Broj: Gž-559/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice 1. M. C. iz M., OIB: …, zastupane po punomoćniku R. R., odvjetniku u K., protiv tuženica-protutužiteljica 1. A. K., OIB: … i 2. I. K., OIB: …, obje iz M., te protutuženika 2. Z. C. iz M., OIB: …, zastupanog po punomoćniku R. R., odvjetniku u K., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutuženice M. C., te žalbi tuženice-protutužiteljice 1. A. K. i 2. I. K. protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku poslovni broj LXXI P-2032/2015 od 3. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se žalba tužiteljice-protutuženice M. C., te žalba tuženica-protutužiteljica 1. A. K. i 2. I. K. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku poslovni broj LXXI P-2032/2015 od 3. studenog 2016.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

I. Odbija se prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice M. C. koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica M. C. iz M., hrvatska državljanka, OIB: …, stekla pravo vlasništva u 26/699 dijela cijele z.č. br. 244/4, u g.t. 1., zk. ul. 2087 k.o. D., koji suvlasnički dio tužiteljice se nalazi na točno određenom realno izdvojenom dijelu z.č. 244/4 u k.o. B., ima ukupnu površinu od 26 m2 i definiraju ga točke "A-B-C-D-E-A" prikazane na listu "Prilog-2" elaborata stalnog sudskog vještaka N. V. broj "134-85-Općinski sud u Krku-Bogović" koji je dan u privitku ove presude i čini njen sastavni dio.

 

2. U smislu članka 126. i članka 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u vezi članka 43., 52. i 55. Zakona o zemljišnim knjigama, ovlašćuju se tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva s imena tuženika uknjiženih suvlasnika na ime tužiteljice u odnosu na nekretninu i suvlasnički dio naveden u stavku 1. izreke ove presude.

 

3. U smislu odredbe Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine", broj 153/2013) i to članka 161. stavka 1. točke 3., sud utvrđuje pravo na provođenje cijepanja cijele z.č. 244/4 u k.o. B. i to na način da se suvlasnički dio nekretnine tužiteljice izdvoji pod novi broj."

 

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice M. C. koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica M. C. iz M., hrvatska državljanka, OIB: …, stekla pravo vlasništva u 26/699 dijela cijele z.č. br. 244/4 u k.o. B.

 

2. U smislu članka 126. i čl. 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a u vezi članka 43., 52. i 55. Zakona o zemljišnim knjigama, ovlašćuje se tužiteljica da po pravomoćnosti ove presude zatraži upis prijenosa prava vlasništva s imena tuženika uknjiženih suvlasnika i tuženih uknjiženih suvlasnika utuženih po svojim zemljišnoknjižnim sljednicima, a svih navedenih u ovoj presudi na ime tužiteljice u odnosu na suvlasnički dio nekretnine naveden u stavku 1. izreke ove presude.

 

3. Nalaže se tuženicama da prestanu bespravno uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju njenih vlasničkih prava glede 26/699 dijela cijele z.č. 244/4 u k.o. B. u površini od 22 m2, u naravi dio dvorišta kuće tužiteljice u M., s ogradnim zidom koji odvaja taj dio od ostalog zemljišta na z.č. 244/4 u k.o. B., posjeda i vlasništva tuženica, na način da na dio zemljišta u vlasništvu tužiteljice, tužene prestanu bacati građevinski materijal i betonske blokete."

 

III. Usvaja se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice M. C. u dijelu koji glasi:

 

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica M. C. iz M., OIB: …, stekla pravo vlasništva točno određenog, realno izdvojenog dijela z.č. br. 244/4 u k.o. B., koji ima ukupnu površinu od 26 m2 i definiraju ga točke "A-B-C-D-E-A" prikazane na listu "Prilog 2" elaborata stalnog sudskog vještaka N. V. broj "134-85-Općinski sud u Krku-Bogović" koji je dan u privitku ove presude i čini njezin sastavni dio.

