Broj: Gž R-1371/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HP-Hrvatske pošte d.d., OIB: 87311810356, Zagreb, Jurišićeva 13, protiv tuženika R. vijeća G. područja 6, … zastupanog po punomoćnici L. B., odvjetnici iz R., radi nadomještanja suglasnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj 31 Pr-232/15-12 od 27. listopada 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj 19. siječnja 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci broj 31 Pr-232/15-12 od 27. listopada 2016. godine.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

 

              „Nadomješta se suglasnost koju je za otkaz ugovora o radu radniku O. G., … uskratilo dati R. vijeće grupe područja 6, ….d opisom od dana 17. rujna 2015. godine.“

 

Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 2.500,00 kuna.             

 

              Protiv te presude žali se tužitelj pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se predmetna presuda preinači odnosno ukine. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

U konkretnom slučaju radi se o postupku radi nadomještanja suglasnosti na otkaz ugovora o radu koji je pokrenuo tužitelj kao poslodavac nakon što mu je uskraćena suglasnost na otkaz radniku O. G., kod kojeg postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti odnosno smanjenja radne sposobnosti (članak 151. stavak 1. točka 3. Zakona o radu, „Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR).

 

Naime, odredbom članka 150. stavka 1. točka 3. ZR-a propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku kod kojeg postoji profesionalna nesposobnost za rad ili neposredna opasnost od nastanka invalidnosti te radniku osobi s invaliditetom.

 

Sukladno članku 234. stavak 2. ZR-a na postupke nadomještanja suglasnosti radničkog vijeća o otkazu ugovora o radu radniku, započete nakon donošenja ZR-a iz 2014. godine, a do donošenja provedbenih propisa iz članaka 151. ZR-a, primjenjivat će se odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) kojima je bilo moguće tražiti da suglasnost nadomjesti i sudska odluka, a ne samo arbitražna odluka.

 

              Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, kao i u okviru žalbenih navoda tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju sadržajno upire žalba tužitelja. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.

 

U postupku nadomještanja suglasnosti za otkaz sud ne ocjenjuje zakonitost odluke o otkazu koja će biti donesena nakon nadomještanja suglasnosti za otkaz već utvrđuje je li izvjesno da razlog na koji se poslodavac poziva kao osnovu otkaza postoji i predstavlja li taj razlog za koji je izvjesno da postoji valjanu pravnu osnovu za otkaz ugovora o radu radniku koji je zaštićen.

 

Inače, u postupku nadomještanja suglasnosti sud prvog stupnja nije ovlašten utvrđivati postojanje opravdanog razloga za otkaz iznad razine vjerojatnosti njegovog postojanja.

 

Prema činjeničnim utvrđenjima suda prvog stupnja, izvedeni dokazi ne upućuju na postojanje osnovane sumnje da se ostvario razlog za otkaz ugovora o radu u konkretnom slučaju (dakle, da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta predmetnog radnika zbog organizacijskih razloga), pa je prvostupanjski sud ispravno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev.

 

Ovako utvrđeno činjenično stanje, a niti primjena materijalnog prava nije dovedena u pitanje žalbom tužitelja koji svoju ocjenu izvedenih dokaza suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda.

 

No, pravo na ocjenu dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, koji je proveo savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a sve shodno odredbi članka 8. ZPP-a.

 

Navedenim, istaknuti žalbeni razlozi ukazuju se neosnovanim.

 

Odluka o trošku zasniva se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

              Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a).

 

Obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, trebalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 19. siječnja 2017. godine.