Baza je ažurirana 17.04.2024.
zaključno sa NN 43/24
Objavljeno 16.07.2018.
U Republici Hrvatskoj veliki problem predstavlja prezaduženost fizičkih osoba koje su pod mjerama ovrhe koja se provodi na novčanim sredstvima duže vrijeme pa čak i više godina. Te fizičke osobe susreću se s teškoćama u svakodnevnom životu obzirom da su njihova primanja blokirana zbog dugovanja prema raznim vjerovnicima.
Kao vjerovnici mogu se javiti država, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, financijske institucije radi obveza po kreditima, pravne osobe radi različitih obveza, primjerice obveza za komunalne usluge, električnu energiju, plin, telefonske usluge i slično. Stoga je i Program Vlade Republike Hrvatske u mandatu 2016. do 2020. usmjeren, između ostalog, i na rješavanje problema insolventnosti fizičkih osoba, poduzimanjem mjera u cilju rješavanja problema blokiranih fizičkih osoba. Fizičkim osobama u smislu ovog Zakona smatraju se fizičke osobe, odnosno građani koji ne obavljaju registriranu djelatnost ili koji su registriranu djelatnost prestali obavljati do 31. prosinca 2017. godine.
Od početka 2011. broj ovrha i iznos duga za koji se provodi ovrha na novčanim sredstvima fizičkih osoba se povećao budući da je do tada bilo vrlo teško, gotovo nemoguće provesti ovrhu na računima građana što je omogućeno centraliziranim sustavom putem Financijske agencije (dalje u tekstu: FINA). FINA provodi ovrhu na temelju Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine, br. 91/2010 i 112/2012), a ovrha je uređena još i Ovršnim zakonom, Općim poreznim zakonom, Prekršajnim zakonom, Zakonom o sudskim pristojbama i drugim zakonima.
Ovrha se provodi po svim računima ovršenika koje ovršenik ima otvorene u bilo kojoj banci u Republici Hrvatskoj, osim na računima, odnosno sredstvima koja su izuzeta od ovrhe. Ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i na kraju glavnica duga (u skladu s člankom 172. Zakona o obveznim odnosima). Ovrha se ne provodi na primanjima i naknadama za koje su Ovršnim zakonom propisana izuzeća ili ograničenja od ovrhe (članak 172. i 173.) ili su nekim drugim zakonom izuzete od ovrhe. Od ovrhe su u cijelosti, neovisno o iznosu, izuzeta primanja kao što su dječji doplatak, porodiljna naknada, primanja iz socijalne skrbi i slično. U 2017. godini ukupan priljev sredstava na račune izuzete od ovrhe iznosio je preko 5,3 milijarde kuna.
Broj blokiranih građana na dan 31. ožujka 2018. godine je 325.254 s ukupnim dugom koji iznosi 43,37 milijardi kuna.
Prema podacima FINA-e oko 58% dužnika duguje male iznose duga, koji se uglavnom odnose na tekuću potrošnju i potrošačke usluge (više od 30% za telekomunikacijske usluge i HRT), te iako čine najveći broj dužnika, njihov ukupan dug iznosi samo 4% od ukupnog iznosa duga.
Srednji dužnici, oni iznad 30.000,00 kn, duguju prvenstveno bankama kao vjerovnicima te se vjerojatno radi o većim kreditima, posebice stambenim.
Najveći dužnici, koji duguju po više od milijun kuna, iako čine samo 1% ukupnog broja blokiranih građana duguju čak 52 % ukupnog duga. Njihov dug uglavnom je prema bankama te se u ovoj grupi nalaze i osobe koje su jamčile za obveze pravnih osoba ili osobe kojima je preostao dug nakon neuspjelog poduzetničkog pothvata.
Svrha i cilj ovog Zakona, kao jednokratne mjere pomoći, je rješavanje problema većeg broja građana s blokiranim računima, odnosno otvaranje mogućnosti za deblokadu njihovih računa. Time se građanima olakšava situacija u kojoj su se našli zbog blokade računa, potiče potrošnja i gospodarski rast.
Kao početno stanje procjene uvjeta za otpis duga, uzima se postojanje blokade računa na dan 31. prosinca 2017. godine. Kako bi uvjeti za otpis duga bili ispunjeni blokada evidentirana na navedeni dan mora se i dalje izvršavati na dan stupanja na snagu ovog Zakona. Početni datum definiran je zbog propisivanja jasnih kriterija uvjeta za otpis te kako bi se učinak zakona primijenio upravo na one blokirane građane zbog kojih se ovaj Zakon kao jednokratna mjera pomoći i donosi. Također je cilj spriječiti moguće zlouporabe u vidu namjernog neplaćanja obveza u razdoblju od najave Zakona do njegova stupanja na snagu.
Nadalje, zbog zaštite prava vjerovnika i očuvanja pravne sigurnosti odredbe ovog Zakona o provedbi otpisa i reprograma dospjelog duga primjenjuju se nakon njegova stupanja na snagu pri čemu vjerovnici iz grupe II samostalno odlučuju hoće li na svoja postojeća potraživanja primijeniti odredbe o otpisu dugova blokiranih građana. Na taj se način, a posebno propisivanjem poreznih učinaka otpisa, stimulira vjerovnike na provedbu otpisa.
Cilj mjere zbog čije je realizacije i pripremljen ovaj Prijedlog Zakona ne bi se mogao postići na drugačiji način zbog nedostatnosti postojeće regulative u ovom području. Naime, za izvansudsku ovrhu nema propisanog krajnjeg roka do kojeg je moguća provedba ovrhe stoga ista može trajati zauvijek. Neovisno o tome što se godišnja stopa novih osnova za plaćanje smanjuje, ukupan dug blokiranih građana raste iz razloga što kumulativ starih ovrha ostaje i dalje evidentiran. Zbog navedenog opisanu nužnost nije moguće ostvariti bez zahvaćanja u konkretne i egzistentne pravne odnose.
Ovim Zakonom uređuju se uvjeti, način i postupak otpisa dospjelih dugova fizičkih osoba za koji se provodi ovrha na novčanim sredstvima, pri čemu se u obzir uzimaju i kamate i drugi pripadajući troškovi koje fizičke osobe imaju u vezi s tim dugovanjima.
Otpis se neće provoditi za dugovanja koja se odnose na uzdržavanje djece, roditelja i drugih srodnika, novčane kazne izrečene u postupku pred sudom ili nadležnim tijelom, te obveze koje se odnose na potraživanja prijašnjih dužnikovih radnika iz radnog odnosa prema posebnim propisima.
Prema ovom Zakonu vjerovnici se dijele na dvije grupe s različitim načinom postupanja prema dužnicima.
Vjerovnici iz grupe I su Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji se nalaze u Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika, trgovačka društva u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske i/ili jedne ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe kojima je osnivač Republika Hrvatska, odnosno jedna ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koje se nalaze u Registru trgovačkih društava i drugih pravnih osoba obveznika davanja Izjave o fiskalnoj odgovornosti koji objavljuje Ministarstvo financija,
Vjerovnici iz grupe II su financijske institucije te sve druge pravne osobe i fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost.
Pretpostavka je kako će otpis duga od strane Vjerovnika iz grupe I biti poticaj Vjerovnicima iz grupe II da izvrše otpise, obzirom da se za iste propisuje porezni učinak otpisa duga. Naime, kako bi se olakšalo poslovanje i donošenje odluke o otpisu vjerovnicima koji su obveznici poreza na dobit iznos otpisanog duga do 10.000,00 kuna smatra se porezno priznatim rashodom, a obveznicima poreza na dohodak iznos otpisanog duga do 10.000,00 kuna se ne uključuje u oporezive primitke. Fizičkim osobama - dužnicima kojima se izvrši otpis dospjelog duga, iznos otpisa neće se smatrati oporezivim primitkom.
Otpisi utvrđeni prema ovom Zakonu provode se neovisno o odredbama propisa o oporezivanju dobiti i dohotka koji uređuju porezno priznate otpise.
Zakonom se također uređuje reprogram poreznog duga koji nije otpisan sukladno odredbama ovoga Zakona. Propisano je da fizičke osobe mogu poreznom tijelu podnijeti zahtjev u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona. Porezno tijelo definirano je zakonom koji uređuje porezni postupak. Dospjeli dug može se reprogramirati najduže na rok od 60 mjeseci, a na reprogramiranu glavnicu obračunati će se zakonska zatezna kamata.
Propisana mjera reprograma razmjerna je ciljevima koji su se njome željeli postići jer mjerom nije nametnut prekomjeran teret adresatima ove mjere.
Na ovaj način se osigurava ostvarenje temeljnih socijalnih prava i socijalne sigurnosti e se izjednačuju odnosno umanjuju ekstremne socijalne razlike, uslijed čega smatramo da zakonodavna intervencija ima legitimni cilj i opravdana je s aspekta javnog ili općeg interesa.
Posljedice donošenja Zakona
Analizom podatka koje je izradila Financijska agencija utvrđeno je da 180.291 ovršenik ima 860.327 osnova za plaćanje prema nekom od Vjerovnika iz grupe I, a koje su bile evidentirane 31.12.2017. godine. Tim dužnicima bi se otpisao dug bilo u cijelosti ili djelomično.
Vjerovnici iz grupe I u obvezi su izvršiti otpis duga ukupno za cijelu grupu do 10.000,00 kn po dužniku (glavnica, trošak i naknada), a za koji dug se na dan 31. prosinca 2017. godine provodila ovrha na novčanim sredstvima po računu i koja se na dan stupanja na snagu ovog Zakona još uvijek provodi.
Posljedice te mjere jesu da će se za 11.168 dužnika deblokirati računi.
Za daljnjih 180.291 dužnika provesti će se otpis duga barem po jednoj osnovi za plaćanje, ali im računi neće biti deblokirani jer imaju drugih ovrha i/ili im ukupni dug prema Vjerovnicima iz grupe I prelazi 10.000,00 kn. Dakle, 326.743 osnova za plaćanje bi se prestalo izvršavati jer bi dug bi bio otpisan u cijelosti, a po 533.584 osnova dugovanje bi bilo djelomično otpisano, iz čega će proizaći da bi vjerovnici iz grupe I otpisali dug u iznosu od oko 1,063 milijarde kuna.
Za vjerovnike koji su obveznici poreza na dobit ili poreza na dohodak otpis duga prema ovom Zakonu smatra se porezno priznatim rashodom, odnosno obvezniku poreza na dohodak koji obavlja registriranu djelatnost ne uključuje se u oporezive primitke. Izvršeni otpis dospjelog duga dužniku se ne smatra oporezivim primitkom.
U pogledu utjecaja na prihode državnog proračuna za 2018. godinu, izvršeni otpisi duga neće imati utjecaja na smanjenje prihoda državnog proračuna, odnosno imat će minimalni utjecaj obzirom da su zbog računovodstvenih propisa iznosi dugova za koje je izvršena blokada računa već prije iskazani u rashodima putem vrijednosnih usklađenja ili nisu iskazani u primicima.