Baza je ažurirana 02.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Gž R 166/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. Č., iz R., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima M. R. i N. G. R., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i p. iz Z., protiv tuženika HŽ P. P. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M., P., R., R. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad,  odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 15 Pr-488/16-16 od 29. studenog 2016., u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2017.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 15 Pr-488/16-16 od 29. studenog 2016.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da su odluke tuženika broj 217/16 od 15. siječnja 2016. o otkazu Ugovora o radu, te odluka broj 650/16 od 9. veljače 2016., kojom se odbija zahtjev za zaštitu prava radnika, nedopuštene, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto pomoćnik strojovođe Kolodvor V., Regionalna jedinica HŽ P. P. V., te da mu naknadi parnični trošak u roku od 8 dana.“

 

Odlukom o trošku obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku iznos od 2.500,00 kuna.

 

Žali se tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu iz razloga predviđenog odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da se ista preinači shodno žalbenim navodima. Zatražio je i trošak žalbenog postupka.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba nije osnovana.

 

Po stajalištu ovoga suda presuda suda prvog stupnja sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a), s jasnim razlozima o svim odlučnim činjenicama, iz kojih se može provjeriti. Ovo sve i u odnosu na materijalnopravne propise koje je sud primijenio prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, te tim osnovom i zahtjev za povratak na posao.

 

U konkretnom slučaju riječ je o otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika u smislu odredbe članka 115. stavak 1. točka 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, dalje: ZR).

 

Prema ovoj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog i u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika). Otkaz prema ovom osnovu predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu, pa je u slučaju ovog otkaza poslodavac dužan radnika upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, te mu omogućiti da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini (članak 119. ZR-a).

 

U provedenom postupku je utvrđeno:

 

- da je tužitelju otkazan Ugovor o radu Odlukom tuženika od 15. siječnja 2016. zbog skrivljenog ponašanja, te je tužitelj protiv navedene Odluke dana 25. siječnja 2016. podnio zahtjev za zaštitu prava, a koji je tuženik Odlukom od 9. veljače 2016. odbio kao neosnovan,

 

- da je tužitelj sukladno odredbi članka 95. Kolektivnog ugovora tuženika pokrenuo postupak mirenja, koje nije uspjelo, a što proizlazi iz zapisnika s mirenja održanog 16. veljače 2016.,

 

- da je tužba u ovom predmetu podnesena dana 29. veljače 2016., te je ista pravovremena odnosno podnesena je u skladu s odredbom članka 133. stavak 4. ZR-a,

 

- da je tuženik sukladno odredbi članka 150. ZR-a, a u svezi s člankom 153. stavak 3. ZR-a proveo postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom vezano za namjeravanu  Odluku o otkazu Ugovora o radu tužitelju,

 

- da se sindikalni povjerenik dana 1. siječnja 2016. negativno očitovao o namjeri otkazivanja Ugovora o radu tužitelju, s time da je tuženik navedeno očitovanje zaprimio dana 5. siječnja 2016. (što proizlazi iz prijamne štambilje tuženika),

 

- da iz obrazloženja očitovanja sindikalnog povjerenika proizlazi kako iz namjeravane Odluke o otkazu nije jasno je li radnik odgovoran ili nije za iskliznuće vagona, pa se predlaže da poslodavac odustane od namjere otkazivanja Ugovora o radu tužitelju i donese odluku o upozorenju o obvezama iz radnog odnosa s mogućnošću otkazivanja Ugovora o radu uz posebno praćenje rada tužitelja u narednih 60 dana,

 

- da je postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom proveden u skladu sa Zakonom jer su istom dostavljeni podaci iz kojih bi proizlazilo kako je tužitelj počinio tešku povredu radne obveze, odnosno isti je imao saznanja o povredi radne obveze od strane tužitelja odnosno njegovoj alkoholiziranosti za vrijeme radnog vremena,

 

- da je štoviše, u svom očitovanju sindikalni povjerenik naveo kako ovo očitovanje daje nakon temeljite analize dostavljenih materijala, s tim da je sukladno odredbi članka 150. stavak 2. ZR-a isti mogao zatražiti i održavanje sastanka sa poslodavcem (tuženikom) radi dodatnih odgovora ili obrazloženja, ali to nije učinio, dok stav sindikalnog povjerenika ne obvezuje poslodavca pri donošenju osporavane odluke,

