Broj: Revr 1673/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, te Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. A. iz V. G., OIB: …,  koju zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i partneri Z., protiv tuženika Z. Z. d.o.o. iz V. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik u Odvjetničkom društvu H. & partneri Z., radi utvrđenja ništavosti odluke i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-47/15-2 od 27. svibnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-216/14-15 od 20. ožujka 2015., u sjednici održanoj 6. rujna 2016.,

r i j e š i o   j e

I.              Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-47/15-2 od 27. svibnja 2015. se odbacuje kao nedopuštena.

II.              Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Županijski sud u Velikoj Gorici presudom poslovni broj Gž R-47/15-2 od 27. svibnja 2015. potvrdio je presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-216/14-15 od 20. ožujka 2015. kojom je suđeno:

"I. Odbija se tužitelj K. A. iz V. G., OIB: … s postavljenim tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Utvrđuje se da su nedopuštene, ništetne obavijesti tuženika Z. Z. d.o.o. od 27.11.2013. i 20.12.2013., te je slijedom toga ništetan prijenos ugovora o radu tužitelja iz Z. Z. d.o.o. na M. Z. d.d., pa se nalaže tuženiku Z. Z. d.o.o. da tužitelja vrati na rad na radno mjesto na kojem je radio prije nezakonitog prijenosa ugovora o radu, u roku od 8 dana.

Nalaže se tuženiku Z. Z. d.o.o. da tužitelju naknadi parnični trošak u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju K. A. da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku 8 dana."

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08 - ispr., 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst i 25/13 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u ovom sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka uključivši i troškove revizije.

Tuženik je odgovorio na reviziju i predložio da revizijski sud odbaci reviziju kao nedopuštenu, jer da naznačeno pitanje nije u vezi s predmetom spora. U slučaju da sud nađe da odluka u sporu ovisi o rješenju naznačenog pitanja, tuženik je dodao da u reviziji nisu naznačeni razlozi važnosti pitanja u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP.

Revizija nije dopuštena.

Prema čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda– trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, u reviziji određeno navesti propise i druge izvore prava i izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužiteljica je u reviziji određeno naznačila materijalnopravno pitanje:

- „Da li je za prijenos ugovora o radu po sili zakona u smislu odredbe čl. 133. ZR/09 (i sada odredbe čl. 137. ZR/14) pretpostavka postojanje pravnog odnosa, tj. ugovora upravo između dva poslodavca, onog koji prenosi ugovore o radu, kao posljedica prijenosa poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, i onog na kojeg se to prenosi, ili takav pravni odnos može nadomjestiti, ili se takav pravni odnos može nadomjestiti i ugovori o radu neposredno prenijeti na temelju ugovora sklopljenog.

U odnosu na postavljeno pitanje tužiteljica nije izložila razloge kako to nalaže odredba čl. 382. st. 2. ZPP-a. Naime tužiteljica se u odnosu na postavljena pitanja nije pozvala ni na jednu konkretnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno shvaćanje zauzeto na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda, te s time u vezi osim pukog pozivanja na čl. 382. st. 2. t. 3. ZPP-a, nije navela obrazložene argumente u čemu bi se ogledala različitost pravnih shvaćanja između pobijane presude i bilo koje presude Vrhovnog suda.

Međutim, kao što je istaknuto, prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP-a stranka je dužna ne samo određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela, već mora i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

To je posebno važno zato jer u smislu čl. 392. a) st. 2. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a revizijski sud je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

S obzirom na to da u ovom slučaju tužiteljica u reviziji, kao što je rečeno, nije izložila razloge zbog kojih smatra da bi njezino pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. b) st. 2. ZPP-a njenu reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Tužiteljica je u reviziji naznačila da reviziju podnosi također zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa stoga valja zaključiti da revident smatra da je u konkretnom slučaju dozvoljena i redovna revizija.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn,

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ovog Zakona.

S obzirom na to da je predmet spora utvrđenje ništetne obavijesti tuženika Z. Z., te ništetnosti prijenosa ugovora o radu tužitelja iz Z. Z. d.o.o. na M. Z. d.d., kao i nalog tuženiku vratiti tužiteljicu na rad, te kod činjenice da radni odnos tužiteljice nije prestao, ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. Također vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 200.000,00 kn, a niti je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ovog Zakona.

Stoga protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija, te je istu valjalo odbaciti (čl. 392. st. 1. ZPP).

Tuženiku ne pripada naknada troškova odgovora na reviziju po čl. 154. st. 1. ZPP unatoč uspjehu u revizijskom stupnju postupka, jer taj trošak nije potreban trošak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 6. rujna 2016.