Broj: Gž R-659/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Rijeci, po sucu Vesni Rist, u pravnoj stvari tužitelja I. C. OIB............, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Š., protiv tuženika ZM-M. d.o.o. OIB:............zastupanog po punomoćniku M. Š. R., odvjetniku iz Z., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku posl. br. 5 Pr-121/15 od 30. svibnja 2016. godine, dana 19. listopada 2016. godine,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba tužitelja te se   u k i d a   rješenje Općinskog suda u Šibeniku posl. br. 5 Pr-121/15 od 30. svibnja 2016. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja.

              Tužitelj je podnio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja iz svih žalbenih razloga čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91- 89/14; ZPP) i predložio da se prvostupanjsko rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

              Žalba tužitelja je osnovana.

              Prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da je tužitelj protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti točke 4. odluke o otkazu ugovora o radu od 18. rujna 2015. godine te da tužitelju pripada pravo na otpremninu u visini određenoj odredbom čl. 32. Kolektivnog ugovora od 9. prosinca 2013. godine pa je odlučujući o tužbi  primjenom čl. 133. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14; ZR) odbacio tužbu nakon utvrđenja da je tužitelj zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa tuženiku (kao poslodavcu) podnio izvan zakonskog roka.

              Tužitelj je u žalbi u odnosu na donošenje pobijane odluke tuženika od 18. rujna 2015. godine naveo da nije odbio potpisati primitak citirane odluke već da je tražio dogovor oko isplate otpremnine te da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio nepravovremenost podnesenog zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa i pogrešnom primjenom materijalnog prava odbacio tužbu.

              Iz tužbe tužitelja podnesene prvostupanjskom sudu 4. studenoga 2015. godine (preporučena pošiljka Hrvatske pošte – Š. – R RC 093696475HR) proizlazi da tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti točke 4. odluke o otkazu ugovora o radu od 18. rujna 2015. godine te da tužitelju pripada pravo na otpremninu u visini utvrđenoj odredbom čl. 32. Kolektivnog ugovora od 9. prosinca 2013. godine.

Iz odluke o otkazu ugovora o radu od 18. rujna 2015. godine proizlazi da je tužitelju tuženik otkazao ugovor o radu sklopljen 28. listopada 2014. godine zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (točka 1. odluke) te da ugovor o radu prestaje istekom otkaznog roka od tri mjeseca i dva tjedna koji počinje teći od dana dostave odluke (točka 2. odluke) i da se radnik oslobađa obveze rada u otkaznom roku (točka 3. odluke), dok je točkom 4. citirane odluke  (čiju ništavost tužitelj traži podnesenom tužbom) odlučeno da tužitelj ima pravo na otpremninu u visini utvrđenoj odredbama čl. 126. ZR.

              Iz sadržaja podnesene tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te iz sadržaja citirane odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelj podnio tužbu na utvrđenje ništetnosti dijela odluke o prestanku ugovora o radu koji se odnosi na pravo na isplatu otpremnine.

              Odredbom čl. 133.ZR-a propisana je sudska zaštita prava iz radnog odnosa uključujući i pretpostavke za podnošenje tužbe sudu te posljedice u slučaju nepodnesenog zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava poslodavcu (čl. 133. st. 1., 2. i 3. ZR) te izuzetak primjene citirane zakonske odredbe u slučaju zahtjeva radnika za naknadu štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

              Budući da je tužitelj podnesenom tužbom u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva tražio utvrđenje ništetnosti (samo) dijela odluke tuženika o otkazu ugovora o radu i to u odnosu na visinu otpremnine takav zahtjev tužitelja predstavlja zahtjev koji se odnosi na novčano potraživanje iz radnog odnosa u odnosu na koji zahtjev ne postoji obveza tužitelja (kao radnika tuženika) da postupi sukladno čl. 133. st. 1. ZR-a, a posljedično tome nisu mogle nastupiti niti pravne posljedice koje se odnose na gubitak prava na sudsku zaštitu.

              Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom čl. 380. t. 3. ZPP-a.

U Rijeci 19. listopada 2016. godine