Broj: Gž R-948/2016

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, suca izvjestitelja i Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz R., .. zastupane po punomoćniku T. Š., odvjetniku u I.-G., protiv tuženice A. G., vlasnice O. doma za starije i nemoćne P. V., … zastupane po punomoćnicima S. S. V. i A. Č., odvjetnicima u I. - G., radi poništenja odluke, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 7-Pr-81/15-11 od 28. travnja 2016., dana 29. rujna 2016.     

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: 7-Pr-81/15-11 od 28. travnja 2016., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.  

 

Obrazloženje

             

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu kojom je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev slijedećeg sadržaja: 

 

"Poništava se odluka o redovnom otkazu od 04.06.2015. tužene A. G., vlasnice O. doma za starije i nemoćne P. V. D. 5, … kojom je tužiteljici K. K. iz R., .. otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 01.10.2011. te se nalaže tuženici da tužiteljicu vrati na poslove koje je radila prije donošenja navedene odluke."

 

Također prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tužiteljici da s ovoga osnova isplati tuženici iznos od 2.500,00 kuna.  

 

Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH), dalje ZPP. Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti ili da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

 

Žalba tužiteljice je osnovana.

 

Predmet spora u ovoj fazi postupka jest ocjena zakonitosti - dopuštenosti odluke tuženice o, kako to tužiteljica navodi, redovnom otkazu ugovora o radu, a koja odluka da je donesena 4. lipnja 2015. S tim u svezi predmet spora jest i zahtjev tužiteljice da ju tuženica vrati na posao.

 

Tužiteljica u historijatu tužbe tvrdi kako je tuženica 4. lipnja 2015. donijela odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici, a da se iz sadržaja odluke dade zaključiti kako je riječ o osobno uvjetovanom otkazu zbog smanjene radne sposobnosti tužiteljice. No, da je odluka nezakonita budući da kod tužiteljice nije došlo do smanjenja radne sposobnosti. Između parničnih stranaka nije bilo sporno kako su tuženica kao poslodavac i tužiteljica kao radnica, dana 1. listopada 2011. zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme, kojim je određeno da će radnica (tužiteljica) obavljati poslove njegovateljice u domu za starije i nemoćne osobe, koja činjenica i nije bila sporna.    

 

No, neovisno o tvrdnjama stranaka i izvedenim dokazima, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev jer smatra kako nije postavljen sukladno odredbi članka 124. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14.), dalje ZR, a pored toga da tužiteljica nije ni u zahtjevu za zaštitu prava koji je podnijela protiv sporne odluke, kao ni u historijatu tužbe navodila razloga čije postojanje je potrebno za pobijanje pravnog posla.

 

S obzirom na navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda i žalbene navode tužiteljice koja mišljenje prvostupanjskog suda o pogrešno postavljenom tužbenom zahtjevu smatra pogrešnim, za reći je slijedeće. Zaista iz sadržaja odredbe članka 124. stavak 1. ZR-a, koja regulira vraćanje radnika na posao u slučaju nedopuštenog otkaza, za zaključiti je kako bi tužbeni zahtjev trebao sadržavati utvrđujući dio kojim bi se utvrdilo da otkaz nje dopušten. No, u praksi ima nepreciznosti u korištenju pravilnog pravnog nazivlja pa tako tužitelji umjesto da ističu tužbeni zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, (što bi bio izraz na koji upućuje odredba članka 124. stavak 1. ZR-a) zahtijevaju da se utvrdi primjerice nezakonitost, ništavost - ništetnost otkaza ili zahtijevaju njegovo poništenje, što upravo zahtjeva i tužiteljica u ovom postupku. Međutim izrazi nezakonitost ili ništetnost odluke o otkazu ugovora o radu ili zahtjev za poništenjem takve odluke, imaju značenje zahtjeva da otkaz nije dopušten. U tom smislu izjasnio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama Revr - 153/2003 i               Revr -98/2008 da su zahtjev za poništenje odluke o otkazu i zahtjev za utvrđenjem nedopustivosti otkaza zapravo istovjetni zahtjevi jer se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

 

Slijedom navedenog prvostupanjski je sud zbog pogrešnog pravnog stava oko primjene materijalnog prava, propustio potpuno i točno utvrditi relevantne činjenice za ocjenu osnovnosti tužbenog zahtjeva, pa je ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je na temelju odredbe članka 370.  ZPP-a pobijanu presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz točke II. izreke, pa će o njemu prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci, a sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

U nastavku postupka prvostupanjski će sud prije svega utvrditi na koji je zapravo način prestao ugovor o radu parničnih stranaka. Naime iako tužiteljica zahtjeva poništenje odluke o redovnom otkazu ugovora o radu od 4. lipnja 2015. za sada se ne može smatrati kako je zaista predmetni ugovor o radu prestao redovitim otkazom ugovora u radu. Tako se u predmetnoj odluci koju prema podacima iz spisa potpisuju obje parnične stranke, pored ostalog navodi i slijedeće: "Ovu odluku donosimo odgovorno na obostranu korist, što obje strane i potvrđuju svojim potpisom." Uostalom iz obrazloženja pobijane presude razvidno je kako i sam prvostupanjski sud uočava navedene činjenice. Dodatno je za istaknuti kako se u spisu nalazi i preslik isprave naslova IZVANREDNI OTKAZ, istog nadnevka kao i sporna odluka, a iz koje isprave proizlazi kako je tuženica kao poslodavac 4. lipnja 2015. donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog njezinih teških povreda obveza iz radnog odnosa. Dakle, u bitnome, prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku prije svega na nedvojben način utvrditi je li u konkretnom slučaju ugovor o radu parničnih stranaka prestao sporazumom o prestanku ugovora o radu, redovitim otkazom ugovora o radu ili pak izvanrednim otkazom ugovora o radu. Naime od utvrđenja ove činjenice ovisi pravilna primjena materijalnog prava. Pored navedenog prvostupanjski će sud u nastavku postupka voditi računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221. a ZPP-a, te odredbi članka 135. stavak 3. ZR-a. te će potom ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

 

U Splitu, 29. rujna 2016.