Broj: Gž Zk-774/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sucu ovog suda Andrei Boras Ivanišević, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja upisa javno poduzeće E. B. i H. d.d. S., U.. V. šetalište 15, zastupanog po punomoćniku Z. P., odvjetnici u S., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja O. suda u S., S. službe u M., pod posl. br. Z-2075/14 od 22. rujna 2016. godine, dana 25. rujna 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja upisa te potvrđuje rješenje O. suda u S., S. službe u M., posl. br. Z-2075/14 od 22. rujna 2016. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prigovor predlagatelja kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta O. suda u M. pod posl. br. Z-4436/13 od 22. svibnja 2014. godine te određeno brisanje plombe pod Z-2075/14 na nekretnini označenoj kao čest. zem. 322/6 i čest. zem. 322/16, obje upisane u Z.U. 1759 k.o M.-M..

Protiv navedenog rješenja žali se predlagatelj upis pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP-a), a koja odredba se primjenjuje na temelju odredbe članak 91. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13- dalje: ZZK) s prijedlogom da se rješenje izmijeni odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

Žalba nije osnovana.

Zemljišnoknjižni sud je pobijanim rješenjem odbio prijedlog predlagatelja upisa za uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. 322/6, u naravi hotel sa 1082 m², izgrađeno zemljište za 33 m² i dvorište za 3380 m², te čest. zem. 322/16, put sa 141 m² u Z.U. 1759 k.o. M.-M., upisanog društvenog vlasništva s pravom korištenja na ime zajednice E. poduzeća B. i H. – S., jer je smatrao da u konkretnom slučaju ne vrijedi zakonska predmnijeva iz odredbe članka 362. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12 u daljnjem tekstu: ZV), pozivajući se na odredbu članka 3. stavak 1. Uredbe o zabrani raspolaganja i preuzimanju sredstava određenih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 40/92).

Iz spisu priloženog izvještaja o zemljišnoknjižnom stanju proizlazi da je na dan podnošenja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 322/6, hotel sa 1082 m², izgrađenog zemljišta za 33 m² i dvorišta za 3380 m² te čest. zem. 322/16, put sa 141 m², bile upisane u z.u. 1759 k.o. M.-M. kao društveno vlasništvo uz upis prava korištenja na ime zajednice E. preduzeća B. i H.-S..

Predlagatelj upisa je kao dokaz pravnog sljedništva od upisane zajednice E. preduzeća NR BiH uz prijedlog predložio uvjerenje historijskog arhiva S. broj 05-1622-9/07 od 28. svibnja 2007. godine, rješenje Višeg suda u S. posl. br. UF/I-1062/93 od 21. srpnja 1993. godine, rješenje Višeg suda u S. posl. br. UF/I-3015/94 od 14. veljače 1995. godine, rješenje Kantonalnog suda u S. posl. br. UF/I-392/4 od 20. svibnja 2004., izvod iz sudskog registra Općinskog suda u S. posl. br. 065-0-Regz-13-006524 od 13. studenog 2013. i rješenje NO Općine M. posl. br. 01-2769/1-1960 od 03. kolovoza 1960. godine o dodjeli na korištenje nekretnina u k.o. M.-M..

Sukladno propisu iz odredbe članka 108. stavak 1. ZZK-a zemljišnoknjižni sud će dopustiti predloženi upis ukoliko utemeljenost prijedloga proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava.

Prema odredbi članka 362. stavak 1. ZV-a smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjiga upisana kao nositelj prava upravljanja korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno treba to i dokazati.

      Međutim, osnovanost prijedloga promatrati je u odnosu na Uredbu o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 36/91., u daljnjem tekstu: Uredba o zabrani raspolaganja), ali i u odnosu na mjerodavne odredbe Odluke o izuzimanju od zabrane raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske pravnih osoba sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini ("Narodne novine" broj 46/00., u daljnjem tekstu: Odluka Vlade) i na Aneks G Ugovora o pitanjima sukcesije, potpisan u Beču 29. lipnja 2001., ratificiran Zakonom o potvrđivanju ugovora o pitanju sukcesije ("Narodne novine" Međunarodni ugovori broj 2/04.),.

Tako članak 1. i 2. Uredbe o zabrani raspolaganja glase:

"Članak 1.

Zabranjuje se raspolaganje i opterećenje (prodaja, zamjena, darovanje, prijenos prava korištenja i raspolaganja, osnivanje hipoteke i sl.) nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske koje su u vlasništvu, posjedu, na korištenju ili upravljanju organa i institucija federacije, republika i pokrajina Kosova i Vojvodine Zabrana iz stavka 1. ovog članka odnosi se i na poduzeća kao i druge pravne osobe sa sjedištem izvan Republike Hrvatske. (...) (...)"

