Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Revr 589/14

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika H.-O. d. s. d.o.o. Z., E. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-288/14-2 od 29. siječnja 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-802/13 od 23. prosinca 2013., u sjednici održanoj 26. listopada 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

„1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika od 27. veljače 2013. godine, kao niti odluka, očitovanje na zaštitu prava od dana 20. ožujka 2013. godine, pa se utvrđuje da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika dana 27. veljače 2013. godine, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad na radno mjesto u roku od 8 dana, te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa počevši od dana 27. veljače 2013. godine.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna.“

 

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 100,00 kuna u roku od 8 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. točke 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 27. veljače 2013., utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na ranije radno mjesto i priznavanje svih prava iz radnog odnosa počevši od 27. veljače 2013.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj je u reviziji naveo da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Iz tužiteljevih navoda iznesenih u reviziji može se zaključiti da revident smatra da u obrazloženju drugostupanjskog suda nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te da najvećim dijelom svojih navoda kritizira zaključak sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva i iskaze pojedinih svjedoka, čime zapravo iznosi činjenične navode.

 

Suprotno tvrdnji revidenta u postupku pred drugostupanjskim sudom, kao i pred prvostupanjskim sudom, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Prema ocjeni ovoga suda u pobijanoj drugostupanjskoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu proturječni iskazima saslušanih svjedoka,  zapisnicima o njihovim saslušanju niti ispravama koje prileže spisu. Zbog navedenog nije osnovan revizijski navod tužitelja da je drugostupanjski sud tijekom postupka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Što se tiče tužiteljevih navoda iznesenih u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 - dalje: ZR), tijekom postupka dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu čl. 108. st. 1. ZR sudovi su odbili tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan. Pritom su sudovi ocijenili da je tužitelj zbog nesavjesnosti u postupanju u odnosu na sredstvo rada koje nije čuvao na pravilan način, niti ga nije razdužio omogućio zlouporabu sredstva rada. Takvo ponašanja tužitelja, koji je i ranije bio pisano opominjan zbog kršenja radnih obveza, sudovi su ocijenili kao osobito važnu činjenicu zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć.

 

Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR.

 

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo prihvativši  tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari. Stoga ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Ovdje samo treba dodati da navodi tužitelja izneseni u reviziji da odluka tuženika o otkazu ugovora o radu nije donesena u roku iz čl. 108. st. 2. ZR predstavljaju iznošenje novih činjenica, a da sukladno odredbi čl. 387. ZPP u reviziji nije dopušteno iznositi nove činjenice.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 26. listopada 2016.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu