Broj: Revr 798/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. K. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica T. C., odvjetnica u Odvjetničkom društvu C. G. & E. u Z., protiv tuženika Z. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik R. T., odvjetnik u Odvjetničkom društvu T. i p. u Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1865/15-2 od 23. veljače 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-370/12-53 od 18. lipnja 2015., u sjednici održanoj 19. listopada 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske presude kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e

 

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o prijedlogu za određivanje privremene mjere odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Utvrđuje se nedopuštenim otkaz što ga je tuženik Z. d.d., Z., ..., OIB: ... dao tužitelju Ž. K. iz Z., ..., OIB: ... Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 04. siječnja 2012. godine te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

2. Nalaže se tuženiku Z. d.d., Z., ..., OIB: ... vratiti tužitelja Ž. K. iz Z., ..., OIB: ..., na radno mjesto Voditelj odjela komunalnog održavanja, Odjel komunalnog održavanja, Služba općih poslova, Sektor pravnih i općih poslova.

 

3. Nalaže se tuženiku Z. d.d., Z., ..., OIB: ... da zadrži tužitelja Ž. K. iz Z., ..., OIB: ... na radu, na radnom mjestu Voditelja odjela komunalnog održavanja, do okončanja ovog sudskog spora.

 

4. Nalaže se tuženiku Z. d.d., Z., ..., OIB: ... naknaditi tužitelju Ž. K. iz Z., ..., OIB: ... troškove parničnog postupka.“

 

II/ Odbija se prijedlog za izdavanje privremene mjere koji glasi:

 

„PRIVREMENA MJERA

RJEŠENJE

 

Određuje se privremena mjera i nalaže tuženiku Z. d.d. sa sjedištem u Z., ..., OIB: ... u roku od 24 sata od dostave ovog Rješenja vratiti na posao tužitelja Ž. K. s prebivalištem u Z., ..., OIB: ... na radno mjesto Voditelja odjela komunalnog održavanja u Odjelu komunalnog održavanja, Službi održavanja i energetike, Sektoru proizvodnje.

 

Za vrijeme rada, sukladno ovom Rješenju, tužitelju pripadaju sva prava iz radnog odnosa.

 

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.“

 

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kn u roku od 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev.

 

U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužitelja iznesene u reviziji i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

Revizija tužitelja u nije osnovana u dijelu kojim se pobija drugostupanjska presuda kojom je odlučeno o tužbenom zahtjevu.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 4. siječnja 2012., utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto voditelja odjela komunalnog održavanja te zahtjev da sud naloži tuženiku tužitelja zadržati na tom radnom mjestu do okončana ovog postupka.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“,  broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj je u reviziji naveo da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer u obrazloženju nije obrazložio na temelju čega je ustanovio da žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Također je naveo da je drugostupanjski sud nekritički prihvatio razloge prvostupanjskog suda koji su proturječni utvrđenim činjenicama i u neskladu s relevantnim materijalnim pravom. Tvrdi da su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u presudi nejasni i proturječni te da parcijalno vrednovanje provedenih dokaza o odlučnim činjenicama ne ukazuje na svezu i potpuni kontekst između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom, kao i pred prvostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u nižestupanjskim presudama su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu proturječni iskazima saslušanih svjedoka,  zapisnicima o njihovim saslušanju niti ispravama koje prileže spisu pa je moguće ispitati zakonitost i pravilnost tih odluka. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužitelja da su sudovi tijekom postupka počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 1 ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju i učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident opisno upire u reviziji.

 

Nadalje, suprotno tvrdnji revident drugostupanjski sud nije počinio niti relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Budući da je ocjena dokaza prvostupanjskog suda o odlučnim činjenicama izvedena u skladu s čl. 8. ZPP i utemeljena je na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, drugostupanjski sud je pravilno postupio prihvativši danu ocjenu.

 

Što se tiče tužiteljevih navoda iznesenih u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09 i 61/11 - dalje: ZR), tijekom postupka dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 108. st. 1. ZR sudovi su odbili tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan jer su ocijenili da je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa za koju ga tereti pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo prihvativši  tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Revizija tužitelja podnesena protiv drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o prijedlogu za određivanje privremene mjere nije dopuštena.

 

Pobijanom drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je kao neosnovan odbijen prijedlog tužitelja  za određivanje privremene mjere kojom bi se tuženiku naložilo vratiti tužitelja na posao, na ranije radno mjesto i priznati mu sva prava iz radnog odnosa. Dakle, radi se o rješenju kojim je odlučeno o određivanju o privremenoj mjeri, kao sredstvu osiguranja tužiteljeve nenovčane tražbine o kojom sudovi odlučuju u smislu čl. 116. st. 2. ZR, čl. 435. ZPP i odgovarajućih odredbi Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13 i 93/14), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke.

 

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije podnesene protiv drugostupanjske odluke u dijelu kojom je odlučeno o prijedlogu za određivanje privremene mjere u smislu  odredbi čl. 12. OZ te odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da tužiteljeva revizija u tom dijelu nije dopuštena.

 

Prema ocjeni ovoga suda revident u reviziji nije određeno naveo pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) zbog kojeg je revizija podnesena, što je bio dužan učiniti u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP. Osim toga, navodi revizije u tom dijelu svode se na obrazlaganje razloga kojima se ukazuje na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava što nije dopušteno činiti u izvanrednoj reviziji.

 

Budući da revizijski sud, sukladno odredbama čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP, u postupku u kojem odlučuje o izvanrednoj reviziji nije ovlašten ispitivati jesu li sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka,odnosno jesu li pravilno primijenili materijalno pravo ili nisu, u slučaju kad u reviziji nisu kumulativno ostvarene pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije, odnosno kad revident u reviziji propusti određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose i/ili ne izloži razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, to u ovom predmetu nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije podnesene protiv dijela drugostupanjske odluke kojom je odlučeno o tužiteljevom prijedlogu za određivanje privremene mjere. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. listopada 2016.