"Članak 2.

Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog zainteresiranog tijela ili osobe odlučiti da se određena nekretnina izuzme od zabrane utvrđene člankom 1. ove uredbe. (...)"

Prema Odluci Vlade izuzimaju se od zabrane raspolaganja nekretnine iz članka 1. Uredbe o zabrani raspolaganja nekretninama na teritoriju Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 36/91) na kojima pravo korištenja, raspolaganja ili upravljanja imaju pravne osobe sa sjedištem u Republici Sloveniji, Republici Makedoniji i Bosni i Hercegovini, a koje su stečene naplatnim pravnim putem, ako je to u interesu Republike Hrvatske, njenih građana ili pravnih osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj te se ovlašćuje  ministar pravosuđa, uprave i lokalne samouprave da u svakom pojedinom slučaju raspolaganja nekretninama iz točke I. ove Odluke utvrdi jesu li ispunjeni uvjeti propisani tom točkom i postoje li kakve pravne zapreke, te na temelju toga, i prethodno pribavljenog mišljenja Ministarstva gospodarstva i Državnog pravobraniteljstva Republike Hrvatske, izda suglasnost za raspolaganje tim nekretninama.

Iz stanja spisa je razvidno da predlagatelj, prije zatražene promjene zemljišnoknjižnog upisa naziva nositelja prava korištenja odnosno upis prava vlasništva temeljem predmnijeve iz članka 362.stavak 1.ZV-a  u odnosu na predmetne nekretnine, nije sukladno članku 1. Uredbe o zabrani raspolaganja, odnosno Odluci Vlade, zatražio donošenje (pojedinačne) odluke o izuzimanju tih nekretnina od zabrane raspolaganja.

U odnosu na razloge podnositelja kojima upućuje na "odgovarajuću primjenu "Aneksa G" Ugovora o pitanjima sukcesije ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 2/04.), ovdje je za ukazati na pravno stajalište izneseno u rješenju broj: U-I-1777/2003 od 17. ožujka 2009. (koje je objavljeno u "Narodnim novinama" broj 38/09) prema kojem su Aneksom G ugovorena samo temeljna načela na kojima se zasnivaju pitanja sukcesije u odnosu na privatnu imovinu i stečena prava građana i drugih pravnih osoba. To nedvojbeno proizlazi iz odredbe članka 4. Aneksa G, kojim je određeno da će države članice poduzeti mjere koje mogu zahtijevati opća načela prava ili su na drugi način pogodne za osiguranje učinkovite primjene načela iznijetih u tom Aneksu, kao što je sklapanje dvostranih ugovora i obavještavanje njihovih sudova i drugih nadležnih tijela Dakle, odredbom toga članka Aneksa G ugovorena su osnovna načela na kojima se temelje pitanja sukcesije u pogledu privatne imovine i stečenih prava, kao što su: načelo jednakosti u priznavanju i zaštiti stečenih prava, načelo priznavanja i zaštite prava stečenih do određenog datuma, načelo naturalne restitucije, načelo prava na naknadu ukoliko naturalna restitucija nije moguća, načelo uvažavanja standarda i normi međunarodnog prava i dr. Države potpisnice obvezale su se poduzeti sve mjere kojima se osigurava provedba tih načela, pod kojim se mjerama podrazumijeva donošenje odgovarajućih zakonskih i podzakonskih akata, sklapanje međunarodnih ugovora i sl. (...)."

     Slijedom navedenog, neosnovani su i navodi podnositelja u odnosu na primjenu "Aneksa G" Ugovora o pitanjima sukcesije u konkretnom slučaju budući da ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine nije sklopljen.

         Naime, zemljišnoknjižni postupak je strogo formalan postupak u kojemu je nastupanje pravnih učinaka zemljišnoknjižnog upisa uvjetovano ispunjenjem određenih pretpostavki, pa  za dozvolu i provedbu zemljišnoknjižnog upisa te za nastupanje pravnih učinaka tog upisa moraju biti ispunjene određene opće i posebne pretpostavke upisa.

U konkretnom slučaju, polazeći od sadržaja prijedloga podnositelja  i priloga uz prijedlog koji su dostavljeni Zemljišnoknjižnom odjelu prvostupanjskog suda, prema ocjeni ovoga suda, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog predlagatelja.Naime, predlagatelj podnesenim ispravama ne opravdava predloženi upis pa je utoliko sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog predlagatelja upis jer utemeljenost istog ne proizlazi iz sadržaja priloženih isprava.

Slijedom naprijed izloženog, nisu ostvareni žalbeni razlozi a kako prvostupanjski sud kod donošenja pobijanog rješenja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 128. stavak 3. ZZK-a odbiti žalbu predlagatelja upisa i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

U Splitu, 25. rujna 2017. godine