Broj: Gž R-614/2016

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Krunoslava Barana, kao predsjednika vijeća, te izvjestitelja Vesne Bjelousov i Mire Čavajde, kao članova vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice H. N. S. iz Z…, OIB: …, zastupane po punomoćniku I. F., odvjetniku iz Z., protiv tužene H. r. Z…, OIB: …, zastupane po punomoćniku N. S., odvjetniku iz Z., radi otkaza ugovora o radu, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1254/2015. od 13. srpnja 2016., u sjednici vijeća održanoj dana 19. siječnja 2017.,          

r i j e š i o   j e

Žalba se uvažava, ukida se presuda prvostupanjskog suda i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

              Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

              "I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je redoviti otkaz ugovora o radu zaključen na neodređeno vrijeme dana 19. siječnja 2010., zbog skrivljenog ponašanja radnika, od 20. ožujka 2015. koji je tuženik H. r. iz Z…, OIB: …, a koji je tužiteljici H. N. S. iz Z…, OIB: …, uručen dana 20. ožujka 2015., te kojim redovito otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme, nije dopušten pa stoga radni odnos tužiteljice nije prestao.

Nalaže se tuženiku H. r. iz Z…, OIB:…, da tužiteljicu H. N. S. iz Z…, OIB:… vrati na poslove koje je obavljala do odluke o otkazu ugovora o radu na radno mjesto novinar - mentor, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u visini od 10.000,00 kuna, u roku 8 dana."

              Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13. i 28/13., dalje ZPP). Predložila je uvažiti njenu žalbu i prvostupanjsku presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda ili je ukinuti i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu, tuženik je osporio utemeljenost žalbenih navoda tužiteljice. Predložio je odbiti njenu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba je osnovana.

              Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a nema nejasnoća, proturječnosti, ni drugih nedostataka, tako da se može sa sigurnošću ispitati.

              Međutim, osnovano tužiteljica ističe žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da je posljedično ostvaren i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je tuženik dana 20. ožujka 2015. godine donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika.

Sporno je između parničnih stranaka tijekom prvostupanjskog postupka, a i sada u žalbi je li tuženik imao opravdan razlog u smislu odredbe čl. 115. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje ZR) otkazati ugovor o radu tužiteljici.

Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tadašnji glavni ravnatelj tuženika u listopadu 2009. godine donio pisano upozorenje tužiteljici na obveze iz radnog odnosa, jer da je kao glavna urednica I. p. izrekla mišljenje o jednom voditelju, a za što nije bila nadležna.

Prema pravnom zaključku prvostupanjskog suda proizlazi da se u konkretnoj pravnoj stvari radi o kontinuitetu radnog odnosa, tako da se tužiteljica ne može pozvati na činjenicu da nije kršila radne obveze.

Takav pravni zaključak prvostupanjskog suda ne može se prihvatiti.

S tim u svezi, potrebno je prvenstveno istaknuti da je odredbom čl. 119. st. 1. ZR-a  propisano da je prije redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, poslodavac dužan radnika prije otkazivanja pisano upozoriti na obveze iz radnog odnosa, te mu ukazati na mogućnost otkaza u slučaju nastanka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

To znači da otkaz ugovora o radu nije u svakom slučaju nevaljan, ukoliko poslodavac u postupku otkazivanja ugovora o radu ne upozori na nedopustivost ponašanja, a koje i inače nije prihvatljivo prema pravnim i moralnim standardima poslovnog i životnog okruženja.

To dalje znači i da je svrha pisanog upozorenja ukazati radniku na određeno ponašanje ili propuste, a kako bi se kroz određeno vrijeme utvrdilo je li radnik prilagodio svoje ponašanje poslovnim standardima ili se radi o daljnjem kršenju poslovnih obveza, a u kojem slučaju nije realno očekivati od poslodavca da zadrži takav radni odnos.

Prema stajalištu pozitivne sudske prakse takvo promatrano razdoblje nakon pisanog upozorenja odnosi se na kraće razdoblje, i to do godine dana, a u kojem će poslodavac utvrditi je li radnik uskladio svoje ponašanje s poslovnim kodeksom ili je iskazao upornost u kršenju radnih obveza.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nije raspravljena činjenica odnosa tužiteljice prema njenim radnim obvezama uopće.

Pored toga, prema rezultatima postupka, proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja, jer je istupila dana 15. veljače 2015. godine za portal d…, 17. veljače 2015. za V. l. i 18. veljače 2015. za t..., te da je na taj način povrijedila čl. 3.7. Općih pravila o radu i ponašanju kojim je propisano da je zaposlenik obvezan pravodobno, a najmanje jedan dan unaprijed obavijestiti svog rukovoditelja o namjeri i općem sadržaju svog javnog istupa. Navedenoj odredbi u bitnim odrednicama odgovara čl. 48. st. 2. Etičkog kodeksa za novinare i kreativno osoblje.

Međutim, osnovano tužiteljica ukazuje žalbenim navodima da prije davanja prve izjave nije imala odobrenje nadređene osobe koja je u tom trenutku bila nedostupna zbog poslovnih obveza, ali da ju je o tom naknadno izvijestila, te je obavijestila da će u istom smislu dati izjave još u dva navrata, a koja joj je odgovorila: "U redu." Takve tvrdnje u bitnom je potvrdila i odgovorna osoba.

Stoga nije nedvojbeno raspravljena činjenica je li tužiteljica u konačnici imala odobrenje nadređene osobe za odgovore na upit medija, te je li njen prvi istup eventualno naknadno odobren.

Nije raspravljena niti činjenica zbog kojih je razloga tužiteljica odgovarala na upite medija, a na što osnovano ukazuju žalbeni navodi.

U ponovnom postupku, prvostupanjski sud će raspraviti sporna pitanja na koja je ukazano u ovom ukidnom rješenju, na osnovi dokaza koje stranke budu predložile, sukladno čl. 7. st. 1. u svezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a, a nakon toga će moći donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

Obzirom na izloženo, žalbu tužiteljice valjalo je uvažiti kao osnovanu, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje, temeljem čl. 370. ZPP-a.

Kraj takvog stanja ove pravne stvari, navodi odgovora na žalbu nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj pravnoj stvari.

U Osijeku, 19. siječnja 2017. god.