Broj: Gž-3356/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, OIB: 11748694684, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Ankice Matić, kao suca izvjestitelja i Vesne Kuzmičić, kao člana, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz G., OIB: …, zastupan po punomoćniku S. B., odvjetniku, protiv tuženika E. o. d.d. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu G. i partneri, radi naknade štete s osnova rente, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, poslovni broj Pn-3669/2015, u sjednici vijeća 10. svibnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se pobijana prvostupanjska odluka, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku E. o. d.d. Z. OIB:…, platiti tuženiku B. A., G. OIB: …, na ime rente s osnova izgubljene zarade iznos od 3.724,52 kn mjesečno počev od listopada 2012. pa do listopada 2015. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana dospijeća, odnosno od 15.-tog u mjesecu koji slijedi mjesecu u kojem je nastala izgubljena zarada, pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 % poena, te na ime rente s osnova izgubljene zarade iznos od 3.724,52 kn mjesečno počev od 1. 11. 2015. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, kako budu dospijevali unaprijed, a najkasnije do 10-tog u mjesecu, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29 stavak 2. i 8. ZOO-a, te mu naknaditi parnični trošak s pripadajućom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st 2. i 8. ZOO-a, tekućom od dana presuđenja do isplate, sve u roku 15 dana.

 

II.Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena tekuće od 21. srpnja 2017. do isplate, u roku od 15 dana."

 

Žali se tužitelj i pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sve s prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Žalba je osnovana.

 

Predmet ovog postupka je isplata s naslova izgubljene zarade, a što je posljedica prometne nezgode koja se dogodila 27. rujna 2008.

 

Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku, a s obzirom na istaknuti prigovor zastare odbio tužbeni zahtjev, jer tužitelj kao sudionik prometne nezgode (putnik na motorkotaču) i oštećenik – svjedok u kaznenom postupku protiv osiguranika tuženika (koji je isključivo odgovoran za štetni događaj) znao je za osobu koja je štetu učinila, a kako zastara kod kaznenog progona iznosi 3 godine, da je tužba podnesena nakon zastarnog roka.

 

Naime, kada se radi o naknadi štete prouzročene kaznenim djelom zastarijevanje nastupa kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona.

 

Stoga u ovom dijelu žalba nije osnovana iako je potrebno ukazati žalitelju da je odštetni zahtjev (prema stanju u spisu) datuma 8. svibnja 2015., a ne 8. svibnja 2012. kako to isti navodi, međutim unatoč tome, a s obzirom na sadržaj žalbe da je tužitelju priznata invalidska mirovina s početkom od 26. studenog 2013., rješenjem od 5. ožujka 2014. zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj ipak za štetu saznao trenutkom zaprimanja Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 13. srpnja 2012., za sada ne može prihvatiti žalbeni sud.

 

Naime, radi se o naknadi štete s naslova gubitka zarade odlaskom tužitelja u invalidsku mirovinu, pa žalbeni navodi tužitelja da je tužitelj za štetu saznao tek dostavom konačnog rješenja HZMO, dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja.

 

Kod razlike plaće i invalidske mirovine (kao VSRH Revr-1814/12-3) zastara potraživanja naknade štete ne može početi teći prije nego je šteta nastala, a šteta nastaje kada je utvrđeno pravo tužitelja na invalidsku mirovinu i utvrđena njena visina jer je tada nastala i razlika između plaće koju bi tužitelj ostvarivao i mirovine tužitelja.

 

Prema tome, tek konačnim rješenjem HZMO tužitelj je saznao za štetu tj. za razliku plaće i invalidske mirovine, pa je stoga valjalo prihvatiti žalbu tužitelja, te odlučiti kao u izreci članka 370. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

 

U nastavku dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrdit će osnovanost prigovora zastare, te potom odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja, kao i odlučiti o troškovima postupka u cijelosti.

 

U Splitu 10. svibnja 2018.