Broj: Gž R-165/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao suca izvjestitelja i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. V. K. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima N. Z. i T. Z., odvjetnicima iz Z., protiv tuženika H. R. T., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 5-Pr-455/15-16 od 2. prosinca 2015., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 5-Pr-455/15-16 od 2. prosinca 2015.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. siječnja 2015. temeljem kojeg se otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. listopada 2007. sklopljen između tuženika H. R. T., Z., OIB: 68419124305 i tužiteljice K. V. K. iz Z., OIB: ..., nedopuštena, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

 

Točkom II. izreke ove presude nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao u roku 8 dana od dana pravomoćnosti ove presude i to na poslove radnog mjesta urednik programa na kojima je, a temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. listopada 2007. radila do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. siječnja 2015.

 

Odlukom o trošku obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 4.125,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 2. prosinca 2015. do isplate (točka III. izreke).

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik  i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) uz prijedlog da se ista preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

Tužiteljica je odgovorila na žalbu tuženika protiveći se svim njenim navodima i s prijedlogom da se odbije kao neosnovana. Zatražila je i trošak odgovora na žalbu.

 

Žalba tuženika nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnji tuženika sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječje između izreke pobijane presude i razloga navedenih u obrazloženju iste.

 

Nadalje, nije počinjena niti relativno bitna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 8. ZPP-a, budući je ocjena provedenih dokaza izvršena u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, a žalitelj u žalbi iznosi svoju verziju ocjene provedenih dokaza.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužiteljici odlukom od 5. siječnja 2015., te tim osnovom i zahtjev kojim se nalaže tuženiku tužiteljicu vratiti na posao.

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužiteljica na radu kod tuženika provela više od 18 godina, s tim da se u neprekidnom radnom odnosu na neodređeno vrijeme nalazila od 1. rujna 1999.;

- da je temeljem Ugovora o radu od 30. listopada 2007. obavljala poslove radnog mjesta "urednik programa";

- da je dana 7. siječnja 2015. zaprimila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. siječnja 2015. a kojom je otkazan njezin Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. listopada 2007.;

- da se kao razlog otkaza u obrazloženju Odluke navodi da je tužiteljica dana 22. prosinca 2014. e-poštom na 82 adrese novinara, kreativnog osoblja H. R. T. i Glavnog ravnatelja G. R. uputila poruku čija je osnovna svrha trebala biti prijedlog izmjena i dopuna Etičkog kodeksa za novinare i kreativno osoblje H. R. T. kao i prijedlog izmjena i dopuna Općih pravila o radu i ponašanju, ali da je tužiteljica istu iskoristila i za uvredljive komentare na račun Glavnog ravnatelja, pa je takvim postupanjem povrijedila točku II. Općih pravila, te počinila povredu iz članka 75. točka 11. Pravilnika o radu;

- da je protiv ove Odluke dana 16. siječnja 2015. podnijela zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a na koji se tuženik nije očitovao;

- da je tužba tužiteljice podnesena u zakonskom roku iz članka 133. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, dalje ZR);

- da je tuženik prije otkazivanja tužiteljici zatražio očitovanje Koordinacije sindikata H. R. T. u funkciji radničkog vijeća H. R. T., koja se dopisom od 5. siječnja 2015. (list 38-39 spisa) protivila izvanrednom otkazu, čime je tuženik postupio u skladu sa člankom 149. ZR-a;

- da je sporna poruka elektronske pošte od 22. prosinca 2014. upućena u okviru interne sindikalne rasprave povodom primjedbi o kršenju prava zaposlenika tuženika kroz odredbe općih akata tuženika, te je u istoj tužiteljica konkretno i predložila određene promjene Općih pravila H. R. T. i Etičkog kodeksa H. R. T., a na koje je prijedloge izmjena pozvao i sam glavni ravnatelj G. R.;

- da utoliko ista predstavlja isključivo dio interne rasprave u svezi promjene internih akata tuženika iako ju je u jednom dijelu kojim se tužiteljica obraća glavnom ravnatelju cijeniti neprimjerenom odnosno neusklađenom s Općim pravilima o radi i ponašanju;

- da međutim, ni u Općim pravilima o radu i ponašanju takvo ponašanje nije navedeno kao razlog za izvanredni otkaz;

- da s druge strane navedeno postupanje tužiteljice nije ni bilo predmetom utvrđivanja povrede Etičkog kodeksa od strane etičkog povjerenstva odnosno da tuženik ovakav postupak nije proveo, pa se u konkretnom slučaju ne radi o povredi radne obveze u smislu članka 74. tuženikovog Pravilnika o radu;

- da u navedenom postupanje tužiteljice nema značaj osobito teške povrede radne obveze koja bi opravdavala izvanredno otkazivanje budući se radilo samo o internoj raspravi koja nije imala za cilj vrijeđanje bilo koga već je samo doprinos usavršavanju internih akata tuženika;

- da je tužiteljica i u svojoj obrani potvrdila kako nije postojala namjera vrijeđanja;

- da je sadržaj e-mail bio dostupan samo zaposlenicima tuženika, pa isti nije mogao na bilo koji način utjecati na ugled poslodavca kao ustanove odnosno naštetiti njegovom ugledu kao javne ustanove u društvu;

- da je tužiteljica po privremenoj mjeri vraćena na posao kod tuženika na staro radno mjesto s time da ne obnaša programske radove pri čemu opis njenog radnog mjesta nije u povezanosti s uredom zakonskog zastupnika niti ona u svom radu s njim surađuje;

- da je tužiteljica u dosadašnjim poslovima uvijek napredovala i bila profesionalno vrednovana kako treba;

- da u navedenim okolnostima postupanje tužiteljice nema značaj takve osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala upravo izvanredno otkazivanje;

- da tuženik nije dokazao niti neke druge osobito važne činjenice zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, tj. da je imao opravdani razlog za izvanredni otkaz tužiteljici.

 

U navedeno utvrđenom činjeničnom stanju prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice.

 

Naime, prema odredbi članka 116. stavak 1. ZR-a, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Dakle, u smislu ove odredbe, izvanredni otkaz je dopušten samo ako strana koja ga daje ima opravdani razlog za otkaz, a shodno odredbi članka 135. stavak 3. ZR-a teret dokazivanja je na strani koja daje otkaz.

 

Kako tuženik nije dokazao da je tužiteljica počinila osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, niti neke druge osobito važne činjenice zbog kojih uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, tj. da je imao opravdani razlog za izvanredni otkaz tužiteljici u smislu odredbe članka 116. stavak 1. ZR-a, to je prvostupanjski sud osnovano utvrdio tuženikov otkaz nedopuštenim i nezakonitim, te naložio tuženiku vraćanje tužiteljice na posao na radno mjesto urednika programa.

 

Inače, prilikom ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu tužiteljici (kao za radnika najtežeg oblika prestanka ugovora o radu) prvostupanjski je sud pravilno pojedinačni postupak radnika cijenio u kontekstu cjelokupnog događaja na kojem poslodavac temelji svoj razlog za otkaz i pri tom vodio računa da se takva odluka smije donijeti samo kad je riječ o tako teškoj povredi radne obveze koja, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, upućuje na to da nastavak radnog više odnosa nije moguć.

 

Pored toga treba reći da je odredbom članka 352. ZPP-a propisano da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

 

Tužiteljici nije obistinjen trošak odgovora na žalbu u okolnostima odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

Slijedom iznijetog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 2. lipnja 2016.