 

- da iz Ugovora o radu sklopljenog dana 11. prosinca 2013. između tužitelja i tuženika proizlazi kako će tužitelj obavljati poslove pomoćnika strojovođe u jedinici K. V., s time da je sadržaj poslova opisan u prilogu Ugovora,

 

- da II-im Aneksom Ugovora o radu između tužitelja i tuženika od 11. prosinca 2013., sklopljenim 16. rujna 2014. stranke ovog Aneksa sporazumno utvrđuju kako je tužitelj dana 11. prosinca 2013. sa tuženikom sklopio Ugovor o radu i Aneks istome za  obavljanje poslova pomoćnika strojovođe, s tim da se mijenja opis poslova te izmijenjeni opis poslova čini sastavni dio ovog Aneksa,

 

- da iz opisa poslova pomoćnika strojovođe proizlazi kako između ostalog primjenjuje propise vezane za sigurnost i urednost prometa, te propise zaštite na radu i zaštite od požara iz djelokruga svoga rada, obavlja i poslove skretničara-manevriste u depou, u službenim mjestima u kojima je to određeno rasporedom rada tuženika obavlja poslove manevriste i dr.,

 

- da iz zapisnika MUP-a, PU V., PP V. o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 16. prosinca 2015. proizlazi kako je tužitelj izjavio da je 15. prosinca 2015. konzumirao 3 gemišta oko 22 sata, zatim da je upoznat s uputama o načinu uporabe uređaja i postupkom ispitivanja te je prihvatio ispitivanje, prilikom kojeg je u njegovom organizmu utvrđena koncentracija alkohola od 0,64 g/kg,

 

- da je nadalje u istom navedeno kako tužitelj nije imao primjedbi na navedeni zapisnik,

 

- da iz Odluke o privremenom udaljenju radnika iz Društva od 16. prosinca 2016. proizlazi kako se tužitelj privremeno udaljuje iz Društva zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa s obzirom da mu je prilikom provjere prisutnosti alkohola u organizmu utvrđeno 0,64 promila alkohola u organizmu,

 

- da je na zapisniku o iznošenju obrane od 21. prosinca 2015. tužitelj izjavio kako je dana 15. prosinca 2015. započeo sa redovitim radom u 19,00 sati na radnom mjestu manevriste na kolodvoru V., te da prije dolaska na rad nije konzumirao alkohol, ali da je u tijeku smjene, prilikom korištenja propisane stanke, a nakon gableca, neoprezno popio dva dcl. vina,

 

- da isti dalje navodi kako ova okolnost nije utjecala na njegov rad, jer je do izvanrednog događaja došlo zbog pogreške skretničkog osoblja kolodvora V., a ne zbog njegove ili nečije druge greške ili zbog prisutnosti alkohola u organizmu,

 

- da je ova izjava pročitana tužitelju koji ju je priznao svojom, te je potpisana po tužitelju i šefu ... D. V.,

 

- da tužitelj nije pobijao niti zapisnik o iznošenju obrane, a niti zapisnik MUP-a, PU V., s time da je zapisnik MUP-a, PU V., PP V. javna isprava, pa slijedom toga dokazuje istinitost onoga što se u njemu utvrđuje, a tužitelj je u posebnoj parnici mogao osporavati istinitost istoga, što nije učinio,

 

- da je u Uputi na koju se poziva i tužitelj predviđeno kako se izvanredno vrši provjera prisutnosti alkohola u organizmu radnika kada se radi o izvanrednom događaju u kojem je sudjelovao izvršni radnik, ako na mjesto događaja nije izašla policija, dok se u konkretnom slučaju radilo upravo o izvanrednom događaju (iskliznuće vagona), na mjesto kojeg događaja je izašla policija, te su djelatnici MUP-a, PU V., PP V. obavili očevid kao i alkoskopiranje sudionika u predmetnom izvanrednom događaju, među kojima je bio i tužitelj koji je obavljao poslove manevriste (sukladno njegovom Ugovoru o radu odnosno opisu poslova pomoćnog strojovođe koji je sastavni dio njegovog Ugovora o radu),

 

- da utoliko tuženik nije morao sam raditi provjeru alkohola u organizmu tužitelja,

 

