Broj: Revr 243/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. R. iz M., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici D. L., Područna povjerenica Sindikata turizma i usluga Hrvatske, Područni ured D., protiv tuženika J. l. h. d.d. iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. A.-S., odvjetnici iz D., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-406/2016 od 25. kolovoza 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-599/14-17 od 27. studenog 2015., u sjednici održanoj 28. lipnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-406/2016 od 25. kolovoza 2016. i predmet se vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

O troškovima sastava revizije odlučit će se konačnom odlukom.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Utvrđuje se nedopuštenom tuženikova odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme tužitelja od 6. kolovoza 2014. godine.

 

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na ugovoreno radno mjesto, podredno na odgovarajuće poslove.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

 

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Ovaj sud pobijanu odluku ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona poboja revizijom i samo zbog razloga određeno navedenih u reviziji kao to slijedi i odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP).

 

U ovoj fazi postupka nije sporno da se pitanje opravdanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu temelji na razlogu za otkaz kako ga je u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. kolovoza 2014. (list 5 spisa) koji bi se sastojao u tome što je tužitelj vrijeđao drugog radnika tuženika M. A. riječima „Turčin“, „balija“, „organizator muslimanskog ustanka“.

 

Sud prvog stupnja primjenjujući pravila o teretu dokazivanja ocjenjuje da tuženik nije dokazao da bi tužitelj vrijeđao drugog njegovog radnika riječima koje mu se stavljaju na teret te pored toga iznosi stav (po ocjeni ovog suda posve nepotrebno kada je već primijenio i utemeljio svoju odluku na primjeni pravila o teretu dokazivanja) da kada bi tužitelj i uputio drugom radniku riječi koje mu se stavljaju na teret da takvo ponašanje tužitelja nema značaj osobito važne okolnosti zbog koje radni odnos nije moguće nastaviti i koje bi bile opravdani razlog za otkaz ugovora o radu.

 

Sud drugog stupnja prihvaća ovu potonju ocjenu suda prvog stupnja kao pravilnu, a pritom ne ocjenjuje pravilnost zaključka suda prvog stupnja da tuženik nije dokazao da bi tužitelj vrijeđao drugog radnika.

 

Prema ocjeni ovog suda, ne može se na načelnoj osnovi smatrati da vrijeđanje drugog radnika poslodavca riječima „balija“, „Turčin“ ili „organizator muslimanskog ustanka“ ne može biti razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu i da takve uvrede ne utječu na proces rada. Naime ako tužitelj i drugi radnik kojem je on uputio takve uvrede rade zajedno, rade u istom ili povezanom procesu rada takav poremećen odnos dva radnika može imati utjecaja na organizaciju procesa rada i za poslodavca može biti opravdan razlog za izvanredno  otkazivanje ugovor o radu sukladno odredbi čl. 108. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 73/13 - dalje: ZR).

 

S druge strane kako sud drugog stupnja prihvaćajući kao pravilan zaključak suda prvog stupnja (koji je dan samo uvjetno i nije razlog pružanja sudske zaštite tužitelju, jer svoju odluku sud prvog stupnja temelji na primjerni pravila o teretu dokazivanja) da ponašanje tužitelja nema značaj radnje koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu, nije ni na koji način ocijenio pravilnost zaključka suda prvog stupnja o primjeni pravila o teretu dokazivanja pa stoga odluka suda drugog stupnja ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Slijedom navedenog zbog postojanja gore ukazane povrede pravila parničnog postupka valjalo je reviziju tuženika usvojiti i odlučiti kao u izreci na temelju odredbe čl. 394. ZPP-a.

 

U nastavku postupka sud drugog stupnja će dati i razloge o pravilnosti temeljne ocjene suda prvog stupnja zbog kojeg tužitelju pruža sudsku radnopravnu zaštitu (pravila o teretu dokazivanja) te će vodeći računa i o drugim ukazanim okolnostima donijeti novu na zakonu osnovanu odluku.

 

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. ZPP-a.

 

Zagreb, 28. lipnja 2017.