Broj: Gž Ovr-188/18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Robertu Fabrisu, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. B. d.d. Z., OIB:…, zastupane po punomoćniku D. U., odvjetniku iz N. G., protiv ovršenika M. K. iz Z., OIB:…, radi naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Ovr-1237/17-4 od 5. veljače 2018. , dana 20. travnja 2018.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba ovrhovoditelja te se u cijelosti ukida rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Ovr-1237/17-4 od 5. veljače 2018., pa se predmet vraća istome sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog za ovrhu na nekretnini od 24. srpnja 2017.
Protiv navedenog rješenja, žalbu pravovremeno podnosi ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom kako je zahtjev suda prvog stupnja da se dostave originali ili ovjerene preslike Aneksa i Ugovora navedenih u rješenju od 4. rujna 2017. u cijelosti neutemeljen. Ukazuje kako je ovrhovoditelj tražio određivanje ovrhe temeljem ovrše isprave Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i zasnivanjem založnog prava na poslovnim udjelima koji je solemniziran kod javnog bilježnika I. L. dana 20. veljače 2012., na koji je stavljena klauzula ovršnosti sa danom 9. ožujkom 2016., pa su netočni navodi suda prvog stupnja da je ovrhovoditelj upravo Anekse i Ugovore navedene u svom rješenju od 4. rujna 2017. naveo kao ovršne isprave, a koji to nisu niti mogu biti jer su na njima samo ovjereni potpisi ugovornih strana. Nadalje, navodi kako se sud prvog stupnja rješenjem od 4. rujna 2017. pozvao na odredbu čl. 109. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) pa je pobijanim rješenjem mogao prijedlog smatrati povučenim ili ga odbaciti, a ne odbiti kao pobijanim rješenjem.
Žalbeni je prijedlog tužitelja da se usvoji žalba, ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje, odnosno podredno, da preinači pobijano rješenje na način da se odbaci prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja.
Žalba ovrhovoditelja osnovana.
Prijedlogom za ovrhu od 24. srpnja 2017. ovrhovoditelj je predložio ovrhu na nekretninama ovršenika, temeljem ovršne isprave – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i zasnivanjem založnog prava na poslovnim udjelima, koji je solemniziran kod javnog bilježnika I. L. iz Z. dana 20. veljače 2012. pod poslovnim brojem: OV-2106/12.
Sud prvog stupnja je odbio prijedlog za ovrhu kao neosnovan, uz obrazloženje kako prijedlog za ovrhu mora sadržavati podatke iz čl. 39. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ), te da sukladno čl. 41. st. 1. OZ-a u rješenju o ovrsi mora biti naznačena ovršna isprava, dok ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio isprave na koje se poziva u istom u izvorniku ili ovjerenoj preslici.
Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka, ocjena je ovoga suda da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim, prvostupanjska odluka ima nedostataka glede pravilne primjene materijalnog prava.
U ovom predmetu predložena je ovrha na nekretninama ovršenika na temelju ovršne isprave, i to Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i zasnivanjem založnog prava na poslovnim udjelima koji je solemniziran kod javnog bilježnika I. L. dana 20. veljače 2012. i na koji je stavljena klauzula ovršnosti sa danom 9. ožujkom 2016.
Osnova ovrhe je u ovom slučaju, slijedom navedenog, potvrđena privatna isprava sa snagom javnobilježničkog ovršnog akta, a takva isprava predstavlja ovršnu ispravu u smislu Ovršnog zakona i Zakona o javnom bilježništvu.
Odredbom čl. 23. toč. 4. OZ-a propisano je da je ovršna isprava (između ostalih) i ovršna javnobilježnička isprava, dok čl. 28. st. 1. OZ-a određuje da je javnobilježnička isprava ovršna ako je postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave. Sukladno odredbi čl. 54. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ broj: 78/93., 29/94., 16/07. i 75/09. – dalje u tekstu ZJB) javnobilježnički akt je ovršna isprava ako je u njemu utvrđena određena obveza na činidbu o kojoj se stranke mogu nagoditi i ako sadrži izjavu obvezanika o tome da se na temelju tog akta može radi ostvarenja dužne činidbe, nakon dospjelosti obveze, neposredno provesti prisilna ovrha. Stavak 6. istog članka ZJB propisuje da isti učinak kao isprava iz st. 1. ima i privatna isprava koju je javni bilježnik potvrdio (solemnizirao).
Kako je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu kao ovršnu ispravu označio Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama i zasnivanjem založnog prava na poslovnim udjelima koji je solemniziran kod javnog bilježnika I. L. dana 20. veljače 2012., za koju je priložio i potvrdu ovršnosti (čl. 54. st. 7. ZJB) te istu dostavio u ovjerenom presliku, osnovano smatra da je sud prvog stupnja imao ovlaštenje odrediti predloženu ovrhu, odnosno da isprave priložene ovršnoj ispravi, koje su zajedno s istom ovjerene, nije potrebno naknadno dostavljati u izvorniku, jer iste nisu ovršne isprave.
Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu ovrhovoditelja te ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak (čl. 380. toč. 3. ZPP-a, koji se primjenjuje temeljem čl. 21. st. 1. OZ-a), u kojem će sud prvog stupnja, uz uvažavanje pravnog stava iz ove odluke, donijeti novu, valjanu odluku o prijedlogu za ovrhu ovrhovoditelja.
U Puli-Pola, 20. travnja 2018.
