je tužiteljici rješenjem Sekretarijata za društvene djelatnosti O. R., klasa:UP/I-…, urudžbeni broj: … od 13. listopada 1992. bilo priznato pravo na obiteljsku invalidninu. 17. veljače 2012. Ured državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji, Služba za društvene djelatnosti donio je rješenje kojim je ukinuo pravo tužiteljice na obiteljsku invalidninu. Predmetno rješenje je potvrđeno rješenjem Ministarstva branitelja Republike Hrvatske od 20. travnja 2012. Presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj 1 Usl-… od 14. lipnja 2013. poništena su navedena rješenja te je postupak vraćen na rješavanje prvostupanjskom tijelu. U ponovnom postupku Ured državne uprave u Primorsko –goranskoj županiji donio je rješenjem 31. listopada 2015. i ponovno ukinuo pravo tužiteljici na obiteljsku invalidninu, a po žalbi tužiteljice Ministarstvo branitelja donijelo je rješenje 20. studenog 2015. kojim je poništilo prvostupanjsko rješenje te je ujedno donijelo rješenje kojim se tužiteljici ukida pravo za obiteljsku invalidninu ali s 30. studenim 2015.
Trenutkom izvršnosti rješenja Ministarstva branitelja RH od 20. studenog 2015. tužiteljici je isplaćen dospio iznos obiteljske invalidnine za razdoblje od veljače 2012. do 30. studenog 2015. u iznosu od 86.060,25 kn i to 14. siječnja 2016.
Sporno je da li tužiteljici pripada kamata na svaki dospio a neisplaćeni iznos obiteljske invalidnine.
Prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice pozivajući se na odredbu čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. ZOO-a.
Po stavu ovog suda prvostupanjski sud je na temelju pravilno utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak što je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava.
Prvenstveno treba istači da u konkretnom slučaju nije riječ o osobnim pravima koja se stječu ex lege već odlukom tuženice, kojom se utvrđuje kako samo pravo na obiteljsku invalidninu tako i njezina visina. Stoga je tek konačnošću rješenja o obiteljskoj invalidnini utvrđena obveza kao glavnica izražena određenim brojem novčanih jedinica, pa stoga ni zakonska zatezna kamata po čl. 277. ZOO-a ne može početi teći dok taj broj novčanih jedinica nije određen.
S obzirom da je broj novčanih jedinica određen tek konačnošću rješenja o obiteljskoj invalidnini, a time i dospijeće to i zatezne kamate mogu početi teći tek nakon toga jer su tek tada ispunjeni svi uvjeti za posljedicu dužnikova zakašnjenja: dosjelost tražbine koja je nastala i određivanje naknade kao novčane obveze u smislu čl. 394. ZOO-a.
Kako je tužena svoju obvezu ispunila odmah nakon dospijeća to je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu joj kamata.
Temeljem čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a prvostupanjska presuda je preinačena i tužiteljica sa svojim zahtjevom odbijena.
Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tuženici pripada trošak u iznosu od 4.250,00 kn i to za odgovor na tužbu, pristup na 2 ročišta 7. ožujka 2017. i 19. listopada 2017. za svaku radnju po 1.000,00 kn odnosno ukupno 3.000,00 kn i za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn.
Osijek, 8. svibnja 2018.
