Baza je ažurirana 21.10.2024. 

zaključno sa NN 102/24

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Gž Ovr-640/18 Županijski sud u Zadru
Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu

Broj: Gž Ovr-640/18

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zadru, po sucu toga suda Marinu Grbiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B. C.. d.o.o., O., . OIB: …, zastupan po punomoćniku S. M., odvjetniku iz O., protiv ovršenika D. K. iz O., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku od 11. travnja 2018. poslovni broj Povrv-1321/17, dana 1. lipnja 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

1. Uvažava se žalba ovrhovoditelja B. C.. d.o.o. te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku od 11. travnja 2018. poslovni broj Povrv-1321/17 tako da se prigovor ovršenika D. K. od 11. prosinca 2017. podnesen protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. B. iz O. od 6. prosinca 2017. broj Ovrv-18640/17 odbacuje kao nepotpun.

2. Dužan je ovršenik u roku od 15 dana naknaditi ovrhovoditelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.

 

Obrazloženje

 

          Pobijanim rješenjem odlučeno je:

„I/Rješenje o ovrsi Javnog bilježnika M. B. iz O. poslovni broj Ovrv-18640/17, od 6. prosinca 2017. godine, stavlja se izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, te se ukidaju provedene radnje.

              II/ Postupak će se nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga."

Protiv rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitnih povreda odredaba Ovršnog zakona («Narodne novine», broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje - OZ), s prijedlogom da se rješenje preinači odbačajem prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave ili ukine.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Treba reći da je postupak u ovoj pravnoj stvari još uvijek u tijeku ovršni postupak sve do pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja o stavljanju izvan snage rješenja o ovrsi te na isti valja primjenjivati odredbe OZ-a kao specijalnog zakona (čl. 58. OZ-a), što znači da bi tek nakon pravomoćnosti rješenja postupak prešao u fazu parničnog postupka što ovdje ipak neće biti slučaj.

Naime, svoju odluku sud obrazlaže time da je na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik M. B. iz O. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-18640/17 od 6. prosinca 2017. radi ovrhe općenito na imovini ovršenika protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno izjavio prigovor kojim isto pobija u cijelosti pa je predmet od strane javnog bilježnika proslijeđen tom sudu na daljnji postupak u smislu odredbi čl. 252.j OZ-a (ispravno čl. 282. st. 3. OZ-a), s obzirom da ovršenik pobija rješenje o ovrsi u cijelosti to je isto stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje, a postupak će s nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, a temeljem čl. 58. st. 2. u svezi s čl. 252.e OZ-a (ispravno čl. 282. st.1. OZ-a).

Međutim, treba istaći da su prema zakonodavcu ciljevi izmjene ranije odredbe čl. 58. st. 1. OZ-a, koja je učinjena Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 93/14) bili jasnije određivanje obveza podnositelja prigovora i posljedica nepostupanja u skladu s tim obvezama. U najvećem broju slučajeva ovršenik bi u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave iznio isključivo paušalne navode, ne precizirajući iz kojih razloga pobija pravilnost i zakonitost rješenja o ovrsi. Ovo je imalo za posljedicu da su neopravdano automatizmom svi prigovori morali biti razmatrani unutar parničnog postupka te se smisao postupka, koji je u velikom broju slučajeva nesporan, nepotrebno pretvarao u kontradiktoran postupak koji u najvećem broju slučajeva nije niti trebao biti vođen jer ovršenik nije imao nikakvih dokaza na kojima bi temeljio svoje osporavanje već je prigovorom, ustvari „dobivao na vremenu“ dakle, u najvećem broju slučajeva se radilo o tzv. dilatornim prigovorima, prigovorima koji bi imali značenje prijedloga za odgodu ovrhe.

Nadalje, treba uzeti u obzir činjenicu kako podnošenjem pravovremenog, dopuštenog i osnovanog prigovora ovršni postupak postaje parnični, dakle, sporni postupak, pa je ovršenikova obveza za obrazlaganjem navoda iz prigovora proistekla i iz osnovne odredbe    čl. 7. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine», broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP) prema kojoj su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, što je ovdje bjelodano izostalo.

              Stoga je u pravu ovrhovoditelj kada prvostupanjsko rješenje pobija zbog žalbenog razloga pogrešne primjene odredbe čl. 58. st. 1. OZ-a jer iz spisa predmeta proizlazi da je ovršenik kao potencijalni tuženik protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenog od javnog bilježnika podnio paušalan prigovor kojim osporava to rješenje sa šturim sadržajem koji glasi „Izjavljujem prigovor po OVR-18640/17 od 6. prosinca 2017. jer je takav netočan i neistinit te ne priznajem iznos duga i ne prihvaćam nikakve troškove po toj ovrsi“ bez da ičim određenim obrazlaže prigovor odnosno razloge pobijanja rješenja o ovrsi, a što je bilo potrebno jer to zahtijeva kontradiktorno raspravljanje u parnici zbog istaknutih opozicionih ili pak opugnacionih prigovora.

Prema odredbi čl. 58. st. 1. OZ-a ovršenik je dužan iskazati takvu procesnu aktivnost da u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odredi u kojem dijelu pobija to rješenje te da prigovor mora sadržavati razloge pobijanja, a neobrazloženi prigovor sud će odbaciti kao nepotpun, ne pozivajući ovršenika da ga dopuni ili ispravi.

Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 58. st. 1. OZ-a na način da nije odbacio neobrazloženi prigovor tuženika kao ovršenika slijedom čega je žalbu ovrhovoditelja kao osnovanu valjalo uvažiti i preinačiti osporavano rješenje tako da se prigovor tuženika odbaci kao nepotpun (čl. 380. st. 3. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a).

Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi   čl. 14. st. 4. OZ-a, s time da je ovrhovoditelju priznat popisani trošak sastava žalbe po odvjetniku sukladno Tbr. 13. točka 1. u vezi. Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12 do 107/15) koji s PDV-om iznosi 3.1125,00 kn slijedom čega je odlučeno kao u točki 2. izreke ovog rješenja.

 

U Zadru, 1. lipnja 2018.