- da je u Odluci o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 15. siječnja 2016. navedeno kako se tužitelju otkazuje Ugovor o radu od 11. prosinca 2013., izmijenjen i dopunjen Aneksom od 16. rujna 2014., zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, te mu otkazni rok iznosi dva mjeseca i počinje teći danom dostave ove Odluke,

 

- da iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi kako je dana 15. prosinca 2015. u 23,10 sati u kolodvoru V., prilikom manevarske vožnje kod prebacivanja vagona s petog na drugi kolosijek došlo do iskliznuća vagona te su očevid obavili djelatnici Ministarstva unutarnjih poslova, PU V., PP V. koji su izvršili i alkoskopiranje sudionika u predmetnom izvanrednom događaju, te je prilikom ispitivanja prisutnosti alkohola u organizmu tužitelja, koji je prilikom ovog događaja obavljao poslove manevriste, utvrđena koncentracija alkohola od 0,64 g/kg, a što je evidentirano u zapisniku o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 16. prosinca 2015.,

 

- da se ovim tužitelj počinio povredu radne obveze i to tešku, a što proizlazi iz naravi njegovog radnog mjesta pomoćnika strojovođe, koji poslovi ne dopuštaju da isti bude pod utjecajem alkohola, jer kao izvršni radnik koji obavlja poslove vezane za sigurnost željezničkog sustava, a naročito poslove na kojima neposredno sudjeluje u odvijanju željezničkog prometa, ne smije uzimati alkoholna pića za vrijeme rada, jer time direktno ugrožava sigurnost željezničkog prometa,

 

- da je također istaknuto kako je zbog navedenog privremeno udaljen iz društva,

 

- da  je tužitelj doista počinio tešku povredu radne obveze koja nije ispričiva, jer se radi o postupanju protivnom odredbi članka 91.b. stavak 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava („Narodne novine“, broj 82/13, 18/15 i 110/15), odredbi članka 58. stavak 1. u vezi sa stavkom 3. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14), odredbi članka 38. i 96. Pravilnika o zaštiti na radu tuženika od 29. studenog 2013., odredbi članka 9. stavak 4. Upute o načinu i postupku provjere prisutnosti alkohola u organizmu radnika („Službeni vjesnik“, broj 11/2010), odredbi članka 15. stavak 2. Kolektivnog ugovora tuženika od 31. listopada 2013., kao i odredbama Ugovora o radu,

 

- da pritom nije relevantno je li tužitelj koji je u vrijeme izvanrednog događaja bio pod utjecajem alkohola skrivio iskliznuće vagona, već je odlučno što je za vrijeme radnog vremena konzumirao alkohol dok je obavljao poslove izvršnog radnika – manevriste, koji poslovi su vrlo odgovorni poslovi, te i najmanja pogreška može dovesti do vrlo teških posljedica, odnosno postoji velika opasnost da se može počiniti šteta ili dovesti u opasnost druge ljude,

 

- da su utoliko Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja od 15. siječnja 2016., kao i Odluka tuženika kojom se odbija tužiteljev zahtjev za zaštitu prava od 9. veljače 2016. zakonite i dopuštene,

 

- da iako bi navedena povreda radne obveze predstavljala razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju, to što je poslodavac donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja, ne čini je nedopuštenom jer prava radnika (tužitelja) time nisu povrijeđena (Revr-181/02 od 25. ožujka 2004.).

 

Temeljem gornjih utvrđenja koja svoj osnov imaju u sadržaju dokaza provedenih u postupku, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev.

 

Odredbom članka 91. b stavak 1. Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava propisano je kako izvršni radnik ne smije konzumirati alkoholna pića, droge ili psihotropne tvari za vrijeme rada, niti smije početi obavljati poslove ako je pod utjecajem bilo kojih sredstava koja bi mogla utjecati na njegovu koncentraciju, pozornost ili ponašanje naročito ako u organizmu ima alkohola, droga ili psihotropnih tvari.

 

Odredbom članka 58. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu propisano je da radnik u vrijeme rada ne smije biti pod utjecajem alkohola i drugih sredstava ovisnosti niti ih smije nositi na mjesto rada, a stavkom 3. istog članka da će se smatrati kako je radnik pod utjecajem alkohola ako u krvi ima alkohola više od 0,0 g/kg odnosno više od 0,0 miligrama u litri izdahnutog zraka, odnosno u krvi ima višu koncentraciju alkohola od koncentracije dozvoljene procjenom rizika poslova koje taj radnik obavlja.

 

Odredbom članka 38. Pravilnika o zaštiti na radu tuženika od 29. studenog 2013. propisano je kako radnik čini povrede obveza iz ugovora o radu iz zaštite na radu osobito, između ostalih nabrojenih, i ako tijekom radnog vremena konzumira alkoholna pića ili druga sredstva ovisnosti kojima smanjuje sposobnost za rad, ili dođe na rad pod utjecajem alkohola, ili drugih sredstava ovisnosti, a odredbom članka 96. istog Pravilnika da nije dopušteno u radne prostorije i prostore HŽ P. P. unositi niti konzumirati alkohol i druga sredstva ovisnosti.

 

Odredbom članka 15. stavak 2. Kolektivnog ugovora tuženika od 31. listopada 2013. propisano je kako je radnik obvezan preuzete poslove obavljati savjesno i stručno u skladu s naravi i vrstom rada, usavršavati svoja znanja i radne vještine i štititi interese poslodavca, a stavkom 4. istog članka da postupanje protivno prethodnom stavku čini povredu radne obveze.

 

Odredbom članka 51. Pravilnika o radu tuženika od 20. prosinca 2013. propisano je kako poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Odredbom članka 3. točka 3. Upute o načinu i postupku provjere prisutnosti alkohola u organizmu radnika društva HŽ V. V. d.o.o. od 18. lipnja 2010. (dalje: Uputa) propisano je kako se prisutnost alkohola u organizmu radnika vrši izvanredno, kada se radi o izvanrednom događaju u kojem je sudjelovao izvršni radnik, ako na mjesto događaja ne izlazi policija.

 

Odredbom članka 9. stavak 4. Upute propisano je kako ispitanik kod kojeg je provjerom ustanovljena prisutnost alkohola u organizmu odnosno koji ne pristupi ovoj provjeri, krši obveze iz ugovora o radu.

 

Odredbom članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a propisano je kako poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem),

 

Odredbom članka 119. stavak 1. ZR-a propisano je kako je poslodavac prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a stavkom 2. istog članka kako je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio kako je tuženik postupio sukladno odredbi članka 119. stavak 2. ZR-a, s time da nije postupio sukladno odredbi članka 119. stavak 1. ZR-a, odnosno nije tužitelja pisano upozorio na kršenje obveze iz radnog odnosa pod prijetnjom otkaza.

 

Međutim, ovaj sud prihvaća ocjenu suda prvog stupnja kako izostanak upozorenja nije od utjecaja na dopuštenost otkaza Ugovora o radu tužitelju.

 

Naime, s obzirom na učinjenu povredu radne obveze (konzumiranje alkohola za vrijeme radnog vremena) i s obzirom na sadržaj poslova koje tužitelj obavlja (pomoćnik strojovođe; kolodvor V., Regionalna jedinica HŽ P. P. V.) i po mišljenju ovog suda nije opravdano očekivati da tuženik kao poslodavac upozorava tužitelja na obveze iz radnog odnosa, pa utoliko, s obzirom na sva navedena utvrđenja, nema povrede postupka otkazivanja ugovora o radu u konkretnom slučaju. 

 

U naprijed utvrđenom činjeničnom stanju, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ispunjene su pretpostavke dopuštenog i zakonitog otkaza ugovora o radu u smislu odredbi članka 115. stavak 1. točka 3. ZR-a, te članka 119. ZR-a.

 

Glede daljnjih navoda iznijetih u žalbi valja reći kako ZR-a ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza cijeni prema okolnostima svakog pojedinog slučaja. U konkretnom slučaju tužitelj je bio dužan poštivati i temeljne obveze i prava iz radnog odnosa u smislu odredbe članka 7. ZR-a, pa opravdan razlog za otkaz u slučaju skrivljenog ponašanja, a kako to ispravno cijeni prvostupanjski sud, predstavlja i nedopušteno ponašanje radnika u smislu preuzetih obveza iz radnog odnosa (dokazano je da je svojom aktivnom radnjom prekršio točno određenu obvezu iz radnog odnosa).

 

Odluka o trošku zasniva se na pravilnoj primjeni odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.

 

Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka trebalo je odbiti pozivom na odredbu članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer isti nije uspio sa svojom žalbom.

 

Kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, kao ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

U Splitu 23. veljače 2017.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu