Broj: Revr 1267/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. U. iz O., OIB: ..., zastupana po punomoćnici M. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika Dom zdravlja O., OIB: ..., zastupan po punomoćniku V. B., odvjetniku u O., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-457/2015-2 od 19. veljače 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-301/2014-16 od 24. studenoga 2014., u sjednici održanoj 11. svibnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika i preinačava se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-457/2015-2 od 19. veljače 2015. i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-301/2014-16 od 24. studenog 2014.

 

Nalaže se tužitelju naknaditi troškova sastava revizije tuženiku u iznosu od 1.875,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„Odbijaju se kao neosnovani alternativni tužbeni zahtjevi tužiteljice D. U. iz O., ..., OIB: ... koji glase:

 

„I/Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženoga Dom zdravlja O., O., ..., OIB: ... od 18. listopada 2013.g. godine, kojim se tužiteljici redovito otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.

 

II/Poništava se tuženikova Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 18. listopada 2013. godine.

 

III/Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati nazad na posao i s njom u pisanom obliku sklopi Ugovor o radu za poslove koje je tužiteljica do trenutka otkaza ugovora o radu obavljala.

 

IV/Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi bruto plaće zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena od dospijeća pojedinog materijalnog prva i pojedine plaće, za period od ožujka 2014.godine do studenog 2014.godine te da joj na ime otpremnine isplati iznos od 3.830,00 kuna od 18. listopada 2013.godine do isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena.

 

V/Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog postupka i troškove Zahtjeva za zaštitu prava koji je tužiteljica tuženiku morala uputiti prije podizanja tužbe, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena od dana presuđenja do dana isplate.“

 

Nalaže se tužiteljici da tuženiku isplati trošak postupka od 6.250,00 kuna, sve u roku od osam dana.“

 

Presudom i rješenjem suda drugog stupnja djelomično je preinačena i djelomično je ukinuta presuda suda prvog stupnja tako da je odlučeno:

 

„Žalba tužiteljice se prihvaća kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Osijeku broj:Pr-301/2014-16 od 24. studenog 2014.:

 

a) preinačuje u točkama I., II., te u dijelu točke IV. u odnosu na isplatu bruto plaće s pripadajućim zateznim kamatama i točki IV. stavka prvoga izreke, te stavku drugom izreke, i sudi:

 

1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz ugovora o radu tuženika od 18. listopada 2013., kojim se tužiteljici redovito otkazuje ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.

 

2. Poništava se tuženikova Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga od 1. listopada 2013.

 

3. Nalaže se tuženiku Dom zdravlja O., O., ..., OIB: ..., isplatiti tužiteljici D. U. iz O., ..., OIB: ..., bruto naknadu mjesečnih plaća u ukupnom iznosu od 28.316,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a koje teku:

              - za ožujka 2014. na iznos od 2.650,00 kn od 10.04.2014. do isplate,

              - za travanj 2014. na iznos od 2.650,00 kn od 10.05.2014. do isplate,

              - za svibanj 2014. na iznos od 2.650,00 kn od 10.06.2014. do isplate,

              - za lipanj 2014. na iznos od 2.650,00 kn od 10.07.2014. do isplate,

              - za srpanj 2014. na iznos od 4.429,00 kn od 10. 0. 2014. do isplate,

              - za kolovoz 2014. na iznos od 4.429,00 kn od 10.09.2014. do isplate,

              - za rujan 2014. na iznos od 4.429,00 kn od 10.10.2014. do isplate,

              - za listopad 2014. na iznos od 4.429,00 kn od 10.11.2014. do isplate,

              - za studeni 2014. na iznos od 4.429,00 kn od 10.12.2014. do isplate,

 

kao i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.937,50 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi određenoj prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena koje na taj trošak teku od 19. veljače 2015. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

 

5. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog trošak u iznosu od 1.250,00 kn, kao neosnovan.

 

b) potvrđuje u točki III. stavka prvoga izreke,

 

c) ukida u dijelu točke IV. stavka prvog izreke koji se odnosi na isplatu otpremnine tužiteljici u iznosu od 3.830,00 kn zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos od 18. listopada 2013. pa do isplate, te se tužba u tome dijelu odbacuje kao nedopuštena.“

 

Protiv presude suda drugog stupnja i to u onom dijelu u kojem je preinačena presuda suda prvog stupnja te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te je tužitelj uspio u sporu reviziju podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužiteljica je odgovorila na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08,  84/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 - dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona poboja revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. studenog 2010., na radnom mjestu „dentalni tehničar“,

 

- da je tuženik do 1. studenog 2010. obavljao djelatnost zubotehničkog laboratorija u kojem je radila tužiteljica,

 

- da je tuženik 30. kolovoza 2013. donio odluku da više neće obavljati djelatnost zubotehničkog laboratorija u svom sastavu, nego putem drugih nositelja zdravstvene zaštite,

 

- da je tuženik 18. rujna 2013. raspisao natječaj za obavljanje usluga dentalnih tehničara, kojim je pozvao sve zainteresirane za podnošenje ponuda za obavljanje usluga dentalnih tehničara za potrebe ordinacija dentalne medicine koje su u sastavu Doma zdravlja O.,

 

- da je tuženik 27. rujna 2013. donio Odluku o odabiru ponuditelja u postupku nabave dentalnih tehničara, kojom je utvrdio da je za sklapanje Ugovora o poslovnoj suradnji odabrao Privatnu praksu zubotehničkog laboratorija G. S. iz Č., te je sukladno toj Odluci sklopio Ugovor o pružanju usluga izrade dentalnih pomagala od 1. listopada 2013.,

 

- da je tuženik 22. listopada 2013., otkazao tužiteljici Ugovor o radu zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

 

- da je tužiteljica protiv Odluke o otkazu podnijela pravovremeni zahtjev za zaštitu prava, a tuženik je odgovorio na taj zahtjev podneskom od 13. studenog 2013. i odbio ga kao neosnovan.

 

Sud drugog stupnja smatra da iz gore navedenih i u postupku utvrđenih činjenica slijedi da je ostvaren uvjet iz čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR) koji govori o pravima radnika kada dolazi do prenošenja ugovora na novog poslodavca.

 

U ovom konkretnom slučaju prema ocjeni ovog suda kada je tuženik kao poslodavac odlučio da će dio poslova za njega obavljati druga pravna osoba nisu ostvarene okolnosti za primjenu odredbe čl. 133. ZR-a.

 

Naime, iz odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a određeno je da će se na novog poslodavca prenijeti svi ugovori o radu radnika koji rade u poduzeću ili dijelu poduzeća koji je predmet prenošenja, odnosno koji su vezani za obavljanje gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti koja je predmet prenošenja kada se statusnom primjenom ili pravnim poslom na novog poslodavca prenese poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti, a da pri tome dio koji se prenosi zadržava svoju gospodarsku cjelinu.

 

Iz izričaja ove odredbe slijedi da kada se ostvare uvjeti koji su u njoj propisani imperativno se na novog poslodavca prenose ugovori o radu, a radnik zadržava sva prava koja je stekao do dana prenošenja ugovora o radu, a novi poslodavac preuzima danom prenošenja sva prava i obveze iz prenesenog ugovora.

 

Dakle, ako bi se i ostvarile okolnosti za koje tužiteljica tvrdi da bi se su se ostvarile  u smislu odredbe čl. 133. st. 1. ZR-a time što je tuženik odlučio da će usluge dentalnih tehničara obavljati pravna osoba izvan tuženika, tada bi tužitelj svoja prava mogao ostvarivati jedino kod novog poslodavca pod uvjetom da se u konkretnoj činjeničnoj situaciji radi o prijenosu djelatnosti na novog poslodavca.

 

S druge strane time što je u sklopu svojih djelatnosti tuženik odlučio da će jedan segment dentalne medicinske usluge, i to poslove koje obavljaju dentalni tehničari, sada umjesto da te poslove obavlja sam koristiti usluge treće pravne osobe ne radi se o situaciji iz čl. 133. st. 1. ZR-a jer se ne radi o prijenosu djelatnosti koja je imala svoju samostalnu gospodarsku cjelovitost, što je uvjet koji mora biti ispunjen u svim slučajevima kada se bilo pravnim poslom bilo statusnom promjenom na novog poslodavca prenosi, poduzeće, dio poduzeća, gospodarska djelatnost ili dio gospodarske djelatnosti.

 

Prema tome kako se ne radi o činjeničnoj situaciji, koja je regulirana odredbom čl. 133. ZR-a radi se o poslovnoj odluci tuženika kao poslodavca koji je posve slobodan donositi poslovne odluke u koje ulazi i odlučivanje hoće li neke poslove unutar svoje djelatnosti obavljati sam putem svojih radnika ili će te poslove obavljati druga pravna osoba ako ocjeni da je takva odluka za njega kao poslodavca isplativija.

 

Slijedom navedenog, kako je zbog poslovne odluke tuženika prestala potreba za radom to je i ostvaren razlog za otkaz ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. t. 1. ZR-a (poslovno uvjetovani otkaz) kako to pravilno ocjenjuje i sud prvog stupnja.

 

Zbog svega gore navedenog, a kako nisu osnovani niti revizijski prigovori da bi u postupku pred sudom drugog stupnja bila počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a valjalo je reviziju tuženika usvojiti i preinačiti presudu suda drugog stupnja na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe čl. 166. ZPP-a, a odnosi se na troškove sastava revizije po odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

 

Zagreb, 11. svibnja 2016.