 

2. Nalaže se tuženicama naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.412,41 kuna u roku od 15 dana."

 

IV. U preostalom dijelu u kojem tužiteljica M. C. traži utvrđenje prava na provođenje cijepanja cijele z.č. 244/4 k.o. B. na način da se vlasnički dio nekretnine tužiteljice izdvoji pod novi broj, kao i u preostalom dijelu kojim potražuje parnični trošak poviše dosuđenih 4.412,51 kuna, a do zatraženih 4.500,00 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

 

V. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Nalaže se tužiteljici-protutuženici M. C., OIB: … i tuženiku Z. C., OIB: …, da predaju tuženicama-protutužiteljicama A. K., OIB: … i I. K., OIB: … u nesmetan posjed slobodan od ljudi i stvari, dio k.č. br. 244/4 k.o. B., koji je na skici lica mjesta (Prilog br. 2) te u dopuni nalaza i mišljenja vještaka (Prilog br. 2a), koji prilozi su izrađeni od strane stalnog sudskog vještaka N. V., broj elaborata 134-85-Općinski sud u Krku-Bogovići, označen rozom šrafurom i rozim slovnim oznakama "A-B-C-D-E", sve u roku od 15 dana.

 

2. Nalaže se tužiteljici-protutuženici M. C., OIB: … i tuženiku Z. C., OIB: … da tuženicama-protutužiteljicama A. K., OIB: …, i I. K., OIB: …, nadoknade prouzročeni parnični trošak, sve u roku od 15 dana."

 

Žali se tužiteljica-protutuženica M. C. pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u tom dijelu preinači shodno žalbenim navodima.

 

Tuženice-protutužiteljice 1. A. K. i 2. I. K. pobijaju prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama III. i V. izreke i to zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. ZPP-a s prijedlogom da se ista u pobijanom dijelu preinači odnosno ukine.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj sud protivno žalbenim navodima smatra da je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo iscrpne i detaljne razloge u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica, na kojima temelji svoju ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, koja utvrđenja su utemeljena na pravilnoj ocjeni provedenih dokaza, pa sadržaj obrazloženja prvostupanjske presude opravdava odluku sadržanu u izreci, te ne postoje nedostaci zbog kojih se pravilnost prvostupanjske presude ne bi mogla ispitati.

 

Žalba tuženica-protutužiteljica 1. A. K. i 2. I. K. se prvenstveno svodi na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenih relevantnih činjenica, međutim, način na koji se u žalbi osporava činjenični supstrat na kojem je utemeljena prvostupanjska presuda, ne može se prihvatiti pravilnim, jer nema nikakva uporišta u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka.

 

U ispravno provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da su tuženice-protutužiteljice 1. A. K. i 2. I. K. pasivno legitimirane po predmetnoj tužbi (univerzalne nasljednice upisane zemljišnoknjižne vlasnice sada pok. M. K.),

 

- da se predmet spora nalazi na dijelu z.č. br. 244/4 k.o. B., a kako je identificiran po vještaku geometru i prikazan na skici lica mjesta, te je u naravi odijeljen od ostatka z.č. br. 244/4 k.o. B. kameno-betonskim zidom i predstavlja dio okućnice tužiteljice-protutuženice 1.,

 

- da je tužiteljica-protutuženica M. C. u vremenu od 1982. pa do dana podnošenja tužbe 29. travnja 2011. bila u nesmetanom, samostalnom i poštenom posjedu predmetnog dijela navedene nekretnine,

 

- da je 1990. sagradila novi zid na mjestu ranijeg suhozida, pri čemu je nitko nije ometao,

 

- da joj ni inače nitko nije osporavao posjed i vlasništvo sve do travnja 2011.

 

Inače, u utvrđenju relevantnih činjenica prvostupanjski sud je ispravno cijenio iskaze saslušanih stranaka i svjedoka i sve to u kontekstu isprava pregledanih u postupku.

 

Ova ocjena dokaza u pogledu utvrđenja odlučnih činjenica izvršena je naime, od strane suda prvog stupnja sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

 

Pored toga, postupajući u skladu sa svojim ovlaštenjima (članak 220. i članak 304. ZPP-a) prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je konkretni predmet raspravljen tako da se može donijeti odluka o svim zahtjevima, pa protivni žalbeni navodi nemaju opravdanja.

