Broj: Gž R-951/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Vedrani Perkušić, u pravnoj stvari tužitelja A. H. iz B., … zastupanog po punomoćniku V. R., odvjetniku iz Z., protiv tuženika M. d.o.o., S., .. zastupanog po punomoćniku K. R., odvjetniku iz O., radi utvrđenja odluke nedopuštenom, odlučujući o žalbama tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici broj 12.Pr-30/2015-5 od 20. listopada 2015. godine, te rješenja istog suda broj 12.Pr-30/2015-8 od 30. lipnja 2016. godine, dana 6. rujna 2017. godine

r i j e š i o   j e

Ukidaju se rješenje Općinskog suda u Virovitici broj 12.Pr-30/2015-5 od 20. listopada 2015. godine, te rješenje istog suda broj 12.Pr-30/2015-8 od 30. lipnja 2016. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem od 20. listopada 2015. godine odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari, dok je rješenjem od 30. lipnja 2016. godine tužitelj obvezan naknaditi tuženiku trošak tog postupka u iznosu od 2.250,00 kuna.

Protiv navedenih rješenja žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje: ZPP) u svezi s odredbom članka 381. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana rješenja preinače, odnosno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe su osnovane.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom odluke tuženika o preraspodjeli tužitelja na radno mjesto proizvodnje na uzorkovanju od 8. lipnja 2015. godine, uz nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto „radnik 1 grupe u proizvodnji“ određeno Aneksom ugovora o radu od 1. srpnja 2014. godine.

Prvostupanjski sud je odbacio tužbu tužitelja cijeneći kako je ista preuranjena, jer da je podnesena prije nego je poslodavac odgovorio na zahtjev za zaštitu prava odnosno dva dana prije isteka roka u kojem je tuženik trebao odgovoriti na predmetni zahtjev.

Prema odredbi članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, dalje: ZR) radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (stavak 1.). Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (stavak 2.) Zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (stavak 3.).

U ovoj pravnoj stvari tužitelj je doista podnio tužbu prije isteka roka iz članka 133. stavak 2. ZR-a, jer se sudu obratio dana 7. srpnja 2015. godine, a zahtjev za zaštitu prava je podnio dana 24. lipnja 2015. godine, kojeg je tuženik zaprimio dana 25. lipnja 2015. godine, pa je rok od petnaest dana isticao dana 9. srpnja 2015. godine.

Međutim, u vrijeme donošenja pobijanog rješenja navedeni je rok već bio protekao pa, suprotno navodima žalitelja, ovaj sud je stajališta kako u takvoj procesnoj situaciji nije bilo zapreke donošenju meritorne odluke (istovjetno stajalištu iz odluka Vrhovnog suda RH broj Rev-21/01-2 od 21. lipnja 2001. godine, broj Rev 2823/95 od 30. studenog 2000. godine i broj Rev 2227/00 od 16. studenog 2000. godine).

Nadalje, tužba se primjenom navedenog propisa odbacuje tek ukoliko je prekasno podnesena (nepravovremena), dok je predmetna tužba podnesena prije prekluzivnog roka iz navedenog članka, pa tužba nije prekasno podnesena i sud prvog stupnja nije je mogao odbaciti.

Navedenim, nije bilo mjesta odbacivanju tužbe pozivom na odredbu članak 133. stavak 1. i 2. ZR-a, već je o postavljenom tužbenom zahtjevu trebalo meritorno odlučiti.

Slijedom izloženog, valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a uvažiti žalbe tužitelja, ukinuti pobijana rješenja i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U Splitu 6. rujna 2017. godine.