Broj: Revr 1609/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. V. iz T., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik iz V., protiv tuženika G. o. d.d iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica S. P. M., odvjetnica u Odvjetničkom društvu B. & P. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenim otkaza ugovora o radu, sudskog raskida ugovora i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-2531/14-2 od 19. svibnja 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-1676/14-36 od 24. listopada 2014., u sjednici održanoj 4. listopada 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Drugostupanjskom presudom:

 

a) u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena u točki V. izreke (u odluci kojom je odbijen  kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na obvezivanje tuženika isplatiti tužitelju: naknadu štete od 33.796,80 kn; zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete i iznos otpremnine od podnošenja tužbe do donošenja presude; otpremninu od 2.816,39 kn s zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate) i točki VI. izreke (u odluci kojom je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 5.750,00 kn),

 

b) u stavku II. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda tako da su odbijeni kao neosnovani tužbeni zahtjevi:

 

              - iz točke I. izreke, na utvrđenje nedopuštenom Odluke od 12. listopada 2010. kojom je tuženik otkazao ugovor o radu sklopljen s tužiteljem 24. rujna 2007. (s pripadajućim aneksima) - otkazom uvjetovanim skrivljenim ponašanjem tužitelja (radnika),

 

              - iz točke II. izreke, na utvrđenje da radni odnos između tužitelja i tuženika prestaje s 19. studenoga 2010.,

 

              - iz točke III. izreke, na obvezivanje tuženika naknaditi tužitelju štetu od 16.898,34 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 24. listopada 2014.,

 

              - iz točke IV. izreke, na obvezivanje tuženika naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 7.687,50 kn,

 

              c) u stavku III. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom VI. izreke (u odluci kojom "tuženiku nije priznat trošak parničnog postupka preko iznosa od 5.750,00 kn) tako da je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku "daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 7.375,00 kn i naknaditi mu trošak žalbe u iznosu od 1.250,00 kn",

 

              d) u stavku IV. izreke, odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a i iz čl. 354. st. 1. ZPP-a. Prijedlog tužitelja je da se osporena presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak, odnosno da se preinači "u skladu s prvostupanjskom preudom".

 

              Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao je u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP-a), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11) i odredbe čl. 102. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 25/13) primjenjuje na ovaj spor, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

S prethodno navedenim u svezi, a obzirom da u revizijskom stupnju revizijski sud ne pazi po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava (iz čl. 356. ZPP-a), revizijski sud osporenu presudu ispitao je u odnosu na jedini revizijski razlog: je li u postupku koji je prethodio ovome počinjena postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. i postupovna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

 

Suprotno tvrdnji revidenta da se drugostupanjska presuda "ne može ispitati jer su razlozi presude nejasni i proturiječni", pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP-a), s jasnim razlozima - iz kojih se može provjeriti i koji proizlaze iz sadržaja zapisnika priloženih spisu, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Navodi kojima revident dovodi u pitanje utvrđenje drugostupanjskog suda o njegovim postupcima i propustima - kao razlogu otkazivanja njegovog Ugovora o radu, i to sve uz tvrdnju da je i iz provedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom valjalo zaključiti „da zapravo nije sporno da više nije mogao raditi na način kako je to od njega tražio poslodavac" i da mu je "učinak prikazan znatno manji no što je on u stvarnosti bio", odnosno tvrdnju da "drugostupanjski sud nije cijenio sve dokaze provedene u prvostupanjskom postupku", u biti su samo prigovori činjenične naravi kojima revident iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, a takve, s značajem takvih prigovora, revizijski sud ne može razmatrati u okvirima revizijskog razloga ostvarene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Uostalom, sudovi imaju pravo na ocjenu provedenih dokaza (prema odredbi čl. 8. ZPP-a) i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što revident ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da drugostupanjski sud na temelju provedenih dokaza nije imao razloga odbiti njegove zahtjeve - i otkloniti ono što on drži jedino istinitim (obzirom da je, kako drži, trebao povjerovati samo njemu i prihvatiti samo njegove navode - a ne povjerovati tuženiku i osporenu odluku tuženika ocijeniti pravilnom i dopuštenom), drugostupanjski sud nije počinio niti jednu postupovnu povredu.

 

Konkretno, drugostupanjski sud postupovnu povredu nije počinio time što je na temelju provedenih dokaza te iz njih utvrđenih činjenica i činjenica utvrđenih po prvostupanjskom sudu neosnovanim ocijenio zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke kojom je tuženik 12. listopada 2010. otkazao s njime sklopljen ugovor o radu, i to otkazom uvjetovanim njegovim skrivljenim ponašanjem, a s time u svezi i zahtjev (kojeg tužitelj temelji na shvaćanju o nedopuštenim otkaza) za sudski raskid toga ugovora i za naknadu štete u svezi toga raskida, sve nalazeći da iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj počinio ono što mu je poslodavac osporenom Odlukom stavio na teret i da je tuženik dokazao opravdanost svih razloga na kojima tu Odluku temelji:

 

- da je i nakon što je opomenut (opomenom od 4. kolovoza 2010. uz upozorenje na mogućnost otkaza) tužitelj "radio bitno lošije" i "nije ispunio zadane ciljeve iako se radilo o ciljevima koji su bili ostvarivi", nije postupao u skladu s uputama nadređenih (nije nadređenoj osobi dostavio podatke o provedenim prodajnim aktivnostima i plan rada za idući tjedan, već mu je odgovorio: "Već sam se izjasnio..."), nije nadređenom dostavio podatke o obnovi skadencara (popis neobnovljenih polica osiguranja za lipanj i srpanj) već mu je poslao samo mail sadržaja: "Na sastanku u četvrtak (2.9.2010.) usmeno sam Vas upoznao sa situacijom pred kolegama Š. i P. te Vas prosim da me ne opterećujete više sa time", nije došao na edukaciju kojoj je trebao prisustvovati a svoj nedolazak nije na vrijeme opravdao (izjasnio se pisano po traženju poslodavca: pozvao se na zdravstvene probleme, ali ne dostavljajući nikakve dokaze o istima) - a nadređenim osobama nije se odazivao ni na telefonske pozive ("u potpunosti ignorirajući zahtjev nadređene osobe da se očituje na takvo svoje ponašanje"),

 

odnosno da su time ostvareni otkazni razlozi iz smisla odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09), a kojom je propisano da poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, između ostalog i u slučaju (podstavak 3. toga članka) ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika):

 

"1. neispunjavanje prodajnih ciljeva (čl. 37. st. 2. Pravilnika i čl. 10. ugovora o radu),

 

2. nesavjesno i neuredno obavljanje poslova, što nije u skladu s uputama nadređene osobe (čl. 9. st. 1. ugovora o radu),

 

              3. neizrada tjednih izvješća i planova za slijedeći tjedan i neobavljanja zadataka po nalogu naređene osobe sukladno mogućnostima i znanju (čl. 37. st. 1. toč. 12. Pravilnika o radu i čl. 9. st. 1. ugovora o radu) i

 

              4. postupanje suprotno preuzetoj odgovornosti čuvanja portfelja osiguranika.".

 

Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, to je reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 4. listopada 2016.