Broj: Gž Ovr-271/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Osijeku, po sucu Katici Krajnović, kao sucu pojedincu, u građansko ovršnoj stvari ovrhovoditelja M. M., L...., OIB: …, koga zastupa pun. M. K., protiv ovršenika RH, OIB: …, Ministarstvo pravosuđa, zastupano po O. d. o. u Z., Građansko-upravni odjel, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-9636/17 od 20. veljače 2018., 10. svibnja 2018.

r i j e š i o   j e

              Žalba se uvažava, te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-9636/17 od 20. veljače 2018. i predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

              Rješenjem suda prvog stupnja odbacuje se prijedlog ovrhovoditelja od 21. prosinca 2017. godine kao nedopušten.

Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj navodeći određene razloge iz članka 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. i 89/14.,dalje ZPP) s prijedlogom da se postupi u pravcu žalbenih navoda. 

Žalba je osnovana.

Prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odbacuje prijedlog ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate kao nedopuštenim, jer ocjenjuje da u postupku izravne naplate jedino ovršenik, a ne ovrhovoditelj ima pravo podnositi pravna sredstva sudu i to prema odredbi čl. 210. st. 1. i čl. 209. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12.,25/13. i 93/14., 55/16.-Odluka USRH i 73/17., dalje OZ), a i da u smislu odredbe čl. 14. st. 7. OZ-a nije predviđeno da će sud odlučivati o troškovima izravne naplate, niti je Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika predviđena naknada troškova nastalih u postupku izravne naplate.

Nije prihvatljivo ovo stajalište prvostupanjskog suda.

Naime, za naknadu troškova stranaka bitno se ne razlikuju postupci izvan sudske ovrhe prema odredbi čl. 284. OZ-a od postupka izravne naplate kod FINA-e prema odredbi čl. 209. OZ-a, obzirom da je postupak izravne naplate tražbine na temelju ovršne sudske odluke (što je konkretno slučaj) poseban postupak prisilnog ostvarenja tražbine izvan suda, pred posebnim tijelom (FINA), kojemu je provođenje takvog postupka zakonski dano u nadležnost.

Stoga, o zahtjevima stranaka za naknadu troškova nastalih u postupku izravne naplate (ovrhovoditelja i ovršenika) odlučuje sud sukladno odredbi čl. 14. st. 7. OZ-a.

U konkretnom slučaju za ocjenu osnovanosti zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate odlučno je da li je prisilna naplata tražbine iz ovršne isprave uspješno izvršena, pa slijedom tog utvrđenja ovrhovoditelju pripada pravo zahtijevati naknadu troškova od suda koji su mu bili potrebni za ovrhu sukladno odredbi čl. 14. st. 4. OZ-a.

Kako zbog pogrešno pravnog pristupa prvostupanjski sud nije utvrdio niti cijenio ove odlučne činjenice, to je valjalo žalbu uvažiti, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, te će u ponovnom postupku prvostupanjski sud odlučiti o osnovanosti zahtjeva ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izravne naplate sukladno naprijed izloženom.

Osijek, 10. svibnja 2018.