Broj: Kzz 48/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ranka Marijana kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. pravne osobe P. d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 294. st. 1. toč. 51. i dr. Zakona o radu, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 3. listopada 2016. broj ZPP-DO-6/16, podignutim protiv pravomoćnog rješenja koje čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici od 8. lipnja 2015. broj 4 G-113/13 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. studenog 2015. broj Gž-2946/15, u sjednici održanoj 11. listopada 2016.,

p r e s u d i o   j e

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnim rješenjem koje čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici od 8. lipnja 2015. broj 4 G-113/13 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. studenog 2015. broj Gž-2946/15 povrijeđen zakon u odredbi čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13 i 157/13), čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. stavak. 2. Prekršajnog zakona, te se ukidaju prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

Pravomoćnim rješenjem, kojeg čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru, Stalna služba u Garešnici od 8. lipnja 2015. broj 4 G-113/13 i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 12. studenog 2015. broj Gž-2946/15, odbijen je zahtjev okr.  pravne osobe P. d.o.o. i okr. M. P. kao odgovorne osobe za naknadu troškova obrane.

Protiv tog pravomoćnog rješenja Državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredbe prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi s čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona s prijedlogom da se pobijano prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje ukinu i predmet vrati na odlučivanje sudu prvog stupnja. U zahtjevu navodi da je pobijanim rješenjima odbijen zahtjev okrivljenika za naknadu troškova obrane s obrazloženjem da je protiv oboje okrivljenih na temelju čl. 181. st. 1. toč. 5. Prekršajnog zakona optužba odbijena zbog nastupanja apsolutne zastare prekršajnog progona. Dodaje da se sudovi pozivaju na odredbu  čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona koji propisuje da troškovi postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. Prekršajnog zakona (putni troškovi okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja) padaju na teret proračunskih sredstava  suda samo ako se postupak obustavlja iz razloga što djelo okrivljenika nije prekršaj ili nema dokaza da je počinio prekršaj. Međutim, budući da Prekršajni zakon ne sadrži odredbu o troškovima postupka u slučaju donošenja odbijajuće presude, to je po mišljenju državnog odvjetnika trebalo sukladno čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona primijeniti odredbu čl. 149. st. 1. ZKP/08 prema kojoj kod izricanja odbijajuće presude troškovi obrane padaju na teret proračunskih sredstava.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Odbijanjem zahtjeva za naknadu troškova obrane prvostupanjski i drugostupanjski prekršajni sud se pogrešno pozivaju na primjenu odredbe čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona. Naime, ova odredba uređuje pitanje troškova prekršajnog postupka „Ako se obustavlja prekršajni postupak“ i to tako da okrivljenik ima pravo na trošak iz čl. 138. st. 2. toč. 5. i 7. Prekršajnog zakona (putni troškovi okrivljenika, nagrada i nužni izdaci branitelja) samo ako je prekršajni postupak obustavljen zbog toga što terećeno djelo nije prekršaj ili ako nema dokaza da je prekršaj počinio. Kako u pobijanom rješenju prekršajni postupak nije obustavljen već je sud donio presudu kojom se optužba odbija (čl. 181. Prekršajnog zakona) te da Prekršajnim zakonom nije uređeno pitanje troškova postupka kod izricanja odbijajuće presude  trebalo je sukladno čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona (supsidijarna primjena Zakona o kaznenom postupku) primijeniti čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; u tekstu: ZKP/08) kako osnovano ističe državni odvjetnik.

Prema tome, kako tijekom postupka odnosno pri donošenju pobijanog rješenja sud nije primijenio odredbu čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona što je utjecalo na zakonitost rješenja ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona koja iziskuje ukidanje pobijanog rješenja.

Pri tome valja primijetiti da je drugostupanjski sud odlučivao o žalbama okrivljenika nakon što je dana 21. listopada 2015. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 110/15), kojim su potpuno izmijenjena prva dva stavka čl. 140. Prekršajnog zakona (čl. 21. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona). Međutim, imajući na umu odredbu čl. 31. st. 1. spomenutog Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona pravilno je drugostupanjski sud postupao prema odredbama Prekršajnog zakona, „Narodne novine“ broj 107/07, 39/13 i 157/13.

Slijedom navedenog trebalo je prihvatiti zahtjev za zaštitu zakonitosti i na temelju čl. 513. st. 1. ZKP/08 pravomoćno rješenje koje čine rješenje Prekršajnog suda u Daruvaru, Stalne službe u Garešnici i rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske ukinuti, te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 11. listopada 2016.