Broj: Gž-2345/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslava Malacka, kao predsjednika vijeća, te Ljiljane Percel i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika U.K. d.o.o., kao pravne osobe i I.J., kao odgovorne osobe, koje brani I.R., odvjetnik iz R., zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine” broj 93/14.), odlučujući o žalbi okrivljenika U.K. d.o.o., kao pravne osobe i I.J., kao odgovorne osobe, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Rijeci, pod brojem: 9. Pp G-703/17 od 11. srpnja 2017. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 04. listopada 2017. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I. U povodu žalbe okrivljenika U.K. d.o.o., kao pravne osobe i I.J., kao odgovorne osobe, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda na način da se okrivljenici U.K. d.o.o., kao pravna osoba i I.J., kao odgovorna osoba, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, oslobađaju od optužbe.

 

II. Uslijed odluke iz točke I. ove presude, žalba okrivljenika U.K. d.o.o., kao pravne osobe i I.J., kao odgovorne osobe, postala je bespredmetna.

 

III. Na temelju članka 140. stavka 2., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom okrivljenici U.K. d.o.o., kao pravna osoba i I.J., kao odgovorna osoba, proglašeni su krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 8.000,00 kn (osamtisuća kuna), a okrivljena odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 400,00 kn (četiristo kuna), zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude.

 

Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn (tristo kuna) okrivljena pravna osoba, te 200,00 kn (dvjesto kuna) okrivljena odgovorna osoba.

 

Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno putem branitelja podnijeli žalbu samo zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Žalitelji predlažu da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

Žalba je bespredmetna.

 

Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine” broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je po službenoj dužnosti našao da okrivljenike, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, valja osloboditi od optužbe, jer djelo za koje se optužuju više nije prekršaj.

 

Naime, pobijanom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, počinjenog time da kritične zgode, kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba pravne osobe, Evidenciju o radnicima nisu vodili u skladu s odredbom članka 3. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine” broj 32/15. i 97/15.), jer ista nije sadržavala podatak o očekivanom trajanju Ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog dana 05. rujna 2014. godine s radnicom S.Dž.

 

Međutim, dana 01. rujna 2017. godine, dakle prije donošenja ove presude, stupio je na snagu novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine” broj 73/17.), čijim stupanjem na snagu je prestao važiti Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine” broj 32/15. i 97/15.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke.

 

Budući da novim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima više nije propisano da evidencija o radnicima mora sadržavati podatak o očekivanom trajanju ugovora o radu na određeno vrijeme, citirani propis je blaži za počinitelje, pa je, u smislu članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, u konkretnom slučaju valjalo primijeniti taj propis, te okrivljenike zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 1. i stavka 2. Zakona o radu, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, osloboditi od optužbe, jer njihovo postupanje više nije propisano kao prekršaj.

 

S obzirom da su okrivljenici zbog djela za koje se optužuju oslobođeni od optužbe, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

 

Zbog navedenih razloga presuđeno je kao u  izreci.

 

U Zagrebu 04. listopada 2017.