Broj: Revr 878/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz P., OIB: ..., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda D. R., M. R., H. K. i K. K., odvjetnika u Z., protiv tuženika L.-H. d.o.o. k.d., V. G., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva R. i P. j.t.d. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž R-84/15-2 od 30. rujna 2015., kojom je djelomično potvrđena, te djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici br. P-567/14 od 16. travnja 2015., u sjednici održanoj 12. srpnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž R-84/15-2 od 30. rujna 2015., te se predmet vraća na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je nedopušten Otkaz ugovora o radu tuženika od 25. studenoga 2011. kojim je tužiteljici zbog poslovno uvjetovanih razloga otkazan ugovor o radu, te je isto tako utvrđeno da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto asistenta direktora nabave, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i da joj tuženik nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.125,00 kn (toč. II.).

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I., kao i u dijelu pod toč. II. gdje je naloženo tuženiku da tužiteljicu vrati na drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i da joj nadoknadi troškove postupka. Prihvaćena je žalba tuženika i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. II. na način da je odbijen zahtjev tužiteljice da ju tuženik vrati natrag na rad na radno mjesto asistent direktora nabave. Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbije, kao i da se istu obveže na plaćanje troškova postupka.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U konkretnom slučaju tuženik je tužiteljici dao poslovno uvjetovani otkaz u smislu odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 - dalje: ZR). Prema toj odredbi poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenih poslova zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).

 

Pri tome pravilno sud drugoga stupnja zaključuje da tuženik nije trebao voditi računa o kriterijima propisanim u čl. 107. st. 3. ZR, jer je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnom mjestu Asistent direktora nekretnina (na koje se odnosi odluka o otkazu), odnosno Asistent direktora nabave (na koje radno mjesto tužiteljica traži vraćanje).

 

Drugostupanjski sud smatra da je odluku o dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu trebalo ocijeniti prema odredbi čl. 107. st. 4. ZR. Naime, prema toj odredbi poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima. U tom smislu drugostupanjski sud zaključuje da tuženik nije dokazao ispunjenje obveze iz čl. 107. st. 4. ZR, budući da u samoj odluci o otkazu ugovora o radu niti formalno, a niti sadržajno tuženik se ne poziva na tu odredbu, već na odredbu čl. 107. st. 2. i 3. ZR. Ujedno je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužiteljice za vraćanje na radno mjesto Asistenta direktora nabave, jer je nesporno to radno mjesto ukinuto, dok je prihvaćen zahtjev da se tužiteljicu vrati na drugo odgovarajuće radno mjesto.

 

Osnovano tuženik ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Naime, suprotno stanju spisa drugostupanjski sud zaključuje da tuženik niti formalno, a niti sadržajno se nije pozvao na odredbu čl. 107. st. 4. ZR.

 

Naime, iz samog obrazloženja odluke o otkazu ugovora o radu i zahtjeva za zaštitu prava jasno proizlazi da je tuženik izričito naveo da ne postoji mogućnost da se uz dodatno obrazovanje odnosno osposobljavanje radnica zaposli na drugim poslovima kod poslodavca. To potvrđuje i sama tužiteljica u zahtjevu za zaštitu prava. U takvoj situaciji nije jasno na temelju čega je drugostupanjski sud zaključio da tuženik nije postupio u skladu s odredbom čl. 107. st. 4. ZR. Sama činjenica da se tuženik u samoj odluci izričito nije pozvao na tu zakonsku odredbu ne znači da ju isti sadržajno nije primijenio.

 

S druge strane niti sama tužiteljica u tužbi, a niti tijekom postupka ne ukazuje na kojem se to drugom radnom mjestu, koje nije ukinuto nakon nove sistematizacije, mogla zaposliti. Treba posebno naglasiti da tuženik nije trebao dokazivati negativnu činjenicu - da tužiteljicu nije mogao dodatno obrazovati i osposobiti za rad na nekom drugom radnom mjestu, u takvim procesnim i činjeničnim okolnostima.

 

Stoga je zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP valjalo ukinuti pobijanu drugostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U nastavku postupka drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu, te ponovno odlučiti o žalbi tuženika, te odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i troškove revizije.

 

Zagreb, 12. srpnja 2017.