Broj: Gž Ovr-1819/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Tihani Pivac, u ovršnom postupku ovrhovoditelja G. Č., Č., OIB:…, kojeg zastupa R. D., odvjetnik iz Č., protiv ovršenika pod 1) V. G. iz Č., OIB: …i pod 2) A. G. iz Č., OIB:…, oboje zastupani po privremenoj zastupnici A. Č., odvjetnici iz I.-Grada, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Ivanić-Gradu, pod poslovnim brojem Ovr-27/15-2 (Ovr-593/15) od 23. siječnja 2015., dana 25. svibnja 2018.,

r i j e š i o   j e

Djelomično se uvažava žalba ovršenika, ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Ivanić-Gradu, pod poslovnim brojem Ovr-27/15-2 (Ovr-593/15) od 23. siječnja 2015. u dijelu u kojem je određeno da su ovršenici dužni ovrhovoditelju novčanu tražbinu određenu u rješenju o ovrsi isplatiti solidarno te se u tom dijelu koji se odnosi na solidarnu obvezu prijedlog za ovrhu odbija kao neosnovan, dok se u preostalom sijelu žalba ovršenika odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi određena je predložena ovrha na nekretninama u vlasništvu ovršenika i to kč. br. 1260/1 vinograd P. sa 520 čhv upisanoj i Z.U. 424 K.O. P. i kč. br. 1260/3 vinograd P. sa 153 čhv upisane u Z.U. 1348 K. O. P., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na ime glavnice u iznosu od 990,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 29. rujna 2014. do isplate. Istim rješenjem određen je ovrhovoditelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 312,50 kuna.

Protiv citiranog rješenja žali se ovršenik zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08,123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP-a) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ-a), uz prijedlog da se žalba usvoji.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede postupka.

Odredbom članka 22. OZ-a je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 23. stavak 1. točka 4. OZ-a ovršna isprava je i ovršna odluka donesena u upravnom postupku.

Sukladno članku 80. OZ-a ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, dok je odredbom članka 82. stavak 1. istog zakona propisano da uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika.

Prvostupanjski sud je pravilno primjenjujući materijalno pravo odredio ovrhu na nekretninama, koje su u vlasništvu ovršenika, a što proizlazi iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka.

U odnosu na žalbene navode, naglasiti je žaliteljima da nisu ovlašteni u ovršnom postupku isticati prigovore koje su mogli isticati u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Ujedno se ističe da je imenovanje privremenog zastupnika pravilno određeno sukladno odredbi članka 84 stavak 2. točka 4. ZPP-a obzirom da je boravište ovršenika nepoznato. Na žalbene navode privremenog zastupnika ovršenika vezano za identifikaciju ovršenika valja odgovoriti kako su isti valjano identificirani kroz uvid u podatke JRO MUP RH gdje su označeni i njihovi OIB-i (prilog listu 54 spisa), a označeni su oib-i i u prijedlogu za ovrhu.

Žalbeni navodi ovršenika da im rješenje o ovrsi nije uredno dostavljeno se ukazuju neosnovanima, jer okolnost što je dostava pobijanog rješenja ovršenicima obavljena protivno procesnim pravilima o dostavi ne čini samo rješenje nezakonitim, već ta okolnost može biti značajna samo pri ocjeni pravovremenosti pravnog lijeka protiv tog rješenja.

Obzirom da iz ovršne isprave ne proizlazi da se radi o solidarnoj obvezi, ovrhovoditelj nije ovlašten zahtijevati solidarno ispunjenje obveze od strane ovršenika, radi čega je valjalo u tom dijelu uvažiti žalbu ovršenika i ukinuti prvostupanjsko rješenje u dijelu koji se odnosi na solidarno ispunjenje obveze, i prijedlog za ovrhu odbiti.

Odluka o trošku je pravilna i zakonito odmjerena, sukladno članku 14. OZ-a

Stoga je, na temelju odredbe iz članaka 380. točka 2. i 3. ZPP-a u vezi s odredbom iz članka 21. stavak 1. OZ-a, riješeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 25. svibnja 2018.