Broj: Revr 708/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. F. iz O., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima S. Z. i N. B., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu u V., protiv tuženika P. V. d.d. V., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. P., odvjetniku u V., radi utvrđenja ništetnosti sporazuma o prenošenju ugovora o radu,  odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-2192/13-3 od 10. veljače 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-222/13-10 od 28. listopada 2013., u sjednici održanoj 10. svibnja 2016.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u dijelu u kojem je potvrđena odbijajuća presuda suda prvog stupnja na utvrđenje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao, da je on i nadalje u neprekidnom radnom odnosu temeljem ugovora o radu od 3. travnja 1996. i aneksa od 23. siječnja 2006., da mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa kao i da mu tuženik omogući obavljanje poslova radnog mjesta pazitelja, sukladno navedenom ugovoru o radu i aneksu.

r i j e š i o   j e

              Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u dijelu u kojem je potvrđena odbijajuća presuda suda prvog stupnja na utvrđenje da je Sporazum o prenošenju ugovora o radu od 28. rujna 2011. zaključen između tuženika i trgovačkog društva P.-a. j.t.d. Z., ništetan.

Obrazloženje

              Prvostupanjskom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev na utvrđenje da je Sporazum o prenošenju ugovora o radu od 28. rujna 2011. zaključen između tuženika i trgovačkog društva P.-a. j.t.d. Z. ništetan, kao i na utvrđenje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao, da je on i nadalje u neprekidnom radnom odnosu temeljem ugovora o radu od 3. travnja 1996. i aneksa od 23. siječnja 2006., da mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa kao i da mu tuženik omogući obavljanje poslova radnog mjesta pazitelja, sukladno navedenom ugovoru o radu i aneksu, te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka.

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda suda prvog stupnja, ujedno je odbijen i zahtjev tuženika radi naknade troškova odgovora na žalbu.

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u nastavku teksta: ZPP), pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je djelomično nedopuštena i djelomično neosnovana.

Prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, 3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

Pobijana presuda nije donesena prema odredbama iz članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP-a.

U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj, uz ostalo, tužbenim zahtjevom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je ništetan Sporazum o prenošenju ugovora o radu zaključen između tuženika i trgovačkog društva P.-a. j.t.d. Z.

Slijedom toga, u ovom se dijelu ne radi o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, naprotiv, spor se vodi glede utvrđenja apsolutne ništavosti sporazuma koji su zaključile dvije pravne osobe, tj. tuženikov poslodavac i treća osoba P.-a. j.t.d. Z.

Prema tome, za prosudbu dopustivosti revizije u ovakvoj se situaciji ne može primijeniti odredba iz članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP-a već ona o vrijednosnom kriteriju za izjavljivanje revizije, iz članka 382. stavak 1. točka 1. ZPP-a.

U tužbi je vrijednost predmeta spora naznačena s iznosom od 10.000,00 kn pa slijedom toga, imajući na umu da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, to u ovom slučaju u odnosu na utvrđenje ništetnosti sporazuma revizija nije dopuštena.

Međutim, sukladno odredbama članka 382. stavak 1. točka 2. ZPP-a, dopuštena je revizija protiv dijela pobijane presude u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao i da je nadalje u neprekidnom radnom odnosu kod tuženika.

Drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća sva činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda, koja se u bitnome svode na zaključak da je tuženik ne samo zaštitio tužitelja već mu je, zakonitim prenošenjem ugovora o radu na novog poslodavca, sukladno članku 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13), omogućio nastavak radnog odnosa uz maksimalnu zaštitu temeljem ugovora o radu i sukladno zakonu budući je tužitelj kod novog poslodavca zadržao sva prava koja je stekao do dana prijenosa ugovora o radu.

Zbog toga je odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu te u cijelosti potvrdio prvostupanjsku presudu i u odnosu na daljnji dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao, da je on i nadalje u neprekidnom radnom odnosu temeljem ugovora o radu od 3. travnja 1996. i aneksa od 23. siječnja 2006., da mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa kao i da mu tuženik omogući obavljanje poslova radnog mjesta pazitelja.

Tužitelj u reviziji neosnovano navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka koji onemogućavanju njezino ispitivanje.

Jednako tako, neosnovano se u reviziji tvrdi da sud drugog stupnja nije odgovorio na sve žalbene navode jer je, sukladno članku 375. stavak 1. ZPP-a, drugostupanjski sud izrijekom ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja te je označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

Polazeći od navedenog, kao i činjenice da je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti sporazuma o prenošenju ugovora o radu pravomoćno odbijen i da je revizija tužitelja u tom dijelu odbačena, nije bilo druge nego utvrditi da su nižestupanjski sudovi, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, osnovano odbili tužbeni zahtjev.

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. i članka 392. stavak 1. ZPP-a, valjalo presuditi i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 10. svibnja 2016.