Broj: Gž Ovr-433/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sucu Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Č. d.o.o., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik K. J., odvjetnik u Odvjetničkom društvu j.t.d. J. & P. u V., protiv ovršenika M. B., OIB: … iz C., bez aktivnog prebivališta i boravišta, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovrv-2/18-3 od 8. siječnja 2018., dana 09. svibnja 2018.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovrhovoditelja Č. d.o.o. i ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovrv-2/18-3 od 08. siječnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
II. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačen je prijedlog za ovrhu, kao nedopušten, te je ukinuto rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. M. iz V., poslovni broj Ovrv-2395/17 od 11. prosinca 2017.
Protiv navedenog rješenja žali se ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj, 112/12, 25/13 i 93/14 – dalje: OZ), predlažući da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, uz naknadu troška sastava žalbe.
Žalba je osnovana.
Ispitujući pobijano rješenje prvostupanjskog suda, kao i postupak koji mu je prethodio, utvrđeno je da se pobijano rješenje ne može ispitati, zbog čega je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
Pobijano rješenje prvostupanjski sud je donio uz obrazloženje da ni po kojem propisu ne proizlazi nadležnost javnog bilježnika u V. za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj.
Međutim, prvostupanjski sud je propustio utvrditi da rješenje o ovrsi nikada nije pobijano od strane ovršenika. Ovo stoga jer razmatranjem spisa proizlazi da mu rješenje o ovrsi nije nikada niti dostavljeno.
S obzirom na to da ovršenik nije ni primio, a kamoli pobijao rješenje o ovrsi u ovoj pravnoj stvari, to nije bilo mjesta samoinicijativnom donošenju pobijanog rješenja primjenom odredbi iz članka 16. stavka 1. i 3. ZPP-a.
Naime, sud je odredbama ZPP-a ograničen u postupanju po službenoj dužnosti. Tako mu je primjerice dozvoljeno po službenoj dužnosti se proglasiti nenadležnim, utvrditi vrijednost predmeta spora te ne priznati raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s propisima i pravilima javnog morala. Također niti odredbe OZ-a, koji je u konkretnom predmetu "lex specialis" ne dozvoljavaju sudu da po službenoj dužnosti ukida rješenje o ovrsi i odbacuje prijedloga za ovrhu, već je navedeno moguće jedino povodom žalbe ovršenika.
Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe iz članka 380. točke 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a, odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci pa je na temelju odredbi iz članka 166. stavka 3. ZPP-a u vezi s članka 14. stavka 4. OZ-a odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.
U Splitu, 9. svibnja 2018.