 

Isto tako, za napomenuti da je sud taj koji odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), odnosno ne mora ni izvesti one predložene dokaze ako okolnost na koju su predloženi je već utvrđena na drugi način.

 

Slijedom navedenog, kako su prema činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, a koja žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju, na strani tužiteljice-protutuženice 1. ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva fizički (materijalno) odijeljenog dijela nekretnine dosjelošću sukladno odredbama članka 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 2/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV), to je prvostupanjski sud ispravno primijenio materijalno pravo kada je u tom dijelu prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pod točkom III. 1. izreke, te odbio glavni tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva.

 

Inače, tuženice-protutužiteljice 1. i 2. tijekom postupka nisu dokazale da je tužiteljica-protutuženica M. C. bila nesavjesni (nepošteni) posjednik, odnosno da je znala ili da je s obzirom na okolnosti mogla posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed sporne nekretnine, a niti njihovi žalbeni navodi ne dovode u sumnju presumpciju o savjesnosti njenog posjeda.

 

Isto tako, treba kazati da kada je objekt stvarnopravnog odnosa nekretnina, ispravno je pravno shvaćanje izneseno u pobijanoj presudi kako u pravnom prometu može biti pojedinačna nekretnina kako je određuju norme našeg stvarnog prava, pravni entiteti koje je pravni poredak izjednačio s nekretninom (ograničeno stvarno pravo građenja – članak 280. stavak 2. i 3. ZV-a, zgrade i druge građevine koje su na općem dobru izgrađene na temelju koncesije pa tvore zasebnu nekretninu dok koncesija traje – članak 3. stavak 4. i članak 9. stavak 4. ZV-a, te idealni suvlasnički dijelovi nekretnine – članak 37. stavak 3. ZV-a). Pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica, uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, ali kad je više zemljišnih čestica upisano u zemljišnoj knjizi u isti zemljišnoknjižni uložak, one su pravno sjedinjene u jedno tijelo (zemljišnoknjižno tijelo), koje je kao takvo jedna nekretnina (članak 2. stavak 3., članak 9. stavak 1. ZV-a). U pravnom prometu nekretnina se označava katastarskim oznakama zemljišta. Utoliko je odredbom članka 2. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17, dalje: ZZK), zemljište određeno kao dio zemljine površine koji je u katastru zemljišta označen posebnim brojem i nazivom katastarske općine u kojoj leži (katastarska čestica). Pojedinačna nekretnina kao objekt pravnih odnosa može se sastojati od jednog ili više zemljišta. Kad se nekretnina sastoji od više zemljišta, ta zemljišta su pravno sjedinjena u jedno zemljišnoknjižno tijelo i upisana su u isti zemljišnoknjižni uložak (članak 9. stavak 1. ZV-a, članak 19. ZZK-a). Predmet raspolaganja u pravnom prometu mogu biti sve katastarske čestice zajedno, odnosno cijelo zemljišnoknjižno tijelo u cjelini ili idealni dio svih katastarskih čestica, odnosno idealni dio zemljišnoknjižnog tijela. Da bi predmet raspolaganja u pravnom prometu bila pojedina katastarska čestica, prema odredbi članka 19. stavka 4. ZZK-a, treba se u zemljišnim knjigama promijeniti sastav zemljišnoknjižnog tijela otpisom i pripisom katastarskih čestica shodno odredbama članka 145. – 162. ZZK-a. U ovom slučaju katastarska čestica za koju se uspostavlja drukčiji pravni status se izdvaja u zasebno zemljišnoknjižno tijelo i upisuje u drugi zemljišnoknjižni uložak u kojem opet svi njegovi dijelovi imaju isti pravni status. Međutim, ukoliko se želi provesti postupak otpisivanja i pripisivanja nekog fizičkog (geometrijski odijeljenog) dijela zemljišta tj. katastarske čestice, uvijek je potrebno prethodno provesti postupak diobe te čestice, parcelacijom formirati nove čestice, te tako za određenu česticu dobivenu diobom provesti postupak otpisivanja i pripisivanja.

 

U konkretnom slučaju tužiteljica-protutuženica M. C. na činjeničnom osnovu stečenog prava vlasništva nekretnine na temelju zakona, zahtijeva zaštitu tako stečenog vlasništva. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda ne radi se o stečenom pravu vlasništva cijelog pojedinačno određenog zemljišta koje shodno sada važećoj odredbi članka 5. stavka 1. ZV-a može biti objektom prava vlasništva, već o geometrijski odijeljenom dijelu za kojeg prethodno parcelacija nije potvrđena od nadležnog područnog ureda za katastar i koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar – species (članak 5. stavak 1. ZV-a). Ovaj geometrijski odijeljeni dio faktično je individualiziran, kao takav egzistira, pa u svakom slučaju ne predstavlja suvlasnički dio nekretnine iz koje je individualiziran. Suvlasništvo je prestalo, te prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, stečeno je vlasništvo geometrijski odijeljenog dijela koji faktično već predstavlja pojedinačno određenu stvar.

 

Ispravno postavljen zahtjev trebao bi glasiti u odnosu na zemljište koje shodno odredbi članka 5. stavka 1. ZV-a može biti objektom stvarnih prava (parcelacijom valjano izdvojenu katastarsku česticu). Međutim, ukoliko se radi o stečenom pravu vlasništva na fizički odijeljenom dijelu nekretnine koji faktično prema materijalnopravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja već predstavlja pojedinačno određenu stvar, kao dopušten i određen treba prihvatiti i zahtjev vlasničke zaštite kojim se taj faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizira prema skici lica mjesta, odnosno prema parcelacijskom elaboratu koji jasno određuje predmet vlasničke zaštite. Kod pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva, stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva (pa i u pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavka 1. točke 3. Zakona o prostornom uređenju – "Narodne novine", broj 153/13), te dalje time (ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke) otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama (članak 145. – 162. ZZK-a), upis vlasništva na svoje ime (članak 130. stavak 1. ZV-a).

 

Utoliko je ispravno odbijen preostali dio eventualno kumuliranog zahtjeva pod točkom IV. izreke pobijane presude, jer prvostupanjski sud ne može odrediti parcelaciju odnosno preuzeti nešto što nije u njegovoj nadležnosti.

 

Nadalje, ako netko stekne nekretninu putem dosjelosti postaje njezin vlasnik bez obzira što nije upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik, a i bez obzira što je prijašnji vlasnik ostao upisan kao da je on i nadalje vlasnik nekretnine premda to više nije. Utoliko je pravilan zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva tuženica-protutužiteljica 1. A. K. i 2. I. K., a kojim se traži predaja prijepora pozivom na odredbu članak 162. stavak 1. ZV-a, jer nisu aktivno legitimirane na podnošenje takve tužbe.

 

Što se pak tiče eventualno kumuliranog zahtjeva tužiteljice-protutuženice M. C. u dijelu koji se odnosi na zaštitu od uznemiravanja, isti je pravilno odbijen, jer ista u postupku nije dokazala da je uznemiravanje učinjeno (članak 167. ZV-a). Naime, riječ „uznemirava“ znači da stanje izazvano radnjom uznemiravanja traje u vremenu stalno ili da se radnja uznemiravanja povremeno ponavlja. Isto tako, uznemiravanje mora postojati u vrijeme podnošenja tužbe. U suprotnom ne može se govoriti o postojanju uznemiravanja, a kako to pravilno cijeni i sud prvog stupnja u konkretnom slučaju.

 

Neosnovani su žalbeni navodi i glede odluke o troškovima postupka budući se ista zasniva na ispravno izvršenom obračunu u visini Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), te u primjeni odredbe članka 154. i članka 155. ZPP-a.

 

Osnovom iznijetog, kako prvostupanjskom presudom, kao i postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio materijalno pravo, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbe kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 5. travnja 2018.