Broj: Revr 2123/15

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Dragana Katića, člana vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB: …, iz S., kojeg zastupaju Ž. P. i L. Z., odvjetnici u Z., protiv tuženika Trgovačkog društva Z. h. d.o.o., OIB: …, iz Z., za Podružnicu T. Z., kojeg zastupa T. R., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1564/15-2 od 21. srpnja 2015., kojom je potvrđena  presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3360/14-13 od 24. veljače 2015., u sjednici održanoj 18. listopada 2016.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              U uvodu navedenom drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev kojim se  traži da se utvrdi nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 14. travnja 2014. i naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove radnog mjesta referent – skladištar. Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 24. veljače 2015. do isplate.

 

              Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), ističući da reviziju izjavljuje zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, opisno ukazujući na bitnu povredu čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Predlaže da se reviziju prihvati, pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak, a podredno da presuda bude preinačena i tužbeni zahtjev prihvaćen.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Pobijana presuda ispitana je samo u granicama razloga zbog kojih je revizija izjavljena, sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP.

 

              Raspravljajući i ocjenjujući pitanje (ne)dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu danog tužitelju odlukom tuženika od 14. travnja 2014., u odnosu na tvrdnju tužitelja da tužitelj nije imao opravdani razlog za otkaz i da je odluka o otkazu donesena po neovlaštenoj osobi, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika, uključujući i tuženikovog pravnog prednika, od 1981., s tim da je posljednji ugovor o radu sklopljen 1. rujna 2011. za poslove radnog mjesta "naplatni referent – skladištar I." za koje je tuženikovim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu bila predviđena srednja ili viša stručna sprema, koju tužitelj nije imao, da je tijekom 2007., prije potpisivanja ugovora o radu od 7. rujna 2007., tužitelj u svoju radnu knjižicu upisao srednju stručnu spremu na temelju nevjerodostojne svjedodžbe, nevjerodostojnost koje je potvrđena dopisom Škole za cestovni promet iz Zagreba od 1. travnja 2014., dostavljenim tuženiku 3. travnja 2014., da je u odluci o otkazu kao razlog otkazivanja naveden tuženikov gubitak povjerenja u tužitelja kao radnika s obzirom na činjenicu da je u radnu knjižicu upisao neistiniti sadržaj o stečenoj srednjoj stručnoj spremi, da je odluku o otkazu potpisala Z. P., zaposlenica tuženika (ravnateljica T. Z.) na temelju posebne punomoći izdane po predsjedniku Uprave tuženika, da se prije otkazivanja ugovora o radu tuženik savjetovao s Radničkim vijećem koje se nije protivilo namjeravanom otkazu i da je tuženik omogućio tužitelju iznošenje obrane, te je zaključio da je tuženik imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju, da su u postupku koji je prethodio donošenju odluke o otkazu ispoštovane sve zakonom propisane pretpostavke, da je odluka o otkazu donesena od strane ovlaštene osobe i da stoga ne postoje razlozi nedopuštenosti otkaza.

 

              Drugostupanjski sud je prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

 

              Obrazlažući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, tužitelj u reviziji ističe da se u pobijanoj presudi ne navode razlozi o odlučnim činjenicama te da postoji proturječje o navodima i utvrđenjima suda i dokumentacije koja prileži spisu, jer da sud izvodi zaključak da je voditeljica podružnice tuženika ovlaštena za donošenje odluke o otkazu, a da to ne proizlazi iz Odluke o davanju ovlaštenja od 12. veljače i 27. ožujka 2014., kao niti općih akata  tuženika.

 

              Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda nema navedenih, a niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

              Prema odredbi čl. 127. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09 - dalje: ZR) poslodavac koji je fizička osoba, može pisanom punomoći ovlastiti drugu poslovno sposobnu punoljetnu osobu, da ga zastupa u ostvarivanju prava i obveza iz radnog odnosa, a ako je poslodavac pravna osoba, to ovlaštenje ima osoba ili organ za to ovlašten statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima pravne osobe (st. 2.).

 

              U tuženikovoj Odluci o davanju ovlaštenja od 27. ožujka 2014. potpisanoj po predsjedniku Uprave tuženika (list 24 spisa) navedeno je da se ovlašćuje voditelja Z. h. d.o.o., Podružnice T. Z., da u ime i za račun poslodavca Z. h. d.o.o. donosi odluke o prestanku radnih odnosa za radnike podružnice, kao i da poduzme sve radnje potrebne za provedbu istih.

 

              S obzirom na takav sadržaj navedene odluke zakonskog zastupnika tuženika, sudovi su osnovano zaključili da je riječ o pisanoj punomoći kojom je tuženik kao poslodavac putem svog zakonskog zastupnika ovlastio drugu osobu – voditelja podružnice da ga zastupa u donošenju odluke o prestanku radnog odnosa osobama zaposlenim u toj Podružnici i da je stoga voditeljica poslovnice Z. P. imala ovlaštenja za donošenje sporne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju.

 

              U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, u reviziji se ponavlja u postupku pred nižestupanjskim sudovima isticana tvrdnja tužitelja da tuženik nije imao opravdani razlog za otkaz, a ta tvrdnja se obrazlaže navodima da je tužitelj pogriješio kada je upisao u radnu knjižicu kvalifikaciju profesionalnog vozača iako je nije stekao, te da će stoga snositi kaznenopravne sankcije, ali da se ne može kažnjavati u radnom sporu, posebno s obzirom na činjenicu da upis kvalifikacije u radnju knjižicu nije učinio s ciljem da sebi ili drugom pribavi protupravnu imovinsku korist.

 

              Prema odredbi čl. 108. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka, ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Suprotno revizijskim navodima, s obzirom na činjenicu da je tužitelj ishodio neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu Škole za cestovni promet u Z. i stečenoj stručnoj spremi za zanimanje "vozač motornog vozila" te ishodio upis te nevjerodostojne svjedodžbe u radnu knjižicu, sudovi su osnovano zaključili da je takvim postupanjem tužitelja došlo do gubitka tuženikovog povjerenja u njega i da zbog toga radni odnos stranaka više nije moguć.

 

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 18. listopada 2016.