Broj: Gž Ovr-1741/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari ovrhovoditelja O. banka d.d. Z., OIB: …, zastupana po Z. o. u. G. V., S. B., D. J., M. I., A. S., I. B. K., M. V., V. V. i A. A., odvjetnicima iz P., protiv ovršenika I. P. iz P., OIB: …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Pazinu, broj Ovr-3806/2017-4, od 13. rujna 2017., dana 10. svibnja 2018.,
r i j e š i o j e
I. Djelomično se odbija žalba ovršenika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Pazinu, broj Ovr-3806/2017-4 od 13. rujna 2017., u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i III. izreke.
II. Djelomično se uvažava žalba ovršenika te se preinačava odluka o trošku sadržana u točkom IV. izreke rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli, Stalne službe u Pazinu, broj Ovr-3806/2017-4 od 13. rujna 2017., u pobijanom dijelu odluke o trošku i sudi:
„Ovrhovoditelju se određuje ovršni trošak u iznosu od 3.225,00 kuna, dok se za iznos od 2.019,00 kuna zahtjev ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.„
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi od 13. rujna 2017. određena je ovrha radi naplate novčane tražbine na nekretnini zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te na pokretninama i motornim vozilima ovršenika (točka I. izreke). U dijelu pod točkom II. izreke određeno je da će zemljišnoknjižni odjel suda izvršiti upis zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi, po prijmu rješenja, dok je u dijelu pod točkom III. izreke naloženo MUP, PU I., PP P. i Službi upisa FINA-e (Upisničko mjesto P.), da izvrši upis zabilježbe ovrhe u upisniku motornih vozila i u upisniku sudskih i javnobilježničkih osiguranja tražbina vjerovnika na vozilima naznačenima u prijedlogu. Nadalje, u dijelu pod točkom IV. ovrhovoditelju je određen ovršni trošak u iznosu od 5.244,00 kune te je naloženo ovršeniku da navedeni iznos naknadi ovrhovoditelju u roku od 8 dana, dok je u dijelu pod točkom V. ovrhovoditelj pozvan da u roku od 15 dana uplati predujam za provedbu vještačenja, na ime predvidivih troškova te za izlazak sudskog ovršitelja radi pljenidbe i procjene pokretnina i motornih vozila.
Protiv tog rješenja ovršenik je podnio pravovremenu žalbu, pobijajući rješenje o ovrsi u dijelu pod točkama I., II., III. i IV. izreke rješenja, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14; u daljnjem tekstu: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, i 73/17, dalje: OZ), predlažući da žalbeni sud preinači prvostupanjsko rješenje na način da odbije ovršne zahtjeve ovrhovoditelja u cijelosti.
Žalba ovršenika je djelomično osnovana.
Rješenje o ovrsi doneseno je na temelju ovršne isprave, u smislu odredbe članka 23. OZ-a, a koju u ovom predmetu predstavlja ovršenikova "Izjava o zapljeni po pristanku dužnika", ovjerena od strane javnog bilježnika M. B. iz P., pod brojem OV-1253/15, kojom je isti dao suglasnost da se radi naplate tražbine ovrhovoditelja zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto iz ovrhe. Isto tako, u izjavi je navedeno kako ista ima snagu ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha i na drugim predmetima ovrhe, sve navedeno sukladno odredbama članka 202. OZ-a.
Nakon nemogućnosti naplate svoje tražbine na novčanim sredstvima ovršenika, ovršenik je podnio prijedlog za ovrhu na drugim predmetima i sredstvima ovrhe, a sve navedeno temeljem naprijed citirane ovršne isprave i sukladno odredbama OZ-a, a koji prijedlog je sud prihvatio i odobrio predloženu ovrhu.
U konkretnom slučaju, nema zapreke da ovrhovoditelj radi ostvarenja tražbine koja proistječe iz ovršne isprave, "Izjave o zapljeni po pristanku dužnika", ovrhu ne zatraži na više predmeta, podnošenjem jednog ili više prijedloga za ovrhu na različitim predmetima ovrhe, posebice jer i sam ovršenik navodi da bi se prodajom motornog vozila namirio samo dio tražbine.
Ovršeniku je za napomenuti, u odnosu na žalbene navode kako je predmetna nekretnina njegova jedina nekretnina koja služi za zadovoljavanje njegovih osnovnih životnih potreba, te da će se, u slučaju prodaje predmetne nekretnine radi namirenja tražbine ovrhovoditelja, naći na ulici, kako navedena činjenica ne predstavlja niti jedan žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. OZ-a, te na nikakav način ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.
Ovo stoga jer je Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine",73/17, dalje: ZIDOZ/17), a na koje odredbe se ovršenik poziva u žalbi, u odredbi članka 44. stavka 1. propisao primjenu tih odredbi na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu ZIDOZ/17.
Kako je navedena izmjena OZ-a stupila na snagu 3. kolovoza 2017., a ovršenikova "Izjava o zapljeni po pristanku dužnika" je nastala 11. ožujka 2015., to nema mjesta primjeni odredbi ZIDOZ/17.
Shodno naprijed obrazloženom, ovaj sud nije utvrdio ostvarenje žalbenog razloga protiv rješenja o ovrsi u dijelu pod točkama I., II. i III. izreke prvostupanjskog rješenja, niti kakve bitne povrede ovršnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. st. 1. OZ-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, učinjene od strane prvostupanjskog suda.
Nadalje, u odnosu na pobijani dio prvostupanjskog rješenja u dijelu pod točkom IV., ovaj sud nalazi kako je žalba ovrhovoditelja osnovana.
Naime, odredbom članka 32. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12,157/13 i 110/15, dalje: ZSP) propisano je kako se u ovršnom postupku pristojba plaća prema vrijednosti zahtjeva, dok je u stavku 3. istoga članka propisano kako se troškovi postupka i sporedne tražbine uzimaju u obzir samo ako su jedini predmet zahtjeva. Nadalje, odredbom članka 5. stavka 2. ZPP-a, propisano je kako se kamate, parnični trošak, ugovorna i ostala sporedna traženja ne uzimaju u obzir ako ne čine glavni zahtjev.
Shodno naprijed citiranim odredbama, te uzimajući u obzir kako je vrijednost zahtjeva, prema priloženom obračunu, 94.062,61 kuna, to je ovrhovoditelju trebalo priznati za trošak sastava prijedloga za ovrhu 100 bodova, temeljem Tbr. 11. i Tbr. 7. točke 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa), te povrh toga PDV 25%, što sveukupno daje iznos od 1.250,00 kuna. Nadalje, ovrhovoditelju je trebalo priznati trošak na ime sudskih pristojbi na prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi u iznosu od 1.290,00 kuna, a sukladno Tbr. 1. točke 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 13/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, dalje: ZSP), dok je u preostalom dijelu zatraženih i priznatih troškova, prvostupanjski sud pravilno odlučio o tome koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovrhe (članak 14. stavak 4. OZ-a).
Stoga je prvostupanjski sud dijelom pogrešno primijenio odredbu članka 14. stavka 4. OZ-a, prilikom odlučivanju o troškovima koji su potrebni za provedbu ovrhe, dok je u preostalom dijelu zatraženih i priznatih troškova, prvostupanjski sud pravilno odlučio o tome koji su troškovi bili potrebni za provedbu ovrhe (članak 14. stavak 4. OZ-a).
Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja te je ovrhovoditelju određen trošak od 3.225,00 kuna dok je u preostalom zatraženom dijelu isti odbijen kao neosnovan.
Odluka o trošku ovog žalbenog postupka je izostala, a obzirom da ga ovršenik u žalbi nije ni zatražio.
Stoga je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
U Splitu 10. svibnja 